"Između prava i pravde nema više dodirnih tačaka. Politika se, kao magistrala, postavila između njih. Ko će biti odgovoran sjutra kad počnu tužbe za neosnovani pritvor? Niko. Građani će iz svoga džepa plaćati milionske odštete", kazao je Đuranović.
Pobjeda je eksluzivno objavila izvode iz video snimka dopunjene izjave bivšeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića pred specijalnim tužiocem Milošem Šoškićem od trećeg maja. Šta dokazuje taj snimak i zbog čega je važno da ga javnost čuje i vidi?
Đuranović: To je izvod iz dodatnog sedmosatnog saslušanja bivšeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića i mislim da je jako važno, rekao bih, od vitalnog interesa javnosti da zna što se sve dešava u ovakvim procesima, saslušanjima… Važno je napomenuti da ništa nije montirano. Naravno, nismo mogli prikazati više od sedam sati koliko traje snimak, već smo se odlučili za dva klipa, koji traju dva sata i petnaestak minuta. Mnogo je važno zato što, prije svega, snimak pokazuje ko je dominantna figura na saslušanju. Ako neko ko ne zna o čemu se radi, ne zna da je Milivoje Katnić taj koji kao okrivljeni daje iskaz, onda će zaista steknuti utisak da je Katnić taj koji saslušava tužioca. To su stvari koje govore, nažalost, o stepenu razorenosti našeg tužilačkog sistema.
Nije slučajno što je baš danas Venecijanska komisija donijela mišljenje na Zakon o državnom tužilaštvu, u kojem vrlo jasno kaže da većina ključnih preporuka nisu ispoštovane. Prije svega preporuka, što je jako važno, da sudovi preispituju mjere tužilaštva, da ne bi došlo do političkih i drugih zloupotreba. E, mi smo upravo sinoć mogli da svjedočimo nevjerovatnoj zloupotrebi i prava, a i položaja, u kojem se nalazi specijalni tužilac Miloš Šoškić. On je, po meni, više izvršilac nego onaj koji vodi ovu kompletnu političku igru, prije svega.
Dakle, vidjelo se da je sam slučaj maksimalno politizovan. Sa pravnog stanovišta, ali prije svega sa logičkog, zastrašujuće je djelovalo to što se od prvobitne naredbe za proširenje istrage Milivoje Katnić sumnjiči da je član kriminalne organizacije, da je zloupotrijebio položaj, spašavajući od hapšenja neke članove kavačkog klana, koji su kasnije izvršili ubistvo, došlo do toga da se u proširenoj naredbi o sprovođenju istrage, na osnovu koje je Katnić dao dodatni iskaz, čovjeku postavljaju pitanja da li je pravio ugovor o djelu sa čovjekom koji mu radi među, ili sa čovjekom koji mu postavlja pločice!
Kako komentarišete ta pitanja i zašto su ona bitna u ovom slučaju?
Đuranović: Ona nijesu bitna. S kakvim dokazima tužilašto raspolaže, ako se u proširenju naredbe za sprovođenje istrage broje voćke, vrijednost zasađenih voćaka od prije 20 godina ili vrijednost ugovora, odnosno radova koje je Katnić radio, čovjek koji je osumnjičen za učešće u kriminalnoj organizaciji i saradnju sa moćnim klanom, na čijem je čelu navodno Radoje Zvicer?
Dakle, imamo jedan uslovno rečeno test inteligencije, zato mislim da je jako važno što smo vidjeli to što smo vidjeli. Bojim se samo da je to vrh ledenog brijega, dio loše crne slagalice u crnogorskom pravosuđu. Zašto to kažem? Zato što se slična naredba za proširenje istrage bavi pitanjem individualnog poljoprivrednog rada Zorana Lazovića, koji je prvobitno osumnjičen da je šef te iste kriminalne organizacije čiji je Milivoje Katnić član. Dakle, postavlja se logično pitanje: da li je ovo realnost ili mi živimo neku paralelnu realnost, koju nam nameće tužilaštvo? To je u demokratskom društvu nedopustivo i nije čudo što su u Zakonu o državnom tužilaštvu ključne preporuke Venecijanske komisije preskočene. Tužilaštvo, ovako kakvo je, služi za političke obračune i kao mehanizam ili, ako hoćete, batina za politički revanšizam. Ako uklopimo ovaj slučaj sa spektakularnim hapšenjem direktorice Agencije za sprječavanje korupcije koja je, za sad, osumnjičena da je dijelila neke hiljade eura varijabila i naknada, za što je, inače, zakonom zadužena, onda dolazimo do situacije u kojoj više pravo i pravda ne idu paralelnim tokovima, nego se politika, kao magistrala, postavila između njih. Između prava i pravde nema više dodirnih tačaka.
