Druge festivalske večeri takmičarske selekcije dugometražnog igranog filma prikazana su dva ostvarenja, “Najsrećniji čovjek na svijetu” rediteljke Teone Strugar Mitevske i “Tragovi” Dubravke Turić.
Novi film Teone Strugar Mitevske, “Najsrećniji čovjek na svijetu” koja s Elmom Tataragić potpisuje scenario filma, donosi priču o grupi ljudi koja u Sarajevu odlazi na speed dating događaj. Glavnu junakinju Asju (Jelena Kordić Kuret) spajaju s bankarom Zoranom (Adnan Omerović), ali on od nje ne traži ljubav, nego oproštaj. Dio filma snimljen je prema istinitoj priči, ličnom iskustvu scenaristkinje Elme Tataragić, a prema riječima redateljke, „film počinje kao humorističan izlet koji izrasta u planinu iskustava“ te postavlja pitanje što nas definiše - etnička pripadnost, vjeroispovijest ili pol.
Uz Jelenu Kordić Kuret i Adnana Oremovića, u filmu glume brojna regionalna glumačka imena Izudin Bajrović, Ana Kostovska, Ksenija Marinković, Siniša Vidović, Mona Muratović, Vedrana Božinović, Irma Alimanović, Kemal Rizvanović i Nikolina Kujača.
Radnja debitantskog filma “Tragovi” Dubravke Turić vrti se oko posljednje članice nekada brojne porodice, naučnice Ane, koju tumači Marija Škaričić. Ana se suočava sa ličnom krizom, a antropološko istraživanje koje vodi, prepliće se sa njenim osjećajem izgubljenosti. Nizom podudarnosti, tragovi I simboli na stećcima postaće joj ujedno putokaz prema izlazu iz vlastite trauma.
Uz Mariju Škaričić, u filmu igraju Nikša Butijer, Mate Bulin, Lana Barić I Tvrtko Jurić. Uz režiju, Dubravka Turić potpisuje zajedno sa Danijelom Žeželjom I scenario filma koji je i montirala.
Publici na Kanli kuli su se prije projekcije poklonili glumac Nikša Butijer i Milan Stojanović ko-producent.
Program takmičarske selekcije dokumentarnog programa selekcije 36. Filmskog festivala Herceg Novi – Montenegro Film Festivala otvoren je sinoć u bašti Kuće nobelovca Iva Andrića. Program je počeo najljepšim tonovima filmske muzike koju je izvodio gitarista Slobodan Bogdanović, nakon koga je prikazivan film „Procenti života“, autora Vladimira Perovića.
U kratkom razgovoru sa selektorom Seadom Šabotićem, autor je razmijenio utiske o radu na filmu i izboru teme.
"Da li je ovom svijetu postistine, kako ga je on nazvao, moguće živjeti stvarnost koja je lišena nekih brojčanih i statističkih manipulacija koje proizilaze iz centara moći? Može li statistika da izrazi život!? Život i stvarnost jednog društva? Do koje mjere stvarnost izražena brojkama liči na stvarnost oko nas!?".
Iako smatra da film ne daje optimistične projekcije budućnosti, Perović smatra da je važno da se bavimo ovim temama i da nam izražavanje kroz statistiku i egzaktnost neće uliti strah.
“Napravio sam priču koja i naslovom, tim namjetno rogobatnim naslovom pokušava gledaoca da uvede u razmišljanje o tome koliko režimi, koliko vlasti prave taj simulacrum života. Prave sliku nerealnu koja, u očima iole obaviještenog brzo se rasprši kao balon od sapunice, ali, nažalost, jedan dobar dio običnog stanovništva tome I povjeruje. Upravo o toj manipulaciji sam htio da napravim film”, kazao je Perović
Nakon Perovićevog, u okviru prve dokumentarne večeri, prikazani su sljedeći filmovi: „It’s all about geography” Juan Francisco Riumalló, „The Secret Garden“ Nour Ouayda, “Subtotals” Mohammadreza Farzad, "Calling Cabral” Welket Bungué.
