Fizički svijet, očito je, fenomenološki postaje sve beznačajniji i sve više suvišan. Gotovo svi fizički aspekti obuhvaćeni su procesima numeričke kodifikacije i perspektivama digitalizacije. Digitalizacija svih informacija i modalna međupovezanost stvorila je univerzum iz koga ne izlazimo. Konstrukcija stvarnosti, naše ponašanje i odluke, uglavnom zavise od tog digitalnog univerzuma.
Danas se gotovo sve i dešava i rješava u prostranstvu neograničenih mogućnosti ničim omeđenog digitalnog svijeta. Razni tragovi često se ne nalaze u stvarnom, već u digitalnom prostoru. Kapitalizam surove realnosti podrazumijeva i besprekorno realizuje digitalizaciju svih društvenih aktivnosti u okviru kojih će se čovjek svesti na kontrolisanimašinski objekat. O tome govore i dinamični procesi uspostavljanja sveobuhvatnih interoperabilnih sistema nadgledanja i kontrole.
7
Očito je da procesima radikalne tehnoindustrijalizacije čovjek postaje i višak i smetnja, te otuda ljudsku vrstu treba kontrolisati. Pride, tu vrstu imati za poslušnog saveznika u djelatnom naumu svekontrole čovjeka.
To je poželjno i dugo očekivano finale civilizacije nadzora u okviru koje se čovjek ne buni, već naprotiv sa radošću odlazi u svoj "digitalni zatvor, gdje je svakom njegovom stanaru zajemčena formalna sloboda". Jeste, djeluje čudno. Ali, kako god to pokušavali maskirati i preimenovati, to je to, digitalni zatvor. Sa lozinkom za ulaz. Sa dobrovoljnim ustupanjem podataka o sebi. Sa viškom podataka.
Transparentno, po nalozima uprave zatvora. A šta se dešava u tom prenaseljenom "zatvoru", u toj radionici novog čovjekovog smisla?
Iz zatvorskog virtuelnog studija, nepostojećeg mjesta, vijesti iz laboratorije privatnih "ministara istine", saopštava voditeljka generisane vještačke inteligencije. Mašina zatvorenike uporno zatrpava "inovativnim" sadržajima gdje se ne zna granica između informacija i dezinformacija, realnog i virtuelnog, između autentike i hibridne mistike.
Iz tog zatvora prate se razne onlajn propagande za čije će svrhe vještačka inteligencija proizvesti čak i vještačke ličnosti, fotografije i razne snimke. U zatvoru ćete doživjeti čulni simulakrum podražaja ekranskog nadrealnog fantazmametatjelesnosti kao zamjene stvarnosti. Taj medij produkuje užitak ekstatičke iracionalnosti, koja poništava drugost kao prirodnost.
Zahvaljujući ovom zatvoru, fizička blizina više ne određuje osjećaj bliskosti. Vidjećete još mnogo toga u tom zatvoru, a nećete znati da ništa nijeste vidjeli. Oči više nijesu oči. Zatvor mijenja ugao gledanja.
Gledaju se u tom zatvoru nadrealni video zapisi hibridnih laboratorija novog smisla postojanja i razmišljanja, gdje stvaralačku maštu i igru zamjenjuje generisanatehnologija sposobna da oponaša ljudsko ponašanje. Fino je za ovovjekovni civilizacijsko - masmedijski ambijent kazao zagrebački filozof dr Sead Alić, da je to "zatvor bez zidova".
Jasno je, u ovim novim kazamatima nema fizičke torture. U njima je riječ o nekim drugim formama kažnjavanja i degradacije koje prerastaju u svojevrsni oblik beslovjesnog potčinjavanja, kome se čovjek dobrovoljno sa užitkom predaje.
U tom zatvoru "brine" se o njegovim stanarima tako što se neograničeno koriste podaci dobijeni kamerama za prepoznavanje lica, naravno sve u funkciji „bezbjednosti“. I to nije sve. To tek bude ulaz široke kapije početka. Ukoliko ste neposlušni stanar, upotrebom vještačke inteligencije pripisaće vam se izjava koju nijeste dali, no ako to nije dovoljno, upotrijebiće se nešto eksplicitniji materijal.
Zatvorska digitalna oruđa brzo napreduju. Vaša profilna fotografija zatvorski je digitalni eksponat koji se pretražuje, arhivira, konvertuje, modelira, uvezuje, umrežava na način koji olakšava nadzor nad namjerama, potrebama i interesovanjima savremenih stanara digitalnog panoptikuma. I naravno, pomoću algoritama i velikih baza podataka vodi se briga o kupovnim navikama i drugim životnim aktivnostima stanara.
Elem, taj digitalni svijet, metaforično zatvor, doveo je u opasnost naše razumijevanje slobode i razumijevanje stvarnosti, jer čovjek postepeno, ali neminovno, gubi vanjski svijet. Iseljava se iz njega. Ubrzano i organizovano. Po protokolima.
Prepoznavanje svijeta kroz telematsku mrežu digitalnog zatvora oduzima izvornosti stvarnu prirodu stvarnog svijeta. Konačno, time se i nepovratno brišu granice između idealnog i stvarnog svijeta. Brišu se granice između smisla i besmisla. Između realnog i nadrealnog. Krug se zatvara sam po sebi.
Uostalom, to je nekako i logičan rezultat zamršenih hodnika digitalnog zatvora, koji snažno utiče na ljudsko razmišljanje i ponašanje, a samim tim i na životne, društvene, kulturološke i političke vrijednosti.
Tek, čovjek je sam sebe zarobio i zatvorio u ovaj orvelovski zatvor digitalne galaksije, koji kontinuirano ugrožava ljudski identitet, oblikujući neki novi hibridni, nestvarni, promjenjivi i zamjenjivi.
