Njegovo reagovanje prenosimo integralno:
“Sudski savjet umjesto da provjeri nedolično ponašanje jedne sutkinje, paušalno napada to što sam javno i argumentovano iznio ocjenu njenog ponašanja.
Ponoviću, sutkinja je na ročištu rekla da je prošlo godinu i po od počinjenog krivičnog djela. Histerisala je i udarala šakom o sto jer sam nešto upitao advokata na albanskom jeziku. Prijetila je pritvorom. Pozvala je jednog novinara i dala mu informacije iz postupka i to samo one koje su joj odgovarale da dâ. Time je “izmanipulisala” novinara dovevši ga u situaciju da on raspolaže samo dijelom informacija. Ali je i otkrila trag. „Zaboravila“ je da mu kaže da je sudija u postupku promijenjen i da je do odlaganja ročišta došlo zbog nedolaska tužioca jer pozivi nijesu uredno dostavljeni.
To nije ponašanje dostojno sudije.
Svako može da pogriješi. Ali je grešku potrebno ustanoviti i priznati. Tek onda mogu biti otklonjene ili umanjene njene posljedice. Prikrivanje greške nije rješenje. Naprotiv.
Sudski savjet, dakle, treba da počisti u svojem dvorištu, odnosno da riješi problem nedoličnog ponašanja sutkinje i obezbijedi pravično suđenje, a ne proces koji ostavlja utisak političkog i to aspekta nacionalne diskriminacije.
Svojevremeno sam priveden na sud s krivičnom prijavom zbog blokade saobraćaja. Od tada, već tri godine, različite političke grupacije protestujući blokiraju puteve u različitim djelovima Crne Gore. Npr. na Dan Evrope je blokiran put ka Cetinju, a prije nekoliko mjeseci međunarodni putni pravac kod Aerodroma „Podgorica“. Na te blokade nije bilo reakcije. Zašto se na neke blokade reagovalo, a na neke ne? Ako na ovo pitanje nema odgovora da li je onda utemeljen moj utisak da je ovdje riječ o nacionalnoj diskriminaciji?
23
Pitanje za Sudski savjet je: Da li je sutkinja o kojoj je ovdje riječ imala do sada slične ispade onima koje je ispoljila na mojem ročištu? Ozbiljna institucija bi time morala da se pozabavi i da zatim objavi nalaze. To je dužnost i obaveza prema građanima. To je minimum profesionalnog uzusa i ljudskog dostojanstva.
Kako da javnost ima povjerenja u instituciju koja ne daje odgovore na pitanja koja sam ovdje naveo?
Dug je put do toliko željene pravne države.
Na tom putu je velika prepreka svaki sudija koji se ponaša neprofesionalno i nečasno.
Na tom putu je jedini magistralni pravac onaj na kojem pravosuđe sa sebe spira ljagu nanijetu namještenim suđenjima i drugim krivičnim djelima zbog kojih odgovaraju neki od ranijih njegovih čelnika.
Na tom putu je uslov napretka nulta tolerancija na nacionalnu i bilo koju drugu diskriminaciju ili pristrasnost ili makar argumentovano i efikasno otklanjanje sumnji i percepcije diskriminacije i pristrasnosti.
Paušalne kvalifikacije date s zevsovske visine korak su u suprotnom smjeru.
Ali, ljudski je griješiti. Nije mudro ni dobro greške skrivati i ponavljati.
Ja sam kao odgovoran političar spreman i dužan da učinim sve što je u mojoj moći da pomognem Sudskom savjetu da greške o kojima je ovdje riječ otkloni. Siguran sam da u pravosuđu većinom rade profesionalci i ljudi dostojni i kadri da se ponesu i sa „mangupima u svojim redovima“. Na raspolaganju sam za svaku informaciju koja će predstavljati korak u pravom smjeru – u smjeru ka daljoj profesionalizaciji i većoj odgovornosti sudija".
