Intervju Dimitrija Popovića, sa kojim je razgovarao Miraš Martinović, prenosimo u cjelosti:
Knjiga je nedavno objavljena u Zagrebu u izdanju Skaner studija i Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske.
- Pripovijetka je strukturirana tako da je čine tri međusobno povezane cjeline naslovljene „Priprema“, „Događaj“ i „Post festum“. Centralna priča, dakle „Događaj“, govori o jednom spektaklu, jednoj mističnoj monumentalnoj predstavi što se jedne augustovske noći pod zvjezdanim nebom odvija u starom dijelu Cetinja ispred Biljarde i na platou iznad Cetinjskog manastira, uključujući i Novu džadu. Glavna ličnost u pripovijetci je imaginarni lik, režiser i pisac B.S. (inicijali se otkrivaju na kraju knjige) koji nakon trideset godina dolazi na Cetinje da bi realizirao svoj projekt „Luča Njegoševe noći“, što se izvodi u godini jubileja u čast velikom pjesniku.
Za B.S. Njegoš postaje svojevrsna opsesija, on razmišlja o pjesniku, o vremenu romantizma u kojemu je većina umjetnika, kao i Njegoš, imala svoga demona Erosa itd.
Poseban ton i obilježje dajete 200 – godišnjici Njegoševog rođenja. Isto podneblje, ista zemlja kojom je Njegoš išao i isto nebo koje su gledale njegove oči. To, ili neki drugi poticaji?….
- U pravu ste. Ambijent Cetinja i okoline, pogled na Lovćen koji sam u djetinjstvu i mladosti svakodnevno gledao s prozora moje rodne kuće na Cetinju imali su veliki utjecaj na moj umjetnički senzibilitet, utjecaj čije sam važnosti postao svjestan puno kasnije. U tim danima djetinjstva i mladosti posmatrao sam siluetu Lovćena, sa Jezerskim vrhom na kojem se nalazi Njegošev grob. Tamo visoko, iznad grada, činilo se da sarkofag u kojem počivaju Njegoševe od gromova opaljene pocrnjele kosti, da to mitsko mjesto kroz pjesnikovu smrt spaja nebesko i ovozemljasko, sakralno i svjetovno.
Biljarda opasana zidovima, kao duhovna oaza okružena brdima cetinjske kotline, bila je svojevrsni svijet u svijetu, mikrokozmos jednog uzavrelog duha, jedne istančane senzibilnosti i briljantnog intelekta kakav je bio Vladika Rade. Svi su ti elementi stvarnog i simboličnog sasvim sigurno imali određeni uticaj na moj likovni i literarni izraz posvećen Njegošu. Posebnost odnosa prema Vladici i pjesniku na planu privatne familijarne prošlosti mojih predaka čine dva predmeta. Jedan je originalni ugovor sa Njegoševim vlastoručnim potpisom koji se odnosi na zamjenu dobara (zemljišta) između oca moga pradjeda, popa Lazara Popovića Jabučanina i vladike Petra Drugog Petrovića Njegoša. Na tom zamijenjenom zemljištu sagrađena je moja rodna kuća. Taj vrijedni dokument poklonio mi je moj rođak Pajo Jabučanin. U Njegoševom muzeju je izložen minuciozno izrađen srebrni krst na kojemu je ugravirana Njegoševa posveta mom pretku, koji je inače bio u Njegoševoj službi. Ovaj sam sakralni artefakt koristio kao motiv u nekim kompozicijama ciklusa „Misterijum luče mikrokozma“. Naravno, osim ovih lokalnih snažnih utjecaja cetinjskog ambijenta i podneblja, najdublje inspirativno izvorište bilo je „Luča mikrokozma“, kao i one pjesme koje su svojom tematikom bliske problemima što se tretiraju u „Luči“.
Uraditi Njegoševu skulpturu, pretpostavljam nije lak posao. Šta će profilisati to Vaše djelo, koje i kakve dimenzije, metafizičke, realne?… Koja vas je ideja vodila, kakva osjećanja ste imali dok ste Njegoša pretakali u skulptorsku formu?
