Najznačajniji iskorak u istoriji crnogorske kulture je, bez imalo sumnje, začetak štamparstva, što je malu gorštačku zemlju približilo evropskim kulturnim tokovima u vrijeme kad većina stanovništva sa ovih prostora nije uopšte znala da čita, niti im je to bio prioritet u bilo kom smislu.
Reprezentativno fototipsko izdanje „Psaltira s posljedovanjem“ Đurđa Crnojevića iz 1494. godine, koje je Matica crnogorska objavila u saradnji sa Naučnim arhivom Bugarske akademije nauka, u novoj redakturi, predstavlja poduhvat čija će se svrha iznova opravdavati. Riječ je o trećem izdanju „Psaltira“, najrjeđe knjige iz štamparije Crnojevića, koji je Crna Gora dobila od Bugara. Restauriran je u Bugarskoj.
Prof. dr Božidar Šekularac, urednik i glavni redaktor reprint izdanja „Psaltira Crnojevića“, sa više aspekata približio je za Pobjedu ne samo značaj ove knjige u današnje vrijeme, već i cijelu pozadinu koja je do dovela do posljednjeg izdanja. Najavio je i da je posebnim projektom predviđeno da se izuče izdanja crnogorskih štamparija u Veneciji, što je samo dio misije Matice crnogorske u valorizaciji stare štampane i rukopisne knjige.
Crna Gora krajem petnaestog vijeka, zahvaljujući crnogorskoj dinastiji Crnojević, dobija štampariju, samo nekoliko decenija nakon prve Gutenbergove. Što je u to vrijeme značila mogućnost štampanja knjiga?
Prva crnogorska ćirilična štamparija, osnovana 1493. godine, odigrala je veliku ulogu u južnoslovenskoj kulturi, u očuvanju nacionalne svijesti i pravoslavne vjere u teškom vremenu strane dominacije i ujedno dala snažan podsticaj razvoju knjige kod Crnogoraca u XVI i XVII vijeku. Štampanjem prvih knjiga u Crnoj Gori napravljen je epohalan korak u istoriji crnogorskog naroda, jer knjiga postaje dostupna i pristupačna širokom krugu ljudi, čime obogaćuje kulturni život države i naroda dajući mu nov kvalitet. Što to znači u razvitku kulture nekog naroda najbolje kazuju riječi ruskog naučnika i mislioca V. I. Vernadskog (1886–1945): „Mi možemo i moramo da istoriju našeg naučnog pogleda na svijet počinjemo od otkrića štamparstva“. Početak štamparstva u istoriji čovječanstva predstavlja pravu renesansu ili preporod. Povijest nastanka južnoslovenskog štamparstva predstavlja i povijest o sudbini slovenske duhovne i materijalne kulture. Štamparija Crnojevića je kamen temeljac za nastanak novih štamparija na ovom prostoru. Prema tradiciji crnogorskog štamparstva, izdanja Crnojevića prepisivana su više puta i tako nastavljala svoj život u brojnim crnogorskim skriptorijima.
Ovo nije prvo izdanje „Psaltira“, ali po čemu je posebnije?
Originalni potpuni primjerci „Psaltira Crnojevića“ su prava rijetkost. U literaturi je opisano 40 primjeraka „Psaltira s posljedovanjem“ Đurđa Crnojevića. Radi očuvanja cjelovitosti knjige urađena su do sada tri reprint izdanja. Centralna narodna biblioteka Crne Gore „Đurđe Crnojević“ sa Cetinja i Cankarjeva založba iz Ljubljane fototipski su izdali „Psaltir s posljedovanijem“ Đurđa Crnojevića iz 1494. godine. Tako su na dostojan način obilježili predstojeću 500. godišnjicu prve štampane knjige u Crnoj Gori. Knjiga se pojavila 1986. godine i štampana je u 650 numerisanih primjeraka, čime se omogućava dalje istraživanje i proučavanje rijetkih Crnojevića izdanja. Faksimil „Psaltira s posljedovanijem“ odštampan je u Tiskarni Ljudske pravice u Ljubljani i vjerna je kopija originalnog predloška. Novo izdanje objavila je izdavačka kuća Obod sa Cetinja 2002. godine, u 499 numerisanih primjeraka, slično prethodnom izdanju, ali u nešto smanjenom formatu. Ovo je, dakle, treće izdanje crnogorskog „Psaltira s posljedovanijem“, ovaj put u izdanju Matice crnogorske i Naučnog arhiva Bugarske akademije nauka, o kojem detalje piše G. Gospodinova.
