Nada nije ilustrator ili grafički dizajner, ali je sugrađanka koja odlično barata fotoaparatom. Prvi put sam se sa njenim radom susrela prije par godina, kada je u otvaranju bio njen studio. Kod njenih fotki najviše volim priču koju pričaju, iako se ona doslovno ne nameće. Nadu ste sigurno zapazili kroz bitan društveno - odgovorni projekat ‘Normalizujmo normalna tijela’.
Nadin instagram: nadavojinovic
Umjetničko ime: Nada
Datum rođenja: 14.07.1991.
Horoskopski znak (izmisli): Rak/Jarac sa mjesecom u Djevici :)
Oblast u umjetnosti: Fotografija
Koliko dugo stvaraš: 15 godina
Omiljena boja: Crna/ć, Crvena
Omiljena tekstura: Sve što je mekano i čupavo
Omiljeni sajt za inspiraciju: Instagram/ Pinterest
Omiljena društvena mreža: Instagram
Omiljena aplikacija: Pored instagrama neka bude Pinterest
Omiljeni preset: B&W uvijek ima posebno mjesto u mom portfoliju ali takođe i Archipelago preseti.
Omiljena tema za fotkati: Feminizam
Omiljena kombinacija dvije boje: Crna i maslinasto zelena
Omiljeni prostor za stvaranje: Moja soba iz djetinjstva u našoj kući u Baru
Omiljeni format fotografije: Analogna fotografija
Telefon ili fotoaparat: Fotoaparat
Marvel ili DC: Oboje
Lični rad koji voliš: The Book of Body, Ritual Spirit i poslednji set Connected.
Lični rad koji ne voliš: Sve one radove koje "moram" da radim, jer moram od nečega da živim.
Pjesma koja te je inspirisala: Ne mogu odvojiti jednu ali mogu izvođače/ice: Massive Attack, Enigma, Madona
Koliko najduže si izdržala da ništa ne stvaraš: 2 godine
Šta je najiritantniji komentar koji dobiješ kada kažeš nekome čime se baviš: Možeš li mi napraviti jednu "sliku"? I Svako može da "slika" sa dobrim aparatom.
Šta nikad ne bi mogla da fotkaš: Sve sam probala da radim i zaista mogu da se potrudim da sve bude kako treba ali moram priznati ( i to ne u seksističkom smislu ) da prosto ne umijem fotografisati (ili ne osjećam da je to moj maksimum) muškarce. Možda samo nisam imala prilike raditi sa nekim ko bi se uklopio u moj stil.
Šta bi voljela da fotkaš: Voljela bih da zauvijek stvaram konceptualnu (umjetničku) fotografiju, ali prvo mora doći do promijene svijesti vrijednovanja, odnosno postojanja takve vrste fotografije u Crnoj Gori. I modne editorijale :)
Omiljena stvar koju si fotografisala, a da te je neko platio: Boudoir fotografija. Fotografisanje hrane će uvijek biti omiljeno angažovanje. Kao i modni editorijali ili Fashion fotografija - za mene je takva fotografija usko povezana za konceptualnom fotografijom.
Šta si fotografisala, a da te je neko platio, i nijesi bila zadovoljna: Portreti koje moram potpuno da fotošopiram ili editujem u odnosu na primjere koje mi se pokažu.
Da te neko probudi u sred noći i kaže ‘ajde da fotkaš!’, šta bi prvo fotografisala: Ženski akt u nekoj kontrastnoj ili nelogičnoj scenografiji. :)
Ko te je najviše ohrabrio da stvaraš: Samu sebe sam dosta ohrabrivala na početku. To je nešto što sam oduvijek željela da radim, ali nijesam nalazila podršku nigdje, pa čak ni za fakultet koji bi mi pomogao da se možda brže usavršim. Na kraju- moje sestre i prijateljice koje su uvijek i sa zadovoljstvom bile moji modeli.
A ko najviše obeshrabrivao: Roditelji, ali to je ona klasika strahovanja da se od umjetnosti ne može živjeti. (Isto je teško :) ). Tako sam tri puta odustajala i prodavala opremu, ali bi se uvijek desilo nešto zbog čega bih se odmah vratila u kreiranje. Eventualno su i roditelji shvatili da ne moraju da se plaše i sada imam jaku podršku.
Da li radove imaš organizovane po godinama ili su svi zajedno na gomili: Uh, to je možda i najstresnije pitanje, jer mi je sve zajedno na gomili i baš mi treba da to sredim, ali uživam u haosu, I guess. :)
Muzika ili podcast dok radiš: Muzika uvijek.
Kad radiš - jutro ili noć: Noću mi se probudi kreativna strana.