Katnić je iznio optužbe i na račun brojnih političara u državi, u prvom redu bivšeg premijera Dritana Abazovića. Očekujete li da će se, nakon svega što je javnost sinoć mogla čuti, oglasiti Specijalno državno tužilaštvo?
Đuranović: Ne, ne očekujem. A zašto to ne očekujem? Zato što je praksa takva. Glavni specijalni tužilac Vladimir Novović nema običaj da se javno pojavljuje. Ako se ne varam, jednom ili dva puta se pojavio. Jednom na privatnoj televiziji, jednom, čini mi se, na Javnom servisu. I to je sve.
Sad mi je malo jasnije zašto se ne pojavljuje toliko često jer bi morao da odogovara na vrlo teška, vrlo neprijatna pitanja na koja, siguran sam, ne može imati valjan odgovor. Zato mislim da SDT neće reagovati, iako bi trebalo pogotovo što je riječ o iskazu bivšeg glavnog specijalnog tužilaca. SDT neće reagovati u slučaju Katnić, zato što nije reagovalo u nekim drugim slučajevima, a bilo je dužno da to učini.
Ne samo onima koji su uključeni i detaljnije prate rad SDT-a, ili crnogorskog pravosuđa već je, čini mi se, i običnom građaninu postala jasna selektivnost u postupanju SDT-a. Imamo slučaj bivšeg direktora Uprave prihoda i carina, Rada Miloševića, koji je šest mjeseci bio u pritvoru, a protiv koga nakon dvije još nema optužnice, ni nakon dvije godine. Podsjetiću i na nezavršeni proces protiv sadašnje gradonačelnice Podgorice Olivere Injac, za četiri krivične prijave, od kojih su, navodno, dvije odbačene. Ali, ne znamo koje su to dvije krivične prijave i ne znamo kad su i zbog čega odbačene.
S druge strane, imate spektakularna hapšenja, prethodno pripremljena preko tačno određenih takozvanih medija koji služe interesima države, odnosno, takozvanih paradržavnih medija, koncerna. Imate pripremu hapšenja i suđenje prije čak i hapšenja, da bi se sa spektakularnim lišavanjima slobode, kao u slučaju i Katnića i Lazovića, Aleksandra Mijajlovića, ispostavilo da imamo jedan koloplet između Specijalnog tržilaštva, politike, odnosno ljudi u vrhu crnogorske vlasti i medija. U tom takozvanom svetom trojstvu, rekao bih, manipulativnom, strada istina i ono što bi trebalo da bude pravo i pravda.
Bivši glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić iznio je teške optužbe i na račun specijalnog tužilaca Miloša Šoškića. Da li po Vašem mišljenju, s obzirom na to da ste kazali da ne očekujete reakciju SDT-a, Šoškić može ostati postupajući tužilac u slučaju?
Đuranović: Šoškić mora ostati postupajući tužilac. Kažem mora iz stanovišta i pozicije glavnog specijalnog tužioca Vladimira Novojća, koji ga je i postavio na to mjesto, kao što je iz Osnovnog tužilašta izvukao tužiteljku kojoj je dao nalog da uhapsi Jelenu Perović. Dakle, ukoliko bi postupio kako bi trebalo, makar bi trebalo da preispita navode onoga što je Katnić rekao. Znamo, i mislim da to bi morao i glavni specijalni tužilac da zna, da kada je bila kandidatura Miloša Šoškića da pređe u SDT, Katnić nije glasao za. Njih dvojica ne komuniciraju i bilo bi logično da se tužilac Šoškić sam izuzeo, zbog mogućeg konflikta interesa.
