Muzej u Bijelom Polju već sada može da uđe u anale graditeljskog beščašća i fušeraja, jer su „popravni radovi“ razotkrili nove zamaskirane greške i nedopustive improvizacije.
Ako je ko zaboravio, to vam je ona ustanova sa sjevera za koju su svi viđeniji inžinjeri i arhitekte u jesen 2023. godine izjavili da su je obnovili po najvišim standardima i da je zgrada podobna za upotrebu.
Koliko je podobna najbolje govori činjenica da zaposleni i baština već skoro pet godina obitavaju u metalnom kontejneru, dok neimari od jeseni ove godine skidaju nove parkete, plafone, vrata, nadstrešnice... riječju, uklanjaju gotovo sve prethodne radove, bez jasnih naznaka kada će ova graditeljska agonija biti završena.
Ministarstvo kulture i medija Crne Gore i Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP), glavne kolovođe obnove Muzeja, u ovom trenutku spremaju se da potroše preostalih 30.000 eura iz budžeta ovog novog projekta, jer će ukupni radovi, odnosno popravka onoga što su naši stručnjaci kroz obimnu dokumentaciju predstavili kao „primjer najboljih graditeljskih i konzervatorskih praksi“ građane Crne Gore koštati više od 100.000 eura. A da ne pominjemo da tek treba da se radi projekat enterijera Muzeja i po njemu izvode takođe dopunski/popravni radovi. Izvođač radova, koji su počeli u septembru ove godine, je podgorička firma
„Montal DSD“, u vlasništvu Ratke Marinović, dok je za nadzor zadužen Centar za arhitekturu i urbanizam (CAU), čiji je vlasnik Predrag Babić.
Odgovornost?
Ministarstvo kulture i medija ponovo je ignorisalo pitanja Pobjede o novim radovima, greškama i odgovornosti za nanijetu štetu, a UNDP, podsjetimo, nije ni ranije htio da odgovori na slična pitanja. No, dok ova dva „investitora“ ćute, dokumenta govore, pa se iz mejla koji je Viktor Subotić iz UNDP-a 22. novembra uputio Ministarstvu, a u koji je Pobjeda imala uvid, uočava da ukupna vrijednost ugovora „Izvođenje dopunskih radova na objektu Muzeja u Bijelom Polju“ iznosi 99.050,51 eura. Do sada su za ove radove potrošili skoro 70.000 eura, a u budžetu je ostalo, kako navodi Subotić, 30.000 eura.
No, Subotić nije pisao Ministarstvu da bi se pohvalio kako radovi odmiču planiranom dinamikom, već da ih obavijesti da su sve nove građevinske intervencije zaustavljene 15. novembra jer su izvođači i nadzorni organi otkrili neadekvatno izvedene termo-tehničke i elektro-instalacije.
“Od 15. novembra radovi su obustavljeni dok se ne dogovori angažovanje firmi za radove na instalacijama”, navodi Subotić.
On je objasnio da je ključni preduslov za nastavak unutrašnjih radova angažovanje firmi za termo-tehničke i elektro-instalacije.
“Izvođač nas je informisao da postoji zainteresovana firma koja će ponuditi izvođenje termo-tehničkih instalacija i moguće elektro-instalacija. Zbog stanja u objektu i prethodno izvedenih radova, angažovanje ovih firmi je izazov, zbog obezbjeđivanja garancije na radove”, istakao je Subotić.
Rekonstrukcija fasade, zajedno sa pripadajućim radovima na elementima krova (podstrešnica, oluci), kako izvještava Subotić, završena je 15. novembra.
“Dio fasade oko sistema za klimatizaciju i glavnih ulaznih vrata još nije završen, jer zavisi od izvođenja radova na instalacijama, odnosno odluke o ugradnji novih ulaznih vrata. Završni radovi na trotoaru oko Muzeja biće završeni tokom sljedećeg suvog perioda. Što se tiče unutrašnjih radova, svi pripremni radovi su završeni, a određene stavke su već završene (prozori)”, naveo je Subotić.
Pozivajući se na prethodnu komunikaciju, Subotić još jednom moli Ministarstvo kulture i medija za „pismeni odgovor u vezi s izvođenjem dodatnih radova i korišćenjem raspoloživog budžeta za ove namjene“. U prilogu im je poslao pregled dodatnih radova, kao i procjenu troškova koja se odnosi na ugradnju novih ulaznih vrata i izvođenje radova na termo-tehničkim i elektro-instalacijama. Iz tog dokumenta jasno je da UNDP od Ministarstva traži dodatnih 8.269 eura, kako bi pokrio troškove ugradnje novih ulaznih vrata i dodatne radove na mašinskim i elektro-instalacijama jake i slabe struje. U pregledu dodatnih radova, Subotić prenosi stav UNDP-a da Uprava za zaštitu kulturnih dobara i Ministarstvo kulture i medija odluče da li je „uopšte neophodno mijenjati vrata koja su funkcionalna sada“.
