Na pitanje da li negde putuje, odgovorio je u svom stilu:
- Putujem, ali uglavnom u mislima. Čitajući dobra književna djela, kao na primjer Homera ili Lao Cea, može se sjajno putovati. Uglavnom sam kod kuće i radim. Čitam, prevodim, snimam svoje verzije narodnih evergrin pjesama. Od više od 300 dobrih pjesama, 80 odsto su narodne. Polako ih snimam i kačim na Jutjub. Neke ispadnu fenomenalne, a neke sam slabije snimio. Pogotovo ranijih godina. Većinu pjesama znam odranije. Sjećam se odnekud i teksta. To su uglavnom proste pjesme. Uključim magnetofon i snimam. Međutim, puno puta mi se desilo da mi magnetofon blokira baš kad snimam najbolje verzije. To su bile strašne verzije, ali nažalost čuo sam ih samo ja. Trudim se kasnije da postignem isti kvalitet. Nekad uspijem, nekad ne. Muziku koju obradim pretvorim u novi kvalitet, kao da je prebacim iz struje od 110 volti u 220 volti - rekao je Džoni.
Džoni često svira gitaru, ali već dugo ne piše pjesme.
- Trenutno snimam samo narodne pjesme. Rijetko pišem svoje nove pjesme. Nemam za koga. To ti je kao da imaš „rols-rojs“ dvadeset godina star, ali nemaš koga da voziš - kaže Džoni Štulić.
Foto: hellomagazin.rs
