Saradnik na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost, prevodilac Goran Drinčić, povodom obilježavanja 21. februara, Međunarodnog dana maternjeg jezika, za Portal Analitika govorio je o položaju i statusu crnogorskog jezika danas i ovdje, ali i izazovima sa kojim se suočava u turbulentnom periodu koji živimo.
Za početak, ukazao je na činjenicu da su brojna političko-društvena previranja u proteklom periodu uticala i na odnos prema jeziku. Istakao je značaj njegovog očuvanja i promocije, ukazujući i na to da briga o jeziku pripada svima - i institucijama i onima koji ga govore i pišu.
Pokušaj unižavanja neuspješan
Uz podsjećanje na politička dešavanja u zemlji u preteklih gotovo dvije godine, neminovan je bio osvrt na odluke resora odlazeće ministarke Bratić, ali i ostatka Vlade, kojim je pokušano unižavanje statusa i značaja crnogorskog jezika, ali i svega s prefiksom crnogorski, o čemu svjedoči i to što je na meti odlazeće Vlade, gotovo svakodnevno, bio i FCJK.
Kako ocjenjuje Drinčić, pokušaji urušavanja ugleda crnogorskog jezika, ipak, im nijesu pošli za rukom, a dokaz za to je međunarodna afirmacija našeg jezika.
Ipak, kako kaže, proteklih godina svjedočimo bujičnom uplivu političkih i parapolitičkih uticaja u svaku sferu života. Kao poseban problem u tome, naš sagovornik vidi, iz ugla jezika, ekspanziju kulture laži i manipulacije, koja je zaživjela.
„Čini se da su lokalni i regionalni javni i medijski poslenici dobro izučili i na viši nivo podigli fenomen poznat kao postistina (eng. post-truth), koji je i u svijetu doživio procvat u novije vrijeme“, napominje Drinčić.
Dodaje da se to desilo, prije svega, s prodorom retorike Donalda Trampa i kampanje za Bregzit u javni prostor. Podsjeća i da je Oksfordski rječnik proglasio ovu riječ za međunarodnu riječ godine 2016.
„Radi se, dakle, o praksi relativizacije, izvrtanja i obesmišljavanja činjenica u javnom diskursu, što svakako nije samo jezički, već je i ozbiljan društveni problem za koji se plašim da se može oteti kontroli, jer smo došli u situaciju da objektivne činjenice manje utiču na oblikovanje javnog mnjenja nego što to čini igranje na emocije i lična uvjerenja“, objašnjava Drinčić.
Ovaj fenomen je, kako dodaje, najbolje opisao američki komičar i pisac Stiven Kolber, pitajući se sarkastično:
„Ko je Britanika da mi kaže da je Panamski kanal završen 1914? Ako ja želim da kažem da se to desilo 1941, to je moje pravo! Ne vjerujem knjigama – u njima su samo činjenice, nema strasti.“
Izbjeći ideološko-političke uplive u školski sistem
Naš sagovornik poručuje da se svaki jezik, pa i crnogorski, na neki način stara se sam o sebi. Evo i kako.
„Po svojoj prirodi maternji jezik je posljednja stvar koju ćete kod čovjeka promijeniti prisilom i spoljašnjim uticajima, čemu u prilog govori i dijahronijski pregled jezičkih osobenosti u nas, naročito na nivou leksike“, ističe Drinčić.
Maternji jezik je, kako napominje, inherentan čovjeku, te je neotuđivi dio njegovog identiteta i bitisanja uopšte.
„Ipak, imajući u vidu vrijeme u kojem živimo, te veliku izloženost svih domena ljudskog djelovanja političkim i parapolitičkim, unutrašnjim i vanjskim uticajima, ono što je ključno za očuvanje jezika i društva u cjelini je da se prije svega izbjegnu ideološko-politički uplivi u školski sistem“, navodi Drinčić.
Zbog svega što se posljednjih godina lomi oko naše zemlje, kako kaže, status jezika danas jeste dominantno političko pitanje, kao što su to i neka druga pitanja koja s politikom ne bi trebalo da imaju ikakve veze.
„Ipak, jezik funkcioniše po čvrstim pravilima i manje je podložan manipulacijama od nekih drugih sfera ljudskog života i rada“, kazao je Drinčić.
Donošenje zakona o jeziku smanjilo bi zloupotrebe
Kao što je poznato, Međunarodni dan maternjeg jezika obilježava se od februara 2000, s prevashodnim ciljem unapređenja jezičkog i kulturnog diverziteta i višejezičnosti.
Od tada, ističe naš sagovornik, obilježavanjem ovog datuma, UNESKO teži očuvanju jezičke raznovrsnosti kao jedne od najvažnijih tekovina ljudskog društva.
„Principi očuvanja jezičkog i kulturnog diverziteta jednako su primjenjivi i u našem okruženju, i u tom smislu svakako da ima prostora za brojne aktivnosti u pravcu promocije crnogorskog jezika i jačanja svijesti o značaju jezika, kulture, nauke i obrazovanja uopšte. Opšta i medijska pismenost takođe su među oblastima s puno prostora za napredak“, objašnjava Drinčić.
Navodi i da bi, u svrhu očuvanja crnogorskog jezika, donošenje zakona o jeziku nesumnjivo pomoglo da se razriješe određene nedoumice i smanjilo prostor za političke zloupotrebe.
„Ustavom se, kao što znate, pravi razlika između službenog jezika i jezika u službenoj upotrebi, zbog čega bi bilo neophodno dodatno razraditi date pojmove kroz jedan takav propis“, smatra Drinčić.
Ravnopravan član međunarodne zajednice jezika
Poražavajuća je činjenica, ističe Drinčić, da sve zemlje regiona zaštiti svog autohtonog jezičkog izraza posvećuju više pažnje nego što to čini Crna Gora.
