Posljednjih godina svjedoci smo da se mnogi gradovi širom svijeta otvoreno takmiče ko će da pravi veći neboder, ko će imati luksuznije puteve, ko će ovo, ko ono, to je odavno stvar prestiža. Nastaju i gradovi usred ničega, a zašto je to tako?
Prema Timeout.com, najnoviji primjer takvog grada se pojavljuje u pustinji Saudijske Arabije. Baš tu, usred ničega, dižu se ogromni neboderi. Čini se da ste na trenutak završili u Herbertovoj dini, ali ovo je još uvijek realnost i ovdje će se zaista pojaviti grad. Očigledno, Saudijska Arabija na ovaj način želi da pokaže svijetu da je moderna i tehnološki napredna zemlja…
Grad će se zvati Neom (prevod bi bio “nova budućnost”), područje će biti ogromno, a projektovano je da nema automobila i da se sve u njemu napaja solarnom energijom i energijom vjetra. Jedan dio grada bi čak plutao na Crvenom moru i tako pomogao očuvanju koralnih grebena, a planirano je da prvi dio Neoma bude završen 2025. godine.
I čini se da ovo neće biti jedini grad koji izvire gotovo niotkuda. Još jedan potpuno novi megagrad niče u SAD. Danska arhitektonska firma BIG i milijarder Mark Lore rade na američkom naselju Telosa.
Procjenjuju da će ovaj grad, čija tačna lokacija tek treba da bude potvrđena, do 2060. godine udomiti do pet miliona ljudi.
Pa šta je sa svim ovim pomalo smiješnim novim gradskim planovima? Zašto se mučiti kada biste mogli da nastavite da širite mjesta koja već imate? Pa, za početak, ovo je zaista izgradnja brenda, a marketing ionako već dugo zauzima važna mjesta u našim životima. Štaviše, važno je pokazati da vam je stalo do planete.
U slučaju Neoma i Telosa, sve se vrti oko održivosti; dizajn prikazuju zgrade prekrivene drvećem, mreže vozova i parkove prirode. Tehnologija je takođe u središtu planova, a Telosa se može pohvaliti i autonomnim vozilima.
Jedan namjenski “pametni grad” koji već postoji je Songdo u Južnoj Koreji. Završen je prošle godine i ima sve vrste praktičnih karakteristika, kao što su pneumatske cijevi koje usisavaju kućni otpad pod zemljom, osvjetljenje i termostati kojima se upravlja aplikacijama, i senzori u realnom vremenu koji prate saobraćajne gužve.
Ipak, da li bi neko želio da živi u takvom gradu? Grad, međutim, nije mjesto gdje je sve unaprijed isplanirano i ide kao po satu, već živi organizam kome treba pustiti da se razvija.