“S druge strane, ako se sad zamijene, to je dugoročni efekat. Velika je razlika u cijeni”, navodi Subotić.
U odjeljku koji se tiče kalkulacije za plafone i zidove, navodi se da je ugovorena cijena bila 17.149,36 eura, dok je ponuđena 6.462,56 eura, te da je ušteđeno 10.686,8 eura. Subotić objašnjava da se dio ugovorenih radova ne izvodi, već će se „riješiti kroz projekat enterijera“.
“Ovdje je stav UNDP-a da se plafon mora završiti u ovoj fazi na način da nema potrebe za većim radovima tokom izvođenja radova na uređenju enterijera, da se ne ostavlja utisak da ništa nije rađeno u ovoj fazi”, navodi Subotić.
Licence
Prije ovih popravnih radova, ako je vjerovati UNDP-u, za rekonstrukciju Muzeja u Bijelom Polju potrošeno je 302.926,31 eura, što zajedno, sa cijenom koštanja dopunskih radova, u ovom trenutku ukupno iznosi 410.245,82 eura. Ministarstvo kulture i medija, podsjetimo, od starta je odbijalo da precizno odgovori koliko je novca utrošeno za rekonstrukciju, a UNDP je saopštio podatke tek nakon više nedjelja ignorisanja Pobjedinih pitanja, te nakon što smo ih ponovo prozvali zbog netransparentnosti u tekstu pod nazivom „Zavjera ćutanja o utrošku para svih građana Crne Gore“, koji je u Pobjedi objavljen 22. januara ove godine.
Za sve ovo vrijeme Ministarstvo kulture i medija i Komisija za izdavanje i oduzimanje konzervatorske licence nije u stanju da se odredi o licencama učesnika u rekonstrukciji Muzeja, tačnije o odgovornosti arhitektice Marije Novaković i firme „Enforma“ iz Kotora, rukovodioca konzervatorskih radova u prvoj fazi rekonstrukcije Gorana Radovića i njegove firme „Studio prostor“ iz Podgorice, rukovodioca konzervatorskih radova u drugoj fazi rekonstrukcije Svetislava Popovića i njegove firme „Project Engineering Renaissance“ iz Podgorice, kao i prof. dr Ilije Laloševića, koji je imao ulogu konzervatorskog nadzora tokom prve faze radova u Muzeju u Bijelom Polju.
U aprilu ove godine, podsjetimo, članovi Komisije - arheološkinja dr Petra Zdravković i arhitekta konzervator Predrag Spasić - izjavili su za Pobjedu da neće više biti članovi Komisije ukoliko se pomenutim akterima rekonstrukcije Muzeja ne oduzmu licence zbog gomile nedopustivih grešaka i improvizacija. U međuvremenu, kako saznaje Pobjeda, Komisija se više nije sastajala, a Spasić i Zdravković obavijestili su predsjednicu Komisije Dobrilu Vlahović da neće učestvovati u odlučivanju o licencama u drugim predmetima dok se ne riješi pitanje oduzimanja licenci zbog rekonstrukcije Muzeja.
Nema ni nove odluke Tužilaštva u Bijelom Polju, koje još, drugi put, izviđa krivične prijave protiv Novaković, Radovića i Laloševića, koje je podnijela bivša
Uprava za inspekcijske poslove. Takođe, ni nadležno Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, kako saznaje Pobjeda, nije postupalo po incijativi inspektorke za kulturna dobra Dragane Bošković-Drobnjak u odnosu na licence i odgovornost drugih aktera koji su učestvovali izvan okvira konzervatorske struke i Zakona o zaštiti kulturnih dobara. To su izvođač radova „Program“ d.o.o. iz Nikšića, a u konzorcijumu sa „Studiom Prostor“ d.o.o. i „Decom Montenegro“ d.o.o. iz Podgorice, dok je za stručni nadzor bila angažovana „Arhitektura Aurea“ d.o.o., takođe iz Podgorice. O njihovoj odgovornosti kao privrednih subjekata, ali i odgovornih lica u ovim preduzećima, trebalo je da odlučuje urbanističko-građevinska inspekcija.
Sve u svemu, reklo bi se da Ministarstvo kulture i medija, zajedno sa UNDP-om i drugim akterima u državi, nije sposobno da adresira odgovornost zbog ovih katastrofalnih propusta koji će građane Crne Gore koštati više od 100.000 eura, ne računajući cijenu prvobitnih radova od skoro 303.000 eura. Ignorišući novinarska pitanja, Ministarstvo i UNDP očigledno smatraju da građani Crne Gore treba da plaćaju propuste drugih.