Fototipsko izdanje „Psaltira s posljedovanijem“ predstavlja finalizaciju projekta koji je Matica crnogorska započela s Naučnim arhivom Bugarske akademije nauka. Prethodno je, u oktobru 2019. godine, potpisan ugovor o restauraciji i digitalizaciji primjerka ove crnogorske inkunabule koja je u posjedu Naučnog arhiva BAN. Matica crnogorska je u saradnji s Ministarstvom kulture Crne Gore finansirala restauraciju „Psaltira“, obavljenu u Bugarskoj, i obezbijedila sredstva za publikovanje. Ovo izdanje predstavlja vrijednost i zbog činjenice što je nastalo kao rezultat višestruke saradnje Matice crnogorske i Bugarske akademije nauka. Tri nepotpuna primjerka nađena u Bugarskoj su poslužila da se napravi jedno cjelovito izdanje u 399 numerisanih primjeraka. Time je ova knjiga sačuvana kod nas i u Bugarskoj za sva vremena. Bugari znaju da cijene i čuvaju prave vrijednosti.
S kakvim izazovima ste se susreli kao urednik prilikom priređivanja ovog fototipskog izdanja i kakvi su bili tehnički izazovi?
Prilikom sređivanja kopija teksta uzetih iz tri sofijska primjerka „Psaltira“ bilo je dosta problema, jer je pri slaganju kopija došlo do premetanja stranica, nije poštovan njihov redosljed, ponavljale su se iste stranice itd., tako da nam je trebalo dosta vremena da upodobimo kopije sa cjelovitim tekstom. Najprije je nedostajalo osam listova, a na kraju tri. Na pojedinim mjestima tekst koji je bio oštećen ručno je nadopunjavan. Zahvaljujući umješnosti, znanju i zalaganju prof. Suzane Pajović knjiga je besprijekorno tehnički urađena, posebno ako se ima u vidu materijal koji nam je bio na raspolaganju.
Kako objašnjavate činjenicu da su drugi sačuvali veliki broj štampanih spomenika iz Crne Gore i kakve su to veze sa Bugarskom učinile da toliko inkunabula i postinkunabula upravo budu čuvane u njihovim bibliotekama i arhivima?
Sama činjenica je da je Crna Gora, naročito u XVIII i XIX vijeku izazivala veliku pažnju evropske javnosti zbog svoje specifičnosti i otpora raznim okupatorima koji su otimali pojedine njene djelove. Radi toga su je pohodili razni avanturisti, znatiželjnici, istraživači, naučnici, ali i dobronamjerni ljudi. Mnogi od ovih, znajući vrijednosti spomeničkog fonda u crnogorskim manastirima i crkvama, naročito knjiga i rukopisa, odnosili su ih sa sobom, pljačkom, poklonima neukih svještenika, prevarama, prodajom itd. Ovdje prednjače ruski predstavnici, ali i drugi, pa crnogorske rukopise i inkunabule nalazimo u ekskluzivnim muzejima i bibliotekama od Amerike, Dablina, Berlina, Beča, Venecije, Pariza, Zagreba, Beograda, Skoplja, a posebno Moskve, Lenjingrade, Kijeva, Odese...
Rijedak primjer je Bugarska čiji su poznavaoci stare knjige, ove kupovali ili dobijali na poklon, ali dijelom i sami preštampavali. Ovaj projekat sa Maticom crnogorskom najbolje odražava njihov prijateljski odnos prema Crnoj Gori.
Kom je čitalačkom profilu „Psaltir“ bio namijenjen onda, u vrijeme kad je izvorno štampan, a kome je sada namijenjeno ovo novo, kapitalno izdanje koje je objavila „Matica crnogorska“?
