Nekadašnje ostrvo i moćno utvrđenje Lesendro prepušteno je zubu vremena i ostaje van dometa turista, budući da do tvrđave nema adekvatnog prilaza ni sa kopna ni sa vode.
Tvrđava, poznata i kao „Njegoševa rana“, davno je narušena time što je pripojena nasipu za magistralu i prugu, a danas rijetko ko kroči među njene zidine.
Ako i dospije, nema putokaza ili panoa koji bi ukazali na istoriju tvrđave, ili na podatke o crnogorskom vladaru i pjesniku, pa ni o borbama koje su se vodile na ovom dijelu Skadarskog jezera.
Prema riječima mještanina Vranjine Slobodana Petrovića, jezero je veoma važno za mještane, ima veliki turistički potencijal, ali primjer Lesendra govori kako se neke stvari olako ispuštaju.
„Lesendro je veoma nepristupačno. Dodatno ga ugrožava i dalekovod, zbog kojeg ga turisti najviše zaobilaze. Plaše se da priđu, njima je to apstraktno. Problematičan je i prelazak preko pruge, nije označena staza, niti je navedeno da li je ostrvo bezbjedno za posjetioce“, priča Petrović, koji živi od ribolova i turizma.
Iako u zoni Nacionalnog parka i tik uz put, do Lesendra mogu doći samo pravi avanturisti. Do tvrđave u sezoni treba preći preko veoma prometne magistrale, a potom i preko pruge.
Turisti u ovom kraju često uživaju i u vožnji brodićima, ali na ostrvu ne postoji ni pristan.
Istorijsko blago prepušteno propasti
Ostala je izreka: „Izgore ka' vladika za Lesendrom“, koja govori o značaju ovog strateškog važnog lokaliteta za crnogorskog vladara, Petra II.
Izreka se odnosi na poznati događaj od prije 179 godina, kada su Turci iskoristili boravak crnogorske vojske na Grahovu i na prepad osvojili Lesendro i Vranjinu.
Vrlo malo ljudi zna istoriju Lesendra, kaže Petrović. On poziva nadležne da posvete malo više pažnje tom ostrvu.
„Prije svega, treba napraviti pješačku stazu sa lijeve strane i tunel, da bi se moglo bezbjedno prići Lesendru. Moguće je odraditi i platformu na vodi, ali opet se mora preći kolovoz. Nemamo ni pontu za prilaz brodom“, priča naš sagovornik.
Unutrašnjost Lesendra, dodaje, može da se iskoristi na razne načine - od ideje da tu bude bude nacionalni restoran, do prostora za različite manifestacije, koncerte.
„Kao na Petrovaradinu, ali samo u manjem obimu, ili poput Dana vina i ukljeve na Virpazaru“, predlaže on.
O tome da li je u planu rješenje prilaza Lesendru obratili smo se i NP „Skadarsko jezero“. Od njih smo tražili i informacije o tome ko je zadužen za održavanje tvrđave i da li će se nešto uraditi po tom pitanju.
Do objavljivanja članka, od njih nijesmo dobili nikakve informacije.
Turisti dolaze i prolaze
Prilikom obilaska Lesendra, u blizini smo sreli turiste iz Njemačke. Pitali smo ih da li su zainteresovani da obiđu tvrđavu, ali kažu da je znamenitost ostala van njihovog domašaja.
„Sa drugaricom i bratom došao sam kamperom iz Njemačke da posjetim vašu zemlju. Prolazeći pored Vranjine, svratili smo u restoran Starčevo da odmorimo i ručamo. Pitao sam za ostrvo i tvrđavu koja se vidi s puta u želji da je obiđem, ali su mi mještani rekli da je zatvorena za posjetioce. Žao mi je što nijesam vidio tako vrijedno istorijsko mjesto“, kaže nam Dirk David Šmit.
„Šta imaju da vide tamo? Drače, trnje i dalekovod?“
Vrijeme je učinilo svoje, tvrđava je zapuštena, zidine popuštaju, a unutrašnjost je obrasla u žbunje. Iako privlači poglede radoznalih posjetilaca, mještani kažu da nemaju šta da pokažu turistima.
„Šta imaju turisti da vide na Lesendru? Drače, trnje i stub od dalekovoda? Prvo što treba da se sredi je kompletan Nacionalni park. Da bi se sa tim krenulo, mora biti postavljena dobra uprava. Pojedini ljudi su nosili kamenje sa Lesendra da ugrađuju u svoje objekte, što je žalosno za jedan istorijski spomenik“, kaže mještanin i ugostitelj Mladen Petrović.
Ističe da za stub dalekovoda treba naći alternativno rješenje. Jasno je, kaže, da se magistrala i pruga ne mogu izmjestiti, ali uz malo truda, i uz ekološki prihvatljivo rješenje, tvrđava može biti pristupačna sa vode.
„Može se napraviti neka ponta, pristan koji je mobilan, plastičan, da ljudi mogu ući. Ali mora prvo unutrašnjost da se sredi. Znate li kako je nekad Lesendro izgledalo? Treba da se očisti, mora da se oplemeni. Kada dođu, posjetioci bi trebalo da vide i kako je Lesendro nekad izgledalo, možda tako što će biti okačeni panoi sa fotografijama“, poručuje Mladen Petrović.
Teret zaborava
Turizam i ribolov djelatnosti su od kojih dominantan broj stanovnika ovog kraja živi. No, naš sagovornik navodi kako je nužno ulagati u infrastrukturu.
„Smatram da treba razmišljati i o mogućnosti gradnje hotela na Skadarskom jezeru, koliko god pričali da to ugrožava ptice. Hoteli ne ugrožavaju ptice. Mi od nečega moramo da živimo. Ne treba na svakom brdu graditi, ali neke uvale treba iskoristiti. Može sve to da se upristoji, a da se ništa ne uzurpira“, smatra Petrović.
Ističe da treba krenuti od revitalizovanja vrijednosti Vranjine.
„Zaboravlja se istorijski značaj Vranjine i Lesendra. Tu se vodila borba za život. Ne kaže se džabe „Izgore k'a vladika za Lesendrom“, nakon što su ga Turci uzeli. Mi smo zbog političkih dešavanja zaboravili na sve to, više se ne ponosimo ni himnom, ni zastavom, ni zemljom, zbog politike smo sve bacili u vodu“, zaključuje sagovornik Portala Analitika.