Razlozi za to su, kako kaže, brojni, a jedan od njih je i dugotrajna stigmatizovanost domaćih jezičkih osobenosti.
„Negativna percepcija o sopstvenom jezičkom idiomu koja se prvobitno razvila kao posljedica proglašavanja kolokvijalnim svega što se nije uklapalo u srpsko-hrvatsku i hrvatsko-srpsku jezičku matricu i dalje je prisutna, pri čemu se ignoriše činjenica da osnov za jezički standard jedne zemlje ne može biti ništa drugo do baza njenog organskog jezika odnosno koine jezički sloj. Kad navedenom dodate u novije vrijeme sve više prisutne manipulacije kroz medije, školstvo itd, jasno je otkud negativna percepcija o sopstvenom jeziku, a i cjelokupnom identitetu“, objašnjava Drinčić.
S druge strane, brojne aktivnosti učinile su da je crnogorski jezik danas ravnopravan član međunarodne zajednice jezika.
Potvrđuje to i međunarodni ISO kod dobijen prije četiri godine, objašnjava Drinčić, ali i sve brojnija literatura o crnogorskom jeziku koja je posredstvom prijevoda na engleski sve više dostupna na slavističkim katedrama i u međunarodnoj akademskoj zajednici u cjelini.
„Tu prije svega mislim na Enciklopediju slovenskih jezika i lingvistike holandske izdavačke kuće Bril, za koju je odrednicu o crnogorskom jeziku napisao Adnan Čirgić, ali i na englesko izdanje Dijalektologije crnogorskoga jezika istog autora, objavljeno prošle godine u SAD. Kada tome dodamo i uspješni međunarodni naučni časopis Lingua Montenegrina, jasno je da je FCJK kroz navedene i druge slične poduhvate čvrsto popločao put ka punoj internacionalnoj afirmaciji crnogorskoga jezika“, objašnjava Drinčić.
Doprinos takvoj afirmaciji dale su i međunarodne organizacije, kako navodi, uključujući EU i UN, što se najbolje odslikava kroz međunarodne diplomatske i političke forume na kojima je crnogorski redovno jedan od službenih jezika komunikacije.
Za izradu rječnika potrebno vrijeme
Saglasan je i da to što još uvijek nemamo rječnik crnogorskog jezika utiče na percepciju jezika u društvu, zbog čega ga smatra neophodnim. Međutim, kako dodaje, ne treba zaboraviti da je crnogorski jezik ustavna kategorija od 2007. te da je Pravopis objavljen 2009, a Gramatika 2010. godine.
Dodaje i da je, kada je u pitanju izrada rječnika, riječ o procesu za koji je potrebno vrijeme te da se ne može valjano odratiti na brzinu, što dokazuje i, kako navodi, prethodni projekat izrade rječnika, povjeren CANU, koji se neslavno završio.
„Ilustracije radi, znamo da SANU radi na Rječniku srpskohrvatskog jezika više decenija te da je do sada objavljen 21 tom, ali i da projekat još uvijek nije završen“, objašnjava Drinčić.
FCJK u skladu sa svojom misijom predano radi na afirmaciji i proučavanju leksičkog fonda crnogorskog jezika, a rezultat toga je, kako navodi, veliki broj rječnika pojedinih crnogorskih govora objavljenih u prestižnoj ediciji Lexicographia.
„Izrada opšteg rječnika traži nešto veće tehničke i materijalne kapacitete, ali nema sumnje u to da će, kad se za to steknu uslovi, FCJK kao ustanova koja okuplja vodeće montenegriste danas biti najpozvaniji da se uključi u takav projekat“, ističe Drinčić.
Slijedi uključivanje u digitalne servise
Upitan da prokomentariše gdje je „zapelo“ s izradom Vikipedije na crnogorskom jeziku, Drinčić kaže da je glavni problem nedostatak interesovanja, ali i činjenica da se nekim neuporedivo brojnijim korisničkim zajednicama iz regiona postojanje takve Vikipedije nije dopalo kao ideja.
S druge strane, naš sagovornik je mišljenja da ćemo uskoro svjedočiti uvođenju crnogorskog jezika u operativne sisteme za računare i pametne telefone.
„Na fonu onoga što je već rečeno o punoj međunarodnoj afirmaciji crnogorskog jezika kojoj nesumnjivo svjedočimo, siguran sam da će vrlo brzo doći vrijeme i za njegovo ubrzano uključivanje u digitalne servise“, ističe Drinčić.
FCJK predano radi na afirmaciji montenegristike
Kada su u pitanju dalje aktivnosti, kako dodaje naš sagovornik, FCJK nastaviće da u sve projekte uključuju najznačajnije domaće i strane naučnike kako bi svaki segment onoga što rade imao apsolutnu relevantnost.
„Tako je, primjera radi, komisija za pravopis koju je formirao FCJK prije dvije godine organizovala javnu raspravu s profesorima crnogorskog jezika iz osnovnih i srednjih škola iz svih crnogorskih gradova na temu izrade školskog izdanja pravopisa“, objašnjava Drinčić.
U pripremi je, kaže, i zbornik radova s prošlogodišnjeg naučnog simpozijuma Cetinjski filološki dani, a slijedi i međunarodni naučni skup posvećen Miloradu Nikčeviću, jednom od utemeljivača FCJK, čije će djelo na proljeće okupiti naučnike iz regiona i inostranstva.
„Uz redovno publikovanje časopisa, nastavnu aktivnost, zahuktalu izdavačku djelatnost i sve uspješniju međunarodnu saradnju, jasno je da nas čeka pun kalendar aktivnosti“, zaključuje Drinčić.