Vladar crnogorski Đurađ Crnojević, kao obrazovan čovjek znao je šta knjiga znači za crnogorsku kulturu, pa je u Veneciju poslao monaha Makarija sa svojom ekipom da preuzmu štampariju i da nauče zanat. Međutim, tehnički razvoj prve crnogorske štamparije ilustruje da je grafička oprema ovdašnjih knjiga „rukodjelisana“ u samoj štampariji. Za razliku od „Oktoiha prvoglasnika“ čija je grafička oprema dosta skromna, sa svega pet bogatih inicijala i tri zastave, bez ilustracija, „Psaltir“ pokazuje pravo bogatstvo inicijala koji se ponavljaju u raznim veličinama 218 puta, dok zastava ima svega četiri. Upravo su inicijali iz „Psaltira“ poslužili kao osnova za dalji rad ove crnogorske štamparije. „Psaltir“ je bogoslužbena knjiga, odnosno jedna od biblijskih knjiga starog zavjeta, koju čine pjesme ili psalmi. Psaltir se čitao tokom sedmice, a za vrijeme Velikog posta dva puta u sedmici. Na slovenski jezik prvi su ga preveli Ćirilo i Metodije.
Psalm (grč. psalmos) – prvotno je označavao zveckanje po strunama instrumenata, a kasnije označava pjesmu koja se izvodi uz pratnju harfe, pohvalne pjesme, starozavjetne religiozne pjesme i molitve. Predanje kaže da ih je stvorio starojevrejski car David. Ukupno ima 150 psalama, podijeljenih na 20 katizmi a svaka katizma na tri „slave“ ili „antifona“ koji se završavaju doksologijom „Slava Otcu i Sinu i Svetome Duhu“. Slijede molitve poslije svake katizme i devet (9) biblijskih pjesama koje se pjevaju na jutrenju. Prvotni tekstovi nijesu sačuvani. Oblik koji je došao do nas nosi tragove kasnijih perioda. Psalmi su postali poznati u grčkom prijevodu zbog čega je i sam zbornik psalama dobio grčki naziv „psalterion“. U starohrišćanskom pjevanju psalmi su se izvodili naizmjenično od dva hora. U srednjem vijeku psalmi su služili kao osnova za himne, tropare i druge slobodne muzičko-poetske obrade. Novo reprint izdanje Psaltira Crnojevića iz 1494/5. godine, u izdanju Matice crnogorske i Bugarske akademije nauka i umjetnosti je namijenjeno prije svega nauci i naučnim krugovima, ali i svim ljubiteljima stare štampane knjige, crnogorskih inkunabula u kojima se ogleda svijest naroda i dubina državne tradicije.
Uvijek može više i bolje
Da li smo u Crnoj Gori danas svjesni tog civilizacijskog iskoraka, činjenice da smo imali: prvu štampariju među Južnim Slovenima, prvu državnu štampariju u Evropi i drugu ćiriličnu uopšte?
ŠEKULARAC: Sama činjenica da je posljednjih godina objavljeno više reprint izdanja Crnojevića štamparije govori mnogo da postoji svijest kod mnogih Crnogoraca o veličini ovoga epohalnog čina. Obilježavani su jubileji objavljivane knjige i mnogi radovi istraživača i institucija. Naravno, uvijek može više i bolje što je prepoznala i Matica crnogorska koja svojim projektima daje veliki doprinos očuvanju kulturne baštine Crne Gore. Naravno, Centralna narodna biblioteka „Đurđe Crnojević“ je vodeći faktor u valorizaciji knjige u Crnoj Gori, pa i stare.
Inkunabule značajne za izučavanje istorije naroda i jezika
Što predstavljalju inkunabule za našu nacionalnu kulturu?
O značaju inkunabula za crnogorsku kulturu najbolje govori podatak da je, shvatajući značaj knjige za svoj narod, inicijativu za osnivanje Crnogorske štamparije dao sam crnogorski vladar Ivan Crnojević, a koju je realizovao njegov obrazovani sin Đurđe Crnojević. Poseban značaj inkunabule imaju za istoriju naroda, države i iznad svega za izučavanje jezika toga vremena.