Povjerenje
Sve navedeno jasno pokazuje da Ministarstvo kulture i medija, UNDP, kao i svi odgovorni učesnici u ovom projektu, moraju hitno preispitati svoje postupke i preduzeti konkretne korake kako bi se obezbijedila odgovornost i povratilo povjerenje građana. Opravdano se postavlja pitanje – ko će snositi posljedice za katastrofalno upravljanje projektom i kako će država ubuduće garantovati da se ovakvi propusti neće ponoviti? Građani Crne Gore, koji su već platili više od 400.000 eura za ovu rekonstrukciju, imaju pravo da zahtijevaju: nezavisnu reviziju cjelokupnog projekta, uključujući prvobitnu rekonstrukciju, dodatne radove i postupke nadzornih organa; preciznu identifikaciju odgovornih lica, kako bi se utvrdilo da li su propusti rezultat nemara, nesposobnosti ili potencijalne korupcije; transparentnost u radu institucija, kroz javno objavljivanje svih relevantnih dokumenata, budžeta i odluka vezanih za projekat i na kraju - reformu postupaka dodjeljivanja licenci i nadzora nad projektima zaštite kulturne baštine, kako bi se spriječilo angažovanje nekvalifikovanih ili neodgovornih pojedinaca i firmi.
Ako nadležni nastave da ignorišu pitanja novinara i izbjegavaju odgovornost, lako je donijeti zaključak da ovaj „državni brod“ neometano plovi ka još većem javašluku i katastrofi. Na kraju, svaki propust i svaka greška u upravljanju javnim sredstvima direktno se reflektuju na kvalitet života svih nas. Dokle ćemo ćutke plaćati tuđe greške?
Unaprijedili medijski sektor u kojem ne odgovaraju na novinarska pitanja
Ministarka kulture i medija Tamara Vujović i direktorica Direktorata za kulturnu baštinu Dobrila Vlahović nijesu smogle snage da za gotovo dvije nedjelje odgovore na pitanja novinara Pobjede u vezi sa novim radovima u Muzeju u Bijelom Polju i odgovornošću za brojne promašaje. Međutim, našle su inspiraciju da u petak, 27. decembra, u Vladinom domu na Cetinju organizuju novogodišnji prijem za brojne kulturne radnike, funkcionere i političare, te da izdeklamuju samohvalospjeve o unapređenju kulturnog i medijskog sektora. Valjda ministarka Vujović i direktorica Vlahović vjeruju da je kulturni i medijski sektor uzdignut i počašćen njihovim ignorisanjem gorućih problema i novinarskih pitanja koja zadiru u najosjetljivije i najvažnije teme crnogorske kulture i baštine?! Konstatujući da „Rim nije sagrađen u jednom danu“, ministarka je zavapila da ne sumnjamo u njihovu spremnost i posvećenost da rade u korist dobrobiti razvoja kulture, umjetnosti i medija. Primjećujući „neuralgične tačke i uska grla“ u kulturi i medijima, promaklo joj je da konstatuje i da Muzej u Bijelom Polju nije rekonstruisan za jedan dan, a nije evo ni za gotovo pet godina, te da ćemo svi, ni krivi ni dužni, platiti greške povlašćenih i zaštićenih pojedinaca koji pod kapom Ministarstva, po svemu sudeći, imaju iskrene prijatelje i istomišljenike.
No, da ministarka Vujović priča jedno, a radi drugo postalo je jasno već nakon njenog autorskog teksta o ulozi medija u crnogorskom društvu, kada je u martu ove godine konstatovala da „svi koji dišemo demokratiju treba da jačamo nezavisnost novinarstva i planski stvaramo uslove da novinari svojim pitanjima nameću kontrolu vlasti“.
“Možda nama, javnim funkcionerima, nije uvijek lako odgovarati na pitanja, jer smo donosili važne odluke, koje će uticati na živote svih, dugo pregovarali da obezbijedimo što bolju poziciju za našu državu i društvo. Ali, imamo li pravo medijske poslenike uskratiti za odgovor ili, još gore, „gledati ih sa visine“?! Nemamo, ni ljudski, ni državnički, a ni zbog toga što javnosti ne možemo oduzeti pravo da zna. Jedna od najznačajnijih dužnosti građana je da izaberu svoje lidere, ali treba da budu informisani o tome šta rade dok su na vlasti”, reče ministarka u martu ove godine.
Reče i poreče. U istoriji crnogorskog višepartizma teško je naći primjer ministra koji je u tako kratkom periodu, kroz svoje djelovanje, pokazao toliki raskorak između izgovorenih riječi o transparentnosti i stvarnih postupaka.
