Kao trenutno jedini toksikolog u Kliničkom centru Crne Gore, koji ne radi svoj posao, samo od Vlade Crne Gore zavisi da li će moje znanje biti iskorišćeno u slučaju zaposlenih u kompaniji Port of Adria u Baru, koji imaju trovanje olovom, kazala je dr Sandra Đuranović, u Dnevniku Gradske RTV.
Kako ističe, ona se i ranije susrijetala sa sličnim slučajevima trovanja.
„Radila sam u Srbiji i volontirala na toksikologiji na VMA. Nakon dobijene uže specijalizacije za potrebe KCCG, nakon što sam se vratila u Crnu Goru imala sam kontakte sa pacijentima koji su bili izloženi teškim metalima. Osim toga, na VMA postoji odelenje intezivne nege i odelenje gde leže pacijenti koji nisu toliko ugroženi, a time se bavi i Institut za medicinu rada, gde se nalazi profesor Bulat. Takođe, moja mentorka, u to vreme, profesorka Slavica Vučinić, je bila direktorka Nacionalnog centra za kontrolu trovanja“, objašnjava Đuranović.
Dodaje da zaposleni u kompaniji Port of Adria, koji imaju trovanje olovom, mogu da se liječe u Crnoj Gori.
„Ukoliko meni bude dozvoljeno od Ministarstva zdravlja Crne Gore, mogu da pomognem kolegama u bilo kojoj zdravstvenoj ustanovi u zemlji. Međutim, bez njihovog odobrenja, jer sam zaposlena u Institutu za javno zdravlje i ne radim kao kliničar, nemam pravo da liječim pacijente. To znači da Crna Gora može da iskoristi već gotovog kliničkog toksikologa, kog je školovala, ako to želi“, istakla je Đuranović.
Smatra da određene institucije nijesu dovoljno obaviještene da u Crnoj Gori postoji klinički toksikolog.
„Od kada sam se vratila iz Beograda, sredinom novembra 2020. , ja ne radim svoj posao. Bivša direktorka dr Ljiljana Radulović je u novembru 2021. rekla da za mene mjesta u KCCG nema i tako sam završila u Institutu za javno zdravlje, u Centru za ekologiju i higijenu, gde se nalazim na školskoj higijeni. Ni meni nije jasno šta jedan ljekar toksikolog tu radi“, iskrena je Đuranović.
Objašnjava da pacijenti, zbog trovanja olovom, mogu imati različite komplikacije na različitim organima.
„Ono što je mnogo ozbiljnije jeste da olovo izaziva posljedice na genom, odnosno dovodi do genetskih oboljenja kod potomaka i kancerozu. Ukoliko pacijenti nisu prali ruke, mogli su olovo unijeti oralno“, ističe Đuranović.
U cilju što hitnijeg rješavanja ovog problema i izvjesne uštede za državu, Ministarstvo zdravlja, Ministarstvo pravde i premijer trebali bi da omoguće da se pacijenti liječe u Crnoj Gori, kad postoji takva mogućmost, zaključuje Đuranović.
