Slagao bih kad bih rekao da me je probudila notifikacija očekivane kiše "around never mind".
Dižem se prerano svakako da na vrijeme počnem da raspoređujem kafe i duvan, random serije i "klubske" kolumne na podjeljenom ekranu i listam Tviter na telefonu. Razmišljajući šta me čeka danas, prisjećajući se kako sam nekad sa istim treperenjem išao u kafanu, ne znajući čeka li me tamo fetus položaj Sinanove emocije ili 2Pac magija da pretvori vožnju kabrioletom u borbu za bolji svijet.
Željko Pantelić. Srbijanski novinar i naslov Neka nova 1918?! Ovako formulisan naslov otkriva autorovu ushićenost i nadu na prvu. Eto, to mi je donio dan. Kiše nema i iako nije isto bez nje, sklupčaću se, Spotify mi je sam pustio Sinana. Vijesti playlist.
Ovo mu je drugi put da neke rane iz crnogorske istorije uzima kao temu, ali ovaj put pokušava nešto još bezobraznije od onoga što je pisao o Božićnom ustanku.
Vuče paralelu između dešavanja 1918. godine i dešavanja danas. Kao da se vinovnici onog vremena i ovog danas uopšte mogu porediti.
Kako bi on to mogao da zna uopšte?! Da su tada bar igrali fudbal, pa da sada pokriva temu promašene taktike trenera Nikole Petrovića da mlade nade šalje na pozajmicu u beogradske timove pa ajde, no nisu. Niti su tada igrali fudbal, a on kao sportski novinar boba svakako nije valj'o.
Još je grđi kao geopolitičar, kako sam sebe predstavlja. Nesreća je naša što vjerovatno ni kao čovjek nije trebao nikome do Miloševiću.
Upoređuje današnje suvereniste sa ondašnjim patriotama i tadašnju Evropu sa sadašnjom, uobličujući sve to da bi još jednom perfidno provukao da Crnogorci ne znaju šta je dobro za njih same i da će ih Evropom podržane prosrpske vođe povesti u bolju budućnost, toliko željenu EU. Kao i 1918. nije dodao, ali shvatili smo iz naslova.
Sve to, bezobzirno podvlačeći više puta da su DPS-SD-SDP, inače snage koje su i započele pregovore o pristupanju EU, ljubomorne na ulogu novih ljudi u tom procesu. Ne znam odakle mu to?!
Pa Gospode, kao da bi mi nekoga ko nam je nešto dobro učinio za Crnu Goru i region tretirali ružno?!
Pa mi smo Crnogorci. Sad ili u vrijeme Mojkovačke bitke, isti smo.
Nego se bojimo samo da te snage koje on naziva reformskim nisu iste kao i reformske snage iz 1918. i kasnije. One snage koje nikako da "stignu" austro-ugarske, ali uvijek spremne da zalijepe tablu "uspjeha" iznad nekog portuna kao smjernicu za buduće kvazi istoričare.
Tu leži naš strah. Da nam se sjutra ne probude potomci stvarno misleći da ih je bilo ko drugi uveo u EU osim nas samih, građana Crne Gore, čitajući "tablu" Željka Pantelića.
Neće na toj tabli pisat da je san o tom putu sanjao i ne mali broj građana Crne Gore druge nacionalosti, uključujući i Srbe.
To je taj strah koji on opisuje kao "nervozu u vrhu nekadašnjeg režima koji se manifestuje kroz sve agresivniju retoriku u medijima", a već u sljedećem paragrafu navodi razloge zbog kojih bi svaka opozicija morala da reaguje isto. Navodi Vučića i Dodika, i Mandića, ali kao nacionalističke vođe, pojedince koji se batrgaju, u potpunosti negirajući da je srpski svet a thing. A posvetio mu je baš dosta redova.
Između ide da će svi iz prethodnog režima morati u zatvor, (toga nas nije strah) ali ne odjednom, već u razmacima, tabli sutra ne smije da fali. Nisu krivi Zdravko i Dritan; i najjače što sam pročitao u zadnjih evo sad će četiri godine, a to je da će nas u EU uvesti niko drugi no Mitropolija crnogorsko-primorska.
Dobro, nije baš tako napisao, ali jeste nešto tako nesuvislo.
Svakako je bezobrazno. Kao i cijeli tekst doduše. I samim time vrlo opasan. Vjerovatno i Spotify-u bi dosta, valjda ti algoritmi prate i emociju, pa prebaci na 2Pac-a. A i kiše nema.
