- Ruku na srce, ovakvoj rezoluciji su najviše doprinijeli Ranko Krivokapić, Socijaldemokratska partija i MUP Crne Gore sa pokušajem nebivalog progona dijela pravoslavnog sveštenstva bez crnogorskog državljanstva. Evropa je alergična na takve pojave i poslata je jasna i nedvosmislena poruka o neophodnosti potpisivanja ugovora Vlade Crne Gore i Srpske Pravoslavne Crkve, kazao je Džomić za Portal Analitika.
Evropski parlament u usvojenoj Rezoluciji o napretku Crne Gore pozivao je crnogorsku vlast da reguliše položaj Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori. U odjeljku Regionalna saradnja u tački 40. pozivaju se politički i vjerski lideri u Srbiji i Crnoj Gori postignu (zvaničan) ugovor kojim će biti regulisana pozicija Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, navedeno je u Rezoluciji.
- Dosadašnja klima je, doduše na pravno neujednačen način, djelimično izmijenjena kroz tri, po sadržini i obimu prava različita, ugovora države Crne Gore sa Rimokatoličkom crkvom, Islamskom i Jevrejskom zajednicom. Međutim, proces nije dovršen i iz Evropskog parlamenta je stigla jasna poruka u tom pravcu, pojasnio je on.
Čudi iznenađenje dijela javnosti: Džomić je dodao da je sasvim razumljivo da najvažnije institucije Evropske unije posebnu pažnju posvećuju pitanju prava na slobodu vjeroispovijesti koje spada u jedno od najvažnijih ljudskih prava.
- Ne čudi me što je tom pitanju posvećena pažnja baš u Rezoluciji od 29. marta ove godine. Uočio sam izvjesno iznenađenje i čuđenje u dijelu javnosti kako zbog teme tako i zbog stava Evropskog parlamenta. Mnogi zaboravljaju da će se u 23. poglavlju predstojećih pristupnih pregovora razmatrati i to pitanje. Dakle, ta pitanja se otvaraju na početku i zaključiće se tek na kraju pregovora.
Pitanje slobode vjeroispovijesti i pravnog položaja crkava i vjerskih zajednica je jedno od izuzetno važnih pitanja u evropskim integracijama s obzirom da se najveći broj građana opredjeljuje u pogledu pripadnosti određenoj vjeroispovijesti. Crna Gora je tokom posljednjih dvadesetak godina, pored ostalih tranzicija, doživjela i svojevrsnu ”vjersku tranziciju” - apsolutna većina njenih građana ima svoja religiozna uvjerenja. Zakonodavstvo nije, na žalost, pratilo tu promjenu kao što je pratilo promjene u ostalim segmentima društvenog života. Umjesto donošenja novog Zakona o slobodi vjeroispovijesti i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica na vještačkim, tj. ”ideološkim” aparatima u životu je održavan anahroni, socijalistički Zakon o pravnom položaju vjerskih zajednica od 1977. godine. Razlog je jasan: brojni ekonomski i socijalni problemi su, kroz stvaranje i podsticanje vještačkih podjela, gurani u drugi ili treći plan, naveo je Džomić.
Lukšić dao impuls otvaranju dijaloga: Džomić je ocijenio da je novi premijer je tim procesima dao novi impuls kroz otvaranje dijaloga.
Dosadašnja klima je, doduše na pravno neujednačen način, djelimično izmijenjena kroz tri, po sadržini i obimu prava različita, ugovora države Crne Gore sa Rimokatoličkom crkvom, Islamskom i Jevrejskom zajednicom. Međutim, proces nije dovršen i iz Evropskog parlamenta je stigla jasna poruka u tom pravcu.
Ruku na srce, ovakvoj rezoluciji su najviše doprinijeli Ranko Krivokapić, Socijaldemokratska partija i MUP Crne Gore sa pokušajem nebivalog progona dijela pravoslavnog sveštenstva bez crnogorskog državljanstva. Ušli su u jedan pravno neutemeljen proces, koji je okrnjio ugled Crne Gore u međunarodnoj zajednici. Nadali su se da će preko progona dijela sveštenstva desetkovati Pravoslavnu Crkvu. Nisu ni znali da svega 10 odsto pravoslavnog sveštenstva i monaštva u Crnoj Gori nema crnogorsko državljanstvo. To samo govori o partijskim zloupotrebama državnih resora i šteti koju prave Crnoj Gori i na unutrašnjem i na međunrodnom planu. Zamajavali su svoje birače jednom anti-evropskom i u suštini anti-crnogorskom retorikom i dobili su rezultat u rezoluciji Evropskog parlamenta, naveo je Džomić, koji je dodao da je sigurno jda Crna Gora treba da postane društvo u kome se uvažavaju različitosti, ali i država u kojoj je svima garantovana pravna sigurnost.
Svako ima pravo na postojanje: Dakle, svako ima pravo na postojanje, izražavanje, udruživanje i djelovanje, ali to ne znači da se mogu obijati hramovi i otimati crkvena imovina. Razumljivo je da nijedna ozbiljna Crkva ne može, pa čak i u ime evropskih integracija, u svoje redove primati raščinjena lica i to niko od nje i ne traži i ne očekuje. Ta lica imaju pravo da osnivaju svoje vjerske zajednice, a eventualne probleme jedino mogu rešavati u okviru pravnog sistema. Dakle, prolazi vrijeme pajsera, bušilica i obijanja crkava, jer dolazi vrijeme vladavine prava.
Crkva je, po svojoj prirodi, uvijek bila, jeste i biće otvorena za dijalog sa državom i vjernicima, zaključio je Džomić.
Foto: rtv.rs
