New York Times ima sjajnu alatku koji vam omogućava da unesete broj svojih godina, lokaciju, zanimanje i osnovne zdravstvene podatke kako biste saznali koji ste po redu da primite vakcinu protiv Covid virusa. Ispostavilo se da je samo 268 miliona ljudi ispred mene. Sada znam kako se osjećao Beetlejuice. Radujem se nastavku normalnog života, recimo, u martu 2022. godine.
Pa opet, red za vakcinu bi mogao da bude znatno kraći ako se previše ljudi boji vakcinacije ili ako smatra da su Bil Gejts i Džordž Soroš skovali zavjeru kako bi ljudima ugradili čipove za kontrolu uma. To ne bi bilo dobro. Niska stopa vakcinisanih zapravo bi doprinijela tome da se pandemija još više odugovlači. Zbog toga je toliko važno da se novoizabrani predsjednik Džo Bajden što više trudi da depolitizuje cijelo pitanje. To bi moglo da obuhvati i dodjeljivanje zasluga predsjedniku Donaldu Trampu za vakcine, ako je to potrebno da ga spriječi da okrene svoje pristalice protiv njih – iako bi se davanjem naziva „Trampova vakcina“ moglo otići predaleko.
I kad već govorimo na temu vakcina i politike, žene i imigranti imali su ključnu ulogu u brzom razvoju mnogih vakcina koje će uskoro stići i do vas. Donedavno su obje ove grupe bile nedovoljno zastupljene u razvoju vakcina, što je podsjetnik na to kako povećana inkluzija koristi svima.
Rana istorija vakcina je područje u kojem su dominirali muškarci. Nauku, koja trenutno pokazuje spektakularne rezultate, sada vode žene. U tome leži lekcija o raspodjeli talenata. Razmotrimo istoriju mRNA vakcine, koja je tehnološka osnova i Moderna i Pfizer/BioNTech vakcine, dvaju vodećih kandidata u SAD. Da bismo ovo maksimalno pojednostavili, mRNA vakcine „uče“ ćelije kako stvoriti protein koji pokreće odgovor imunološkog sistema, umjesto ubrizgavanja živog ili mrtvog virusnog materijala.
Ako se pravilno izvede, to vakcinu čini bržom za razvoj, sigurnijom za upotrebu i lakšom za skaliranu proizvodnju. Pored predstojeće uloge u borbi protiv virusa Covid-19, platforma mRNA vakcine vjerovatno se može prilagoditi borbi protiv drugih virusa, a drugi mRNA proizvodi mogu da imaju dodatnu upotrebu, poput pomoći u liječenju poremećaja na koži.
Ključne aktivnosti koje stoje iza mRNA pristupa dolaze od Katalin Kariko, emigrantkinje mađarske nacionalnosti, koja je u SAD došla da radi na pitanjima vezanim za RNA. Njena karijera imala je svoje početke, uključujući probleme s prikupljanjem novca za istraživanje i borbu s rakom, ali istrajala je u tome. Na kraju je sarađivala s Druom Vajzmanom, i oni su smislili kako ubrizgati RNA materijal ljudima bez izazivanja prekomjerne upale, koja je prethodno bila kritična prepreka za napredak.
Ovdje je zajednička tema to što su obje strane autsajderske, iako su žene i imigranti bili istaknuti u ključnim tačkama. Prvu fazu procesa u Moderni, na primjer, vodila je Liza A. Džekson sa Univerziteta u Vašingtonu. Suosnivač i predsjednik Moderne, Nubar Afejan, dvostruki je imigrant. Rođen je u Libanu, roditelji su kasnije migrirali u Kanadu, a potom se preselio u SAD.
Brzi razvoj svih ovih vakcina mogao bi na kraju da postane najveći naučni napredak u posljednjih nekoliko decenija, a pokrenuli su ga ljudi koji u neko drugo vrijeme nikada ne bi imali šanse.
Ovo je pozitivan razvoj događaja, otrežnjujuća istina – i upozorenje o budućnosti. U biznisu, akademskoj zajednici i drugim oblastima nauke, žene nemaju uloge ni približno toliko istaknute kao trenutno u razvoju vakcina. S obzirom na to koliko su žene ove godine doprinijele vakcinama, razmislite kakav bi uticaj mogle da imaju u drugim područjima.
Argument nije da će žene i muškarci postići potpuno iste rezultate. Možda postoje razlozi zbog kojih talentovane žene više privlači razvoj vakcina u odnosu na druga područja. Ipak, nedavni i bez presedana uticaj žena na ovom polju znači da postoje i drugi napori do kojih je društvu stalo, a koji bi u velikoj mjeri imali koristi od većeg angažmana žena.
Informacija o dostupnosti Covid vakcina, uz poboljšanje podataka o prihodima, potrošnji, stanovanju i još mnogo čemu, zatalasala je i ljude i cijene akcija, upravo zbog ekonomske budućnosti. No, bila bi velika greška da pretpostavimo da neće biti potrebna dodatna vladina pomoć za povratak u fazu potpuno ozdravljenja. Postoji rizik da zvuči kao da prerano govorim o potpunom oporavku, baš kao što je to bio slučaj nakon Velike recesije, što je dovelo do usporenog rasta koji je uglavnom koristio ljudima na vrhu. Zemlja zaista ne može da priuštiti da se to opet dogodi.
Barem će Federalne rezerve uskoro dobiti još jedno pojačanje: Senat je danas odlučio da se Kristofer Valer pridruži odboru Feda. Valer je bio oštar zagovornik niskih stopa još prije nego što je to bilo popularno. Iznenadni rast inflacije mogao bi da testira to uvjerenje. Niko ne vidi da će to uskoro doći, ali bivši njujorški šef Feda Bil Dudli upozorava da postoji najmanje pet razloga zašto za porast inflacije ne postoji nulta mogućnost. Fedu bi nakon toliko godina ovo moglo odgovarati.
Visoko na Bajdenovoj dugoj listi obaveza biće bavljenje prijetnjom iranskog nuklearnog programa. Možda će doći u iskušenje da jednostavno vrati nuklearni sporazum iz 2015. godine koji je Tramp postigao. No, nema razloga za žurbu. Nema puno smisla postizati dogovor prije iranskih izbora koji će se održatii sljedeće godine, kada bi se vođstvo u Teheranu moglo drastično promijeniti. Bajden slobodno vrijeme može iskoristiti za postizanje međunarodnog i domaćeg konsenzusa o boljem dogovoru.
U međuvremenu, diplomatske mišiće može vježbati mnogo bliže kući. Latinska Amerika patila je četiri godine od ne tako benignog zanemarivanja Bijele kuće, dok su se ekonomske i političke krize dešavale u cijelom regionu. Završetak pandemije samo je početak onoga što treba da se uradi.