Za koji brend bi voljela da fotografišeš: Vogue i Alexander McQueen
Portret ili pejzaž: Portret
Koliko često probijaš rokove: Rijetko kad. Volim da ne odugovlačim i zbog sebe i zbog klijenata/kinji.
Šta radiš kad imaš kreativnu blokadu: Trenutno proživljavam jednu i pokušavam da se motivišem i ohrabrim na razne načine. Muzikom, filmovima, serijom, knjigama ili foto sajtovima i aplikacijama. Zapravo imam projekat za novu samostalnu izložbu koja će biti autobiografskog tipa, samo što odugovlačim njeno objavljivanje iz još uvijek neutvrđenih razloga. Možda jer su u pitanju autoportreti a kada otkrivaš sebe drugima onda to otežano ide.
Zapisuješ li ideje: Nekada. Uglavnom krenem da kreiram čim zamislim nešto.
Fotografišeš li samo za sebe, a da niko drugi ne gleda te radove: Rijetko kad setovi ostanu skriveni. To se desi jedino kada model poželi tako.
Da li je neko uramio/la tvoju fotografiju: Da. Veliki je broj ljudi koji imaju moje fotografije okačene u svojim domovima. To su učesnici/ce sa projekta ‘Normalizujmo Normalna Tijela’ kao i prijatelji i prijateljice koji prepoznaju moj talenat i trude se uvijek da ga podrže. Jednom se desilo na PAF festivalu u Podgorici da su nestale moje dvije fotografije, što je za mene bilo jako interesantno. :)
Koji je najljepši komentar koji si dobila za svoj rad: Najljepši komentari koje dobijem kada objavim aktivistički foto projekat su oni komentari afirmacije kojima je cilj i priča tog projekta kao i takav vid podrške, oduvijek trebala. Aktivizmom se nije lako baviti, ali kada vidim promijene u svijesti i jednu oformljenu zajednicu ljudi koji se uzajamno podržavaju i ispred koje stojim, to uvijek bude divan osjećaj.
Koji je najružniji komentar koji si dobila za svoj rad: "Ne sviđa mi se edit, pošalji mi raw fotografije da ih sam editujem." - to je svježe. Naravno dugogodišnji je niz mizoginih i seksističkih komentara.
Primjećuješ li bilborde kada si po gradu: Uvijek. Voljela bih da vidim više mojih fotografija na njima. Često se "iznerviram" jer nekad fotografija vrišti za mnogo boljom idejom i dobijem onaj poriv da im ponudim besplatno novo rješenje.
Šta je prvo što primjetiš nekome na licu: Oči. Trudim se, kada radim portrete pa čak i po svojoj angažovanosti, da zabilježim karakter ili iskreni duh osobe sa kojom radim. Tu sam ja minorna kao fotografkinja, a model je ona koja najviše diktira pa čak i kada "ne zna kako da stane". Moji komentari ili zahtjevi bi samo zasijenili iskrenost koja stoji ispred mene. Ja samo dajem smjernice za koje smatram da bi bolje prikazale modela.
Fotkaš li i dalje, vježbe radi: Naravno. Težim ka konstantnom usavršavanju, mijenjam poglede i isprobavam neke inovativne metode.
Da li čuvaš sve fotografije ili praviš selekciju i za arhivu: Uglavnom čuvam sve ali sam dva puta doživjela totalni kvar eksternog hard diska i izgubila dugogodišnje materijale. Boli čak i dok pišem o tome.
Kolege su protivnici ili drugari: Kako ko. Jako je malo fotografa/fotografkinja sa kojima sarađujem na pravi kolegijalan način. Smatram da nam nedostaje komuna koja će se uzajamno podržavati i boriti jedne za druge. Možda bi tada bila više cijenjena naša profesija.
Šta bi rekla sebi koja je tek počela da barata fotoaparatom, iz ove perspektive: Ja sam samouka fotografkinja i sebi bih u tim godinama rekla da potraži mentora/mentorku, kako ne bih sve sama na teži način učila. :)
Šta bi rekla nekome ko je tek počeo da fotografiše: Postoje pravila fotografisanja koja pomažu da se stvori svijest o nekim osnovama ove umjetnosti, ali prava magija počinje kada se izađe iz tog okvira. Onaj/Ona koji/a želi ovo samo da bi zaradio/la "brzu paru" tu magiju nikada neće vidjeti.
Šta je savršen recept za uspješan rad: Ljubav prema tom radu, trud i vizija.
Ko su tri najinspirativnija stvaraoca za tebe: Sve žene kreatorke, borkinje i one koje pomjeraju granice, ali ako bih odvojila par imena onda Nancy Goldin, Carlota Guerrero i Marina Abramović.
I za kraj, na skali od 1 do 10 koliko te bole leđa: Hahahahahahaha! Spondiloza, diskus, hroničan bol level milion. :D