Jezik ćiriličkih inkunabula štampanih na Cetinju ima više karakteristika što ove čini posebnim, naročito ako se ima u vidu da se ove knjige naslanjaju na viševjekovnu tradiciju rukopisne knjige u Crnoj Gori. Morfološki sistem slovenskog jezika „Psaltira“ odaje jezičku kulturu samog autora, kulturu njegovanja jezičke tradicije na crnogorskom prostoru. Uticaj tradicije koja je nastavila svoj život u nacionalnim redakcijama slovenskog jezika čini osnovnu sintaksičku strukturu i u „Psaltiru Crnojevića“.„Ispitivanje jezika 'Psaltira', knjige nastale u prvoj ćiriličkoj štampariji na Balkanu, Štampariji Crnojevića, pokazalo je da se tekst uklapa u cjelinu proučenih dokumenata iz odgovarajućeg perioda“. Istovremeno „morfološki sistem 'Psaltira' pokazuje visoki stepen normiranosti“, uz odstupanje u nekim uzusima. „U sintaksičkom pogledu 'Psaltir' dobro reprezentuje staroslovensko stanje“, uz grecizaciju dijela teksta i uticaj narodnog jezika.
Crnogorsko kulturno-istorijsko nasljeđe je izloženo propadanju i svojatanju
Crnogorski štampari su tehniku i vještinu štampe učili u Veneciji. Andrija Paltašić Kotoranin je prvi štampar sa prostora Crne Gore koji je u Mlecima štampao inkunabule na latinskom jeziku. U XVI vijeku su vojvoda Božidar Vuković Podgoričanin i njegov sin Vićenco imali štampariju u Veneciji. Da li smo u Crnoj Gori ovome posvetili dovoljno pažnje u obrazovnom sistemu i kulturi uopšte?
Istorija je zabilježila da su Crnojevići, vladari posljednje slobodne južnoslovenske zemlje Crne Gore, prije pada pod tursku vlast, posvećivali posebnu pažnju razvoju kulture i pismenosti svoga, crnogorskoga naroda. Ovdje prije svega imamo u vidu rad na razvoju knjige, najprije u skriptorijima, a zatim štampanje ćirilskih knjiga. U prosvjetiteljskoj djelatnosti posebno mjesto pripada Ivanu Crnojeviću, osnivaču Cetinja i Cetinjskog manastira, koga nasljeđuje sin Đurađ, za čije se ime i vezuje osnivanje Obodske štamparije, kasnije Cetinjske, a svakako Crnojevića štamparije. Veliku uloga u nabavci štamparije imao je i Ivan, koji se boraveći u Italiji upoznao sa štampanjem knjiga, kao epohalnim otkrićem čovječanstva. Najveće zasluge za štampanje knjiga svakako pripadaju monahu Makariju i njegovim saradnicima, čijim je rukodjelisanjem odštampano pet knjiga. Sa štamparskim umijećem Makarije se upoznao u Veneciji đe su radile brojne štamparije, među kojima i štamparija našeg Andrije Paltašića, Kotoranina. Pred navalom Turaka Crnojevića štamparija prestala je s radom 1496. godine kad je njen osnivač Đurađ morao napustiti Crnu Goru. Makarije se kasnije javlja u Vlaškoj đe nastavlja s radom. Ovdje je osnovao prvu štampariju iz koje su izašle tri knjige s bugarskom redakcijom staroslovenskog jezika: „Služabnik“ (1508), „Oktoih“ (1510) i „Četvorojevanđelje“ (1512). To sve govori o Makariju kao široko obrazovanom čovjeku koji je bio upoznat sa svim redakcijama staroslovenskog jezika. Od svih štampanih knjiga koje je Makarije izradio ljepotom i bogatstvom jezika izdvaja se „Psaltir“, zbog čega među bogoslužbenim knjigama ima počasno mjesto. Posebnu vrijednost mu daje Posljedovanije, koje obuhvata skup raznih bogoslužbenih tekstova dodatih Davidovim psalmima. „Psaltir s posljedovanijem“ nastao je tokom XV vijeka.
XVI vijek predstavlja zlatni vijek crnogorske ćiriličke knjige. Vodeći među našim štamparima bili su Božidar Vuković Podgoričanin, njegov sin Vićenco, ali i Jerolim Zagurović, Stefan Marinović i drugi. Nažalost, u obrazovnom sistemu i kulturi uopšte, nedovoljno je predstavljena njihova djelatnost i značaj za crnogorsku istoriju. Ovo tim prije što je crnogorsko kulturno-istorijsko nasljeđe izloženo propadanju i svojatanju, čak je i inkorporirano u tuđe okvire. Naravno, to se događa u raznim oblastima ako se ostavi slobodan prostor.
