Drašković je za portal Nova.rs govorio o sceni koju je dopisao, kao i o odnosu kralja Aleksandra sa svojim djedom Nikolom.
“Nijesam dopisivao ništa zbog proširivanja uloge Žarka Luševića, koji igra crnogorskog kralja Nikolu. To sam učinio da bih u filmsku formu, u dijalog pretočio prepisku kralja Aleksandra sa svojim djedom, koja je u romanu. Dramatična je bila njihova komunikacija pismima i porukama, nabijena patnjom i bijesom njih obojice. Naročito je tragičan i bolan tadašnji položaj kralja Nikole i siguran sam da će Žarko Laušević to odigrati maestralno. Zagledan u svoju istorijsku misiju ujedinjavanja jugoslovenskih naroda, Aleksandar zabranjuje svom djedi, kralju Nikoli, da se 1918. vrati u Crnu Goru. Unuk kaže djedi: ‘Jedna država i jedan kralj i jedan narod’. A djeda kaže unuku: ‘Ne može tako, nego Jugoslavija mora biti federacija Kraljevine Srbije, Kraljevine Crna Gore i Republike Srba Hrvata i Slovenaca, sjeverno od Dunava i zapadno od Drine’. Dakle, u onim teritorijama koje su do 1914. bile u sastavu Austrougraske”, objasnio je Drašković.
On je u svom romanu “Aleksandar od Jugoslavije” detaljno opisao situaciju koja je bila između Nikole i Aleksandra, i o njihovim sukobima zbog različitih mišljenja.
“Aleksandar odlučuje da organizuje Narodnu skupštinu, da zbace sa prestola njegovog djedu i da se Crna Gora na taj način ujedini sa Srbijom. Nikola je ponižen, očajan. Aleksandar je rođen na Cetinju. Rodila ga je Zorka, Nikolina kćerka. Odrastao je na Cetinju, Juguslovenstvu se učio na Cetinju. On pati i pokušava u posljednjom trenutku da spriječi održavanje podgoričke Skupštine i da zapravo, spriječi i ujedinjenje Crne Gore sa Srbijom. Djedi nudi da dođe u Beograd, da se dogovore, da njih obojica, jedan iz Srbije, drugi iz Crne Gore, prihvate zahtjev za ujedinjnje sa Srbima, Hrvatima i Slovencima iz bivše Austrougarske. To je nevjerovatna drama. Kad pogledate, Aleksandar daje priliku Nikoli da se dogovore, ali kako se dogovoriti, kad unuk ne da djedi da dođe u Crnu Goru, a zove ga da dođe u Beograd, njemu na noge. Sve je ovo u romanu, ali ne može sve kako je napisano da bude pretočeno u filmsku formu. Recimo, Aleksandar prvi put, kad je Nikola već bio umro, odlazi na Cetinje 1925. godine. On noćiva u dvorcu svoga djede, ali oka nije sklopio. Ujutru je rekao kraljici Mariji: ‘Ja sam se ogriješio i o baku i o deku. Ja 1918. nijesam video svoj grijeh. Sada sa ovim proživljenim iskustvom, u novoj državi, taj grijeh uviđam i mislim da je sve to moglo da se obavi i drukčije'”, rekao nam je pisac.
Drašković je između ostalog i ispričao da je bio samo na prvom snimajućem danu “Kralja”, te da mu je Žarko Laušević dobar prijatelj.
“Samo prvi dan sam otišao na snimanje. Možda ću otići još koji put, ali ljudi su zauzeti, rade. Žarko i ja smo inače dobri prijatlji, ali ne znam kada će doputovati i kada kreće on sa snimanjem. Ne vidim ko bi bolje od naših glumaca bolje odigrao kralja Nikolu. To je stvarno rijetka, možda najtragičnija figura 1918. To je kralj Nikola”, zaključio je on.