Na tvrđavi Forte mare sinoć (23. avgust) prikazana su dva filma “Kopenhagen ne postoji” reditelja Martina Skovbjerga, (Mreža festivala Jadranske regije) i“Čudovište” reditelja Hirokazu Koreede (Kino Evropa).
“Kopenhagen ne postoji”, triler koga su kritičari ocijenili kao uzbudljivu igru mačke i miša, stigao je u Herceg Novi s preporukom oduševljenepublikeRoterdam film festivala. Zanimljivo ispričana pričapokušaj je otkrivanja uzroka nestanka jedne mlade žene, Ide, koja je prethodno živjela povučeno, u vezi sa Sanderom, koga nakon nestanka o njenom životuispituju Idin otac i brat.
Jednu od glavnih uloga u filmu ima Zlatko Burić, prošlogodišnji dobitnik EFA nagrade za Najboljeg evropskog glumca, a sa njim je nakon projekcije razgovarao filmski kritičar Arman Fatić.
Burić je govorio koliko mu znači i šta je promijenio Evropski oskar koga je zaslužio, ali i naglasio da je on rezultat činjenice da je godinama davao sve od sebe i u pozorištu i na filmu. Kako je kazao, od onih je koji vjeruju u kolektivni, timski rad.
Prisutan u skandinavskoj, ponekad u holivudskoj kinematografiji, voli i regionalna ostvarenja, uvjeren da i kod nas ima interesantnih filmskih stvaralaca. Osim togavoli da igra na našem, kako je kazao, srpsko-hrvatskom jeziku, definišući sebe kao jugonostalgičara.
I drugi film, “Čudovište”, zadržao je brojnu publiku na tvrđavi forte Mare. Sasvim bliska savremenom gledaocu, to je storija o majci kojatraži odgovore za neobično ponašanje svog sina.
U amfiteatru Dvorane park počeo je program takmičarske selekcije studentskog filma. Ove godine u selekciji su filmovi iz osam akademija i fakulteta iz regiona, i iznenađuje činjenica da toliko mladih ljudi želi da se bavi filmom, i pored toga što su svjesni (ili nisu) kakva ih borba i izazovi čekaju na putu do ostvarenja snova.
Selektorka Maja Todorović kaže da je to zato što se film voli, i da svi imaju tu neku dozu mazohizma, da do kraja izdrže u ovom poslu.
„Drugačije je kada govorimo o nečemu što je Holivud, ljudi vole da upoređuju stvari, ali to nema nikakve veze sa tim što je autorski film, evropski film, i sve ono što će sačekati većinu mladih autora, ali zanimljivo je da su ove godine teme koje su nekada bile različite po državama, gdje se moglo tačno vidjeti kakva je slika. Sad je to postalo slično, da ne kažem isto, znači da su teme mladih ljudi i problema kojima se bave se nekako unificirale i mislim da to nije nužno loše. To govori o tome da nas sve muče manje više isti problemi, a sa druge strane govori o tome da su oni počeli da govore o nečemu što su zaista njihovi intimni problemi, nešto što vide oko sebe, a ne ono što je dobro za festivale, pa „hajde da gazim po toj temi“. Ne, sve su priče lične, i to se osjeća, i mogu da kažem da se samim tim podigao i kvalitet filmova”, kazala je ona.
Kada su filmovi mladih crnogorskih autora, ove godine prvi put imamo ravnopravan broj muškaraca i žena.
„To me raduje, ne zbog toga što sada treba da idemo u neki feminizam ili nešto slično što se forsira, već mi se čini da su se žene ohrabrile, da prave smjelije filmove i da su se izborile za svoje mjesto. Mislim da su u pitanju vrlo zanimljivi mladi autori, koji se već profilišu žanrovski. Za neke je to autorski film, za neke su očigledno serije, alimislim da je to sve dobro i važno i da nam u svim sektorima svi trebaju“, zaključila je Todorović.
