Glavni i odgovorni urednik u Televiziji E Draško Đuranović kaže da je sporno to što drugarica tvrdi da je taj snimak mogao da dostavi samo neko od crnogorskih policajaca Kuriru. Istraga je u toku, a postavlja se pitanje gdje granica, kada je dosta, i pred čim se novinarstvo povlači, i šta je sve urađeno pogrešno.
"Istraga u tom slučaju je mnogo važnija nego što nekima izgleda, i ne samo radi saznanja da li je snimak izašao iz policije, već da bi dobili potvrdu da li ljudi u državnim institucijama profesionalno obavljaju svoje obaveze. To je takvo moralno ogrešnje, takav jedan skaredan čin, da ne morate biti novinar, niti čak zaposleno lice u državnim institucijama, dovoljno je da budete čovjek i da znate da se to ne može raditi. Prije svega, mislim da je objavljen snimak u času kad još nije bilo pronađeno tijelo Ivone Savićević, i, mislim, da je to, nažalost, slučaj koji nije usamljen, i onda je na nama da se zapitamo u kakvom društvu živimo, kakvo društvo mi kreiramo kao mediji, a uopšteno kakve su politike, i u kakvom društvu treba da odrastu naša djeca. Nije ovo samo pitanje ove generacije, ili ovih generacija, već i budućih generacija, jer znate izreku da zatrovana voćka ne može dati zdrav plod, tako je i ovo ozbiljan problem, i zato kažem da bi strašno važno bilo da tužilaštvo okonča tu istragu", kazao je u emisiji "E uživo", na Televiziji E, Đuranović.
U vrijeme preispitivanja djelovanja policije, u toku tragedije na Cetinju, teško je zamisliti, kaže Đuranović, kakav je profil ličnosti tog policajca, a moguće je da takve stvari radi, kako kaže, i za novac.
"To su stvari kad čovjek zanijemi, ne možete da vjerujete da takvi ljudi postoje, koji bi prodali sve ono što je najsvetije, za neki sitan novac, i nebitan je novac, nego radi se o principima. Zato opet kažem da je važno da se zna odakle je poteklo, odakle je taj snimak dostavljen", istakao je Đuranović.
Iako je među prvima vidio snimak nesretne žene, glavni i odgovorni urednik TVE nije razmatrao da li ga treba objaviti ili ne. Taj snimak nije objavio, a sam naglašava da ne možete biti novinar, a u isto vrijeme biti i nečovjek.
"Loši ljudi ne mogu biti dobri novinari, o tome se radi, ne mogu biti novinari. Nije to sad pitanja nekog velikog razmišljanja, odluke, vi kad vidite taj snimak zgrozite se znate da to ne možete da objavite, znate da je to intimna stvar, da to ne možete da objavite. Da ne govorimveć o etičkom i profesionalnom standardu, da se o samoubistvima u suštini ne izvještava. Moj izbor je bio lagan, teško je to bilo vidjeti sve. Crnogorski mainstream mediji, televizije, novine, ovi stabilni mediji, su oko tragedije na Cetinju, ili sa manje više različitim informacijama, djelovali u skladu sa profesionalnim standardima. Nažalost, tabloidni mediji, koji služe režimu u Srbiji, oni su tu senzaciju vidjeli kao priliku za satanizovanje čitavog jednog grada, čitave jedne društvene zajednice. Što se toga tiče izbor je lagan, i ne možete napraviti grešku ako poštujete neki moralni kodeks. Nijesam imao, ne samo ja, nego svi mi u redakciji, nijesmo imali dilemu, i znali smoda to ne smije da se objavi", poručio je Đuranović.
Tabloidi koje hrane srpska vlast, smatra Đuranović, objavljuju znajući šta rade jer ne prave neke slučajne greške iz neznanja, već radi, naglašava on, o agendi koju sprovode.
