28.06.
03:25h
Predlog da se Zoranu Lazoviću produži pritvor za još 3 mjeseca, uskoro će stići pred Vrhovni sud.
Imaće oni ispred sebe rješenje Apelacionog suda - njegovog krivičnog (sic!) vijeća, kojim je predsjedavala sudija parničar.
To je prvi fakat koji bi trebalo da se eliminiše.
Može i da se zažmuri.
Ako treba.
Iza ovoga - ako treba - ne bi stajalo pravo i pravda, već državna nomeklatura.
Ako Vrhovni sud zažmuri, ni niżi sudovi onda ne treba da imaju oči.
Onda i Vrhovni sud može kod odlučivanja, za produženje pritvora, za predsjednika vijeća da postavi sudiju - parničara.
Drugi fakat je, što će da vide, što se sve to uradilo od rješenja Višeg suda o određivanju pritvora protiv kojeg je žalba SDT-a odbijena u dijelu za tačku 4, člana 175 ZKP.
Dobijen je IBAR i ajmo, da se vratimo ZKP-u, pravdi, ulozi sudstva kao temelja svake države.
Proceduri.
Sve dok pravda ima posla sa vrlo namjernim prividom, njena vaga pokazuje pogrešnu težinu.
Jer, pravda koja nekog politički i foteljaški “bogati", a nekog skupo, života košta, vrlo je hramljiva.
A ako je u ovom predmetu sve pravno nužno, onda ni pravne greške u njemu nijesu slučajne.
Kao što nijesu ni lutke na koncu.
Svaka čitalačka aluzija neka uzme u obzir da je pola četiri ujutro i da baš ne raspolažem u potpunosti poluumrtvljenim moždanim vijugama.
