Drecun: Politika ne smije da poklopi PKCG

Novoizabrani predsjednik Privredne komore Vojin Žugić ipak neće preuzeti tu funkciju 1. septembra, kada je trebalo da mu počne mandat, već je podnio ostavku - kazali su Pobjedi iz Privredne komore.

Funkciju vršioca dužnosti obavljaće potpredsjednik koji rukovodi radom Sektora za udruženja, a to je Nina Drakić u narednih 60 dana do novog izbora.

Ocjenjujući dešavanja u PKCG ekonomski analitičar Predrag Drecun za Pobjedu je ocijenio da mi definitivno nijesmo političko zrelo društvo i da za Privrednu komoru kruži pogrešan stav da ona ima veze sa politikom i da definitivno još nijesmo politički zrelo društvo.

BEZ SARADNJE

Žugić je, kako nam je rečeno, saradnicima saopštio da je uvidio da neće moći da ostvari kvalitetnu saradnju s novom Vladom, da ima problema i u komunikaciji sa dijelom saradnika, kao i da će mu sve to oduzeti veliku energiju i da neće imati vremena za svoj privatni biznis s kompanijom Stadion.

On je za predsjednika PKCG izabran na Skupštini 29. jula, nakon što je prethodno Vlastimir Golubović podnio ostavku na tu funkciju. Golubović je ostavkom ograničio svoj mandat na 31. avgust, pa je Žugić trebalo da počne da predsjedava 1. septembra.

Kada je Žugić najavio da, ipak, neće prihvatiti funkciju, administracija PKCG shvatila je da njenim Statutom nije definisana takva situacija, odnosno da od 1. septembra niko ne bi mogao rukovoditi Komorom.

Postojećim Statutom definisano je da i potpredsjednicima PKCG mandat ističe kada i predsjedniku. Zbog toga je u petak na vanrednoj Skupštini PKCG, održanoj elektronskim putem, usvojena izmjena statuta prema kojoj će jedan od potpredsjednika preuzeti tu funkciju, dok se ponovo ne organizuju izbori za predsjednika.

Odluka o izmjeni Statuta PKCG objavljena je istog dana i u Službenom listu. Izmjenom je predviđeno da u slučaju prestanka mandata do izbora predsjednika Komore, funkciju vršioca dužnosti obavlja potpredsjednik koji rukovodi radom Sektora za udruženja, a to je u ovom slučaju Nina Drakić.

Drugi potpredsjednik je Pavle Radovanović.

STATUT

Izmjenom Statuta predviđeno je da Upravni odbor u slučaju prestanka mandata predsjednika pokrene postupak za izbor novog u roku od 60 dana. Promijenjen je i dio o trajanju mandata potpredsjednicima i generalnom sekretaru, tako da će oni obavljati funkcije do izbora novog predsjednika PKCG.

Analitičaru Predragu Drecunu su u potpunosti razumljivi razlozi ostavke koje je naveo Žugić.

“To je čovjek koji ima razvijen privatni biznis i on je vidio da uvođenjem u PKCG neće imati harmoniju koja je neophodna za tako nešto i čovjek je iz ličnih razloga ne želeći da ugrozi svoj biznis uradio tako nešto. Nema ništa neobjašnjivo u tom slučaju, jedino što je to možda mogao da zna prije prihvatanja kandidature da se sad ne gubi određeno vrijeme na izbor novog predsjednika”, ocijenio je Drecun.

Po njegovoj procjeni, ima dovoljno dobrih kandidata za tu funkciju i tu se radi o međunarodnoj promociji i ne mora se asistirati na uspješnom privredniku.

“Može se insistirati na čovjeku koji dobro poznaje ekonomiju Crne Gore, koji ima određene reference u međunarodnim odnosima. To ne bi bilo teško, ali mora biti nezavistan od svake politike. Privredne komore ovakve kakva je kod nas imaju ulogu promocije jedne ekonomije u međunarodnim ekonomskim odnosima”, objasnio je Drecun.

On dodaje da ne zna šta sadašnja Vlada misli o Privrednoj komori, ali da u javnosti često kruži pogrešan stav da PKCG vodi socijalni dijalog.

“To vodi Unija poslodavaca i to je predviđeno kolektivnim ugovorima. Privredna komora mora da se bavi drugim čak i ljepšim, konstruktivnijim stvarima, dovođenjem stranih investitora, prezentacijom privrednih mogućnosti i potencijala zemlje. To bio bio posao koji može da omogući Crnoj Gori viši nivo bruto proiyvoda kroy strane investicije. PKCG ima prihode nezavisne i ne zavisi od budžeta, ne vidim razlog da ne odrađuje svoju ulogu i ne razumijem zašto bi politika željela da je poklopi. Ona treba da predstavi interes privrede, a ne politike”, istakao je Drecun i podsjetio da je bio takav slučaj u Srbiji, gdje personalno rješenje nije bilo u duhu politike, ali je trajalo.