Pred svaku promociju ima samo jedno pitanje - da li će doći ljudi? Nije sujetna, ali je željna susreta sa publikom, svojom čitalačkom publikom. Prilikom promocije se trudi da to ne budu samo susreti sa čitaocima, već da im priušti lijep ambient sa puno cvijeća, da bude lijepa muzika, vino, tako da i posle same promocije bude jedno dobro veče ispričala je književnica Vesna Dedić za Srećan dan, na Televiziji E.
Na terasi Hotela Berane održana je promocija njene knjige “Boli pjesme kraj”, a Dedić je, kako kaže, kad je vidjela da je sve puno da ima mnogo djevojaka, dama i po koji gospodin, bila jako srećna.
“Živimo u vremenu raznih popularnih bez radne knjižice i bez zanimanja, već su, eto, samo popularni. A onda kada uživaš tu vrstu popularnosti, popularnost sa radnom knjižicom i sa osjećajem da sve što radiš negdje vrijedi, vrijedi u srcima nekih gledalaca, i nekih čitalaca, onda ti je stvarno puno srce. Dama koja je donijela svim mojih sedamnaest romana, se beskrajno izvinjavala, ja sam rekla ne, meni je srce puno, ja sam presrećna. Nema mnogo ljudi u ovom regionu, možda ni na svijetu, da su napisali sedamnaest romana u posljednjih četrnaest godina, i da postoje hiljade i hiljade žena koje imaju svaki. I kada dobijem putem instagrama iz neke family spavaće sobe gdje su na polici svi moji romani ja sam istinski srećna”, rekla je Dedić.
“Boli pjesme kraj” je knjiga o ženama iz regiona, a donosi istinite priče o različitim životnim situacijama. Po mišljenju autorke, svako ima u porodici primjer žene, koja je u najtežim okolnostima, kako kaže, umjela da sačuva porodicu i kuću i tek poneka i samu sebe.
"Ono što sam željela ovim romanom je da pokažem tu snagu, ali i da pokažem ženama kako da sačuvaju same sebe. Mnoge su i majke, i sestre, i snahe, uspjele da sačuvaju i djecu, i zemlju, i muža, ali su izgubile sebe. Ja se bavim posljednjih desetak godina temom - kako sačuvati sebe, a ostati dobra i svima drugima. Mislim da sam u ovom romanu uspjela, zahvaljujući tim istinitim pričama, koje su mi se pružile, i koje sam imala priliku da lijepo dramatizujem i sklopim u jednu poetsku sliku. Roman je vrlo tragičan, govori o tragičnim događajima. Meni je bilo važno da kad se sklope korice, svaka čitateljka osjeti zaista radost i počine neke stvari u životu da posmatra iz nekog boljeg ugla”, poručila je Dedić.
Književnica kaže da ima puno pjesama čiji kraj je boli, kako ističe, naročito posljednjih šest godina otkako joj ćerka u inostranstvu.
Prije tri godine, sagovornica emisije Srećan dan bila je gošća Biblioteke na Cetinju i, kaže, nosi jake impresije, pa bi voljela da češće bude gost crnogorskih biblioteka.
“Nijedna više biblioteka iz Crne Gore me nije više zvala. Što je dosta čudno, jer sam ja i dalje jedan od, a ponekad i najčitaniji pisac u regionu. Voljela bih da i u Crnoj Gori budem priznata kao književnica, onoliko koliko sam priznata u Bosni i Hercegovini i Srbiji. Jesam po tiražu! A voljela bih i da me nekad pozovu u neku biblioteku! Zovite me, nije meni teško da sjednem u kola i da vozim”, poručila je Dedić.