- Skulptura na kojoj trenutno radim nije portretna plastika Njegoševog lika. To je kompozicija inspirisana stihovima Njegoševe pjesme „Crnogorac k svemogućem Bogu“ iz pjesnikove zbirke „Pustinjak Cetinjski.” Mladi je pjesnik sa dvadesetak godina napisao fascinantne stihove kakvim upravo počinje spomenuta pjesma: „O, ti bićem beskonačni, bez početka i bez kraja! Početak si sam osnova a kraj svega u tebi je.”
Pjesnik se bavi fundamentalnim pitanjima, nerazriješivim problemom u kojem se prožimaju teološki i metafizički koncepti sa onim današnjim atomske fizike ili kvantne mehanike. Ta neodgonentnuta tajna postanka svjetova, vremena ili prostora odnosi se na čovjeka, to ljudsko biće koje uzaludno teži spoznaji vječne tajne.
Dozvolite da navedem još par stihova iz Njegoševe pjesme „Crnogorac k svemogućem Bogu“ iz pjesnikove zbirke „Pustinjak Cetinjski”, što je veoma važno za razumijevanje moje skulputrske kompozicije. Dakle, Njegoš kaže: „Al uzalud njemu (čovjeku) muka, po prostoru tumaranje, kada si ga ti (Bog) stvorio kratkovidno i slijepo, da u tebe ne pogleda, no se natrag mora vratit u ćeskotnom svome hramu zanešenom, utruđenom veličinom začuđeno“.
Skulptura se zasniva na figurativnim i apstraktnim elementima, odnosno organskim i konstruktivnim oblicima. Skulptura će biti izlivena u bronzi i rosfraju. U jubilarnoj 2013. godini bit će predstavljena u sklopu izložbe moga ciklusa „Misterijum luče mikrokozma u Njegoševoj Biljardi“.
Knjiga „Luča Njegoševe noći“ biće ovoga ljeta promovisana na Cetinju?
- Promocija ove knjige planirana je za kraj augusta ili početak septembra, u dvorištu Biljarde. Direktorica Njegoševog muzeja gospođa Isidora Kovačević ima nekoliko izvrsnih ideja za tu promociju. Također mi je drago da ćete i Vi sudjelovati u toj prezentaciji.
Uvijek poklonike jednog umjetnika, a Vi ih imate u velikom broju, intresuje šta se dešava u umjetnikovoj radionici. Nakon ove i ostalih velikih tema koje su bile predmet vaše umjetnosti, šta slijedi, šta imate u planu?
- Nastavljam rad na ciklusu „Harmonije“ koji je na izložbenom programu za 2014. godinu u pariškoj galeriji Lavignes Bastille. Do kraja godine trebam završiti jedan rukopis vezan za Kafkin „Preobražaj“ čije će objavljivanje biti u proljeće 2013. godine. Također, radim na studiji o fenomenu jezika i slike za novi broj Europskog glasnika. U svakom slučaju, 2013. rezervirao sam za Njegoša.
„Misterijum luče mikrokozma”, monografija i „Luča Njegoševe noći”
Naredna godina biće u znaku 200 – godišnjice od Njegoševog rođenja. Tom veoma značajnom jubileju Vi ste pripremili svojevrstan omaž.
- Moj omaž Njegošu, a povodom velikog jubileja pjesnikovog rođenja, na određeni način sumira puno onoga što me je kroz niz godina prema liku i djelu ove izuzetne osobnosti zanimalo, intrigiralo, privlačilo… Riječ je o tri projekta od kojih su dva finalizirana: ciklus radova „Misterijum luče mikrokozma“, sa istoimenom monografijom i novelom „Luča Njegoševe noći“. Skulptura na kojoj upravo radim treba biti finalizirana ove jeseni. Dakle, u omažu vladici i pjesniku zastupljeni su likovni i literarni izrazi moga stvaralaštva.
Dva sna stvorila jednu koherentnu snovitu stvarnost
Želim Vam naglasiti jednu zanimljivost, naime često mi se događa kada me neka tema jako zaokupi onda sanjam nešto što je vezano za tu temu. Tako je bilo i sa Njegošem. Ti su snovi u pravilu toliko vizualno jasni, to su takve ejdetske predstave da traže svoje literarno uobličenje. Tako sam u pripovijetci „Luča Njegoševe noći“ opisao dva sna. Premda sanjam u različita vremena, oni su se tako idealno povezali kao šavovi na kosti lubanje i u književnoj strukturi pripovijetke stvorile jednu koherentnu snovitu stvarnost.
Miraš Martinović
