„Moram se našaliti da sam možda previše kriminalističkih serija gledala kad sam bila mlađa, ali to je zaista jedan poziv, za koji mislim da sam htjela od malena da se bavim, da li policija ili vojska. Tokom tinejdžerskih dana ipak je prevladao poziv da pristupim Vojsci Crne Gore“, rekla je Đurđić.
Sagovornica Budilnika se prisjeća da je na njenu odluku,o pristupanju Vojsci, bilo dosta komentara kako nije takav posao za ženu i da bi žene trebalo da se nečim drugo bave, ali, dodaje, imala je apsolutnupodršku svojih najbližih.
„Mislim da se žene u vojsci više trude, upravo da bi dokazale i pokazale da su itekako o sposobne da se bave ovim i poslom, i da možemo parirati našim muškim kolegama. Jedna od zanimljivijih stvari sa kojima sam se susretala na Akademiji, a kasnije i u poslu, jeste uspostavljanje autoriteta i dokazivanje znanja koje jedna žena u vojsci može da stekne, a kasnije da prenese svojim nadređenima“, istakla je Đurđić.
Čin u Vojsci dobijaju osobe koje su to zaslužile svojim sposobnostima, znanjima i iskustvom, poručuje Đurđić, te u tom dijelu nema razlike između vojnikinja i vojnika.
„Nema razlika, što se pola tiče, i muškarci i žene dobijaju iste činove, naravno po zasluzi. Što se tiče razlike između vojnika i vojnikinje, t u je jedino razlika u fizičkim promjerama, gdje je biološki već dokazano i naučno je podržano da muškarci i žene nijesu isti“, naglasila je Đurđić.
U Vojsci Crne Gore imamo vojnikinje po ugovoru, podoficirke , a takođe i oficirke, kaže Đurđić, što znači da vojnikinje rade na svim pozicijama u Vojsci. Prijemni ispit za upis u Vojnu akademiju, podsjeća Đurđić, isti je i za djevojke i za momke, fizički su to testovi koji se sastoje od sklekova, trbušnjaka i trčanje.
„Prije testa fizičke izdržljivosti prethodili su testovi, poput medicinskih provjera i analiza, provjera engleskog jezika, razgovor sa komisijom, koja kasnije određuje da li smo sposobni, da li zaslužujemo da se upišemo na neku od prestižnih vojnih akademija“, rekla je Đurić.
Vojnici i vojnikinje tokom posebnih vježbi, ili kurseva, objašnjava Đurđić, borave u kasarnama, ali, ističe ona, u redovnim okolnostima imaju radno vrijeme od 7 do 15 sati. Sagovornica Budilnika je poručila djevojčicama, koje bi željele da slijede vojnički poziv, da ne sumnjaju u svoje sposobnosti, da pokušaju, jer, naglašava ona, očekuje ih toliko zanimljiv stvari i nesvakidašnjih situacija koje mogu iznjedriti jaku ženu, kako kaže, jaku osobu koja može sve.
„Vojska je ispunila, ali mislim i da će tek da ispuni moja očekivanja. Vojska pruža nebrojeno mogućnosti za usavršavanjem, što karijernim, što profesionalnim, pružila mi je toliko mogućnosti da istražim sebe i da postanem osoba kakva sam danas, a to je oficirka, komandirka, koja će stati ispred stoja, ispred svojih ljudi i koja će biti spremna da podrži njihove odluke, bile ispravne, bile pogrešne, ali da znamo da donesemo istu odluku“, poručila je Đurđić.