Naredba za sporođenje istrage u slučaju hapšenja i lišavanja slobode glavnog specijalnog tužilaca, mora da prođe neke filtere. Ne možemo samo Miloša Šoškića da poentiramo, nego kompletno Specijalno tužilaštvo. Jer je naredbu za sporođenje istrage morao, po definiciji, da pročita i glavni specijalni tužilac.
Je li moguće da niko od njih, iskusnih pravnika, koji imaju toliko godina iskustva u radu u pravosuđu, neko kao sudija, neko kao tužilac, nije primitio da je u kriminalnoj organizaciji (po članu 401) potrebno da bude troje ljudi, a ovdje su dvojica. I što onda rade oni? Treba im treći član kriminalne organizacije, iako u naredbi postoje dva. Da bi to učinili, trećeg člana kriminalne organizacije nalaze u čovjeku koji je već 17 mjeseci u pritvoru, Saši Čađenoviću (bivši specijalni tužilac). Određuju Čađenovića kao trećeg člana kriminalne organizacije, na čijem je čelu Zoran Lazović (bivši visoki policijski funkcioner), pa je taj treći član kriminalne organizacije istovremeno član iste organizacije Radoja Zvicera, samo nekog drugog ogranka.
To su pravne nebuloze, pravno nedopuštene stvari, zbog kojih bi trebalo neko da pokrene disciplinski postupak. Ali, ko će da pokrene disciplinski postupak? Nažalost, bojim se da rad po političkim uputstvima, prvo hapsi, pa posle traži dokaze, društvo stavlja u ozbiljan izazov. Mislim da je situacija na duže vrijeme neodrživa. Ili će društvo potonuti u, neću reći totalitarizam, ali u neku vrstu policijsko-tužilačkog sistema, u kojem će glavni politički akteri biti tužioci.
Pretpostavljam da naši tužioci sebe vide u ulozi rumunske tužiteljke, koja je kasnije prešla u Brisel da radi, pa vjerovatno, ponukani tim iskustvom računaju da će i oni isto proći. Ja mislim da neće. Jer ovo kako se i što radi, mislim da će morati da prođe filtere, naprave se preispitivanja. Za crnogorsko društvo je mnogo, mnogo važno da se stvari u tužilaštvu, i inače u crnogorskom pravosuđu, iskristališu i dovedu u normalu, jer je to ključno za formiranje pravne države.
Jer pazite, imate situaciju u kojoj je do prije nekoliko mjeseci bivši premijer Dritan Abazović sa skupštinske govornice, u svojstvu premijera, prozivao ljude da su članovi jednog ili drugog kriminalnog klana.
I priča o sky aplikacijama mora se dovesti do kraja. Stav Vrhovnog državnog tužilašta da su sky aplikacije zakonito pribavljanje je jedna stvar. Potpuno drugo pitanje je da li su sky aplikacije upotrebljive u pravosuđu crnogorskom, ako se procesi baziraju samo na njima. I to Vrhovno državno tužilašto ne smije da ostavi nedorečenim. U međuvremenu, je glavni specijalni tužilac Vladimir Nović tražio od Europola da se promijeni sporazum. Odnosno, Crna Gora je prekršila sporazum i umjesto tri adrese koje su primale transkripte sky aplikacija, svelo se na jednu adresu, odnosno na načelnika Specijalnog policijskog odjeljenja Predraga Šukovića. Sa te adrese prepiske su počele da se daju jednom mediju. Selektivno. I to je najmanji problem.
Znate što je najveći problem? Posle odluke suda u Luksemburgu, Evropskog suda pravde, ispostaviće se da smo operativne podatke koje smo dobijali, uludo protraćili, jer smo ih sve objavljivali u mediju jednog koncerna, pa one više nisu upotrebljive, ni kao operativni podaci. U međuvremenu, nisu odrađene mjere tajnog nadzora, što se moralo, kako bi se operativni podaci potkrijepili dokazima. Volio bih da griješim, ali bojim se da smo nekih milion poruka bacili u Moraču. Ko će biti odgovoran za to? Ko će biti odgovoran sjutra kad počnu tužbe za neosnovani pritvor na osnovu skyp aplikacije? Niko. Niko neće odgovarati, a građani će iz svoga džepa plaćati milionske odštete.