"Naš je problem, govorim sad o Crnoj Gori, što mi moramo da se izborimo sa onim što jeste profesionalizam, da budemo pošteni, prije svega prema sebi, i da kad napravimo grešku da se izvinimo. Jer, nema toga koji ne pravi greške, problem je ako se ne izvinite nijeste napravili grešku, nego imate zlu ili zlobnu namjeru. To je ona stvar koju mi moramo razlučiti, a, nažalost nije ni u crnogorskom novinarstvu podvučena linija između onoga što je, uslovno rečeno, profesionalno novinarstvo, i između onoga što je na granici, profesionalno partijsko, ili propagandno", naglasio je Đuranović.
Drobac: Municiju za pucanj u ljudsko dostojanstvo mediju, po svoj prilici, dostavila policija
Ne mislim da novinarstvo treba da se povlači ikada, ali zadatak i cilj novinarstva je da budu čuvari granice, a ta granica je obaveza čuvanja ljudskog dostojanstva - kazala je u emisiji "E uživo", na Televiziji E, izvršna direktorica TVE Sonja Drobac.
"Nažalost, mnogo medija danas, sada radi sasvim suprotno. Oni načinima na koji rade brišu etičke okvire društava, to ostavlja dalekosežne posljedice. Ne postoje dva puta u novinarstvu. Novinarstvo je oduvijek, i zauvijek će biti traganje za odgovorima koje bi mnogi željeli da sakriju, to je neka definicija. Dodatnu težinu ovom slučaju od koga smo krenuli u priču, ovom slučaju objavjavljivanja posljednjeg snimka osobe koja je tragično završila, dodatno je teško zato što je municiju za pucanj u ljudsko dostojanstvo mediju, po svoj prilici, dostavilapolicija, ona institucija koja po definiciji u društvu postoji da bi štitila naše živote, i naše dostojanstvo. Mnogo, mnogo teških pitanja ovaj slučaj otvara", rekla je Drobac.
Ona smatra da je najvažnije da među novinare dolaze oni koji znaju vrijednost života, koji znaju vrijednost ljudskog dostojanstva i koji nijesu, kako kaže, čovjekomrzci i koji mogu da razumiju težinu i ljepotu života.
"Promijenilo se ipak nešto! Vidimo na trgovima, po gradovima Srbije da se promijenilo. Ključalo je, ključalo je, temperatura je rasla. Mi imamo sada Srbiju u stanju potpune građanske pobune. Kad se dođe na tu granicu, a čini mi se, a to kažem s puno odgovornosti, da se građani u Srbije bore, bukvalno, na život i na smrt,svojih porodica, srpskog društva. Onda mi vidimo da su ti mediji izgubili poštovanje, izgubili povjerenje, to je jedan proces koji je tekao, i mi sad vidimo dokle se došlo. Za nas je pitanje, u Crnoj Gori, moramo li da dođemo na tu granicu, ili ćemo djelovati, ipak, jedan korak prije toga. I mi smo, i to svi vidimo, na istom tom putu. Pitanje je da li ćemo čekati da nam se desi ono što se desilo u Srbiji, ono što se dešava u Srbiji, ili ćemo, ipak, reagovati ranije. Čini mi se da je problem u tome što naša društva postala bestidna, mi smo izgubii stid, i nijesam prva koja to kaže, kao kategoriju, i u privatnom, i u javnom prostoru. Čini mi se da treba da govorimo o tom povratku stida, stida kyo osjećaja odgovornosti, ne stid kao kamen oko vrata, koji vuče da se strmoglaviš, nego kao kamenčić u cipeli, koji te stalno podsjeća na to da moraš da budeš odgovoran. Svi griješimo, ali moramo da imamo dovoljno integriteta i kažemo u redu, pogriješili smo, hajde da vidimo kako da stvar ispravimo, hajde da vidimo kako se više nikada ne događaju takve stvari. To je ono o čemu treba da se priča", zaključila je Drobac.