“Da bi se obezbijedio manevar zaduživanja kod međunarodnih partnera, poput Svjetske banke koja se pominje u izlaganjima ministra Aleksandra Damjanovića, kriterijumi postaju sve stroži, a prostor da država postupa konsensualno sa zainteresovanim subjektima, u ovom slučaju privrednicima, sve uži. Pošto je vrlo prenapregnut cijeli taj sistem upravljanja javnim dugom, potrebne su intervencije u javnim prihodima, koji se postižu upravo ovakvim setom zakona, koje je predložilo Ministarstvo finansija”, kaže Đurović.
Ukazuje da Crna Gora u cilju garancija za zaduženje kod Svjetske banke (u prvoj polovini 2023. planirano je zaduženje od 80 miliona), mora povećati svoje javne prihode, a to radi uvećanjem akciza.
“Svakako da do pregovora sa privrednicima, koji se sa pravom bune, poput Privredne komore Crne Gore, neće doći. Sada prostora za kompromis Vlada nema i očigledno je da će se striktno pridržavati svih postavljenih uslova, kako bi stvorili prostor za dalja zaduženja. Privrednici to svakako osjećaju “na svojoj koži” jer u javnosti se stvara slika da su oni ti koji podižu cijene svojih proizvoda i tako smanjuju kupovnu moć potrošača. Svakako da to nije slučaj i da je to definitivno rezultat ovakvog rada Vlade, ali, jasno je da izvršna vlast neće odstupiti od svojih poteza”, poručuje Đurović.
Zaključuje da će povećanje cijena goriva, i svih navedenih namirnica poput gaziranih pića, negaziranih bezalkoholnih pića, te slatkiša i duvanskih proizvoda biti udar na kupovnu moć potrošača, pa, kako kaže, poslodavačka udruženja sa razlogom reaguju.
“Inače, donošenje ovako važnih propisa po kratkom postupku, bez prethodnih pregovora, postao je standardni način rada Vlade u tehničkom mandatu. Imajući u vidu da je naš javni dug dostigao 4,3 milijarde i da ove godine treba platiti 600 miliona nedostajućih sredstava, a da će to do 2025. biti 1,2 milijarde nedostajućeg novca u budžetu Crne Gore, jasno je da će ovakvi potezi postati nešto na šta se, nažalost, navikavamo”, zaključila je Đurović.
