Na današnji dan, 19.decembra 1944. godine, Podgorica je oslobođena od okupacije. Ovaj dan simbolizije hrabrost i odlučnost stanovništva i boraca u borbi za slobodu i oslobođenje od fašističke okupacije, a oslobođenjem Podgorice cijela Crna Gora postala je značajna baza za dalje antifašističke akcije tokom završnice Drugog svjetskog rata na Balkanu.
Građanima Podgorice ovaj, kako kaže, sveti dan čestitao je generalni sekretar SUBNOR-a i antifašista Crne Gore - Dragan Mitov Đurović.
Kako je istakao u emisiji Budilnik na Televiziji E, ovaj dan je veliki i nije nikako običan.
“Prije 80 godina jedinice Prve bokeške, Devete crnogorske, zatim dijelovi Lovćenskog odreda oslobodili su Podgoricu, kasnije Titograd. Bilo je to, po pričanju i po svemu onome što mi u Savezu boraca NOR-a i antifašista Crne Gore u našim arhivima imamo, jedno mučno vrijeme. Podgorica je grad koji je najviše bombardovan. Prisjetimo se, bilo je čak više od 70 bombardovanja”, kazao je Đurović.
Smatra da je dobro da se mlade generacije upute u to kako je izgledala Podgorica u to doba, a priliku za to imaju, kako kaže, sjutra veče u 20 sati u Kuslevovoj kući gdje će biti otvorena izložba Sloboda pod Goricom.
”Branko Vuković kustos je i autor te izložbe. To je bilo jedno posebno vrijeme. Tada su građani, ne samo Podgorice, nego svekolike Crne Gore ratovali, a kada je riječ o borbama na prostoru Crne Gore, nijesu ratovali samo stanovnici Crne Gore, bila je to vojska jugoslovenskih naroda. Tako je diljem Crne Gore mnogo spomenika na kojima piše nepoznati junak. Zar može biti nepoznati borac, zar može biti nepoznatih boraca u zemlji tamo gdje su ostavili svoje živote?! To je priča za drugu priliku” , rekao je Đurović.
Odavno je na ovim prostorima, cijeni Đurović, prestala da se čita kako treba istorijska čitanka, te zato valja podsjetiti da je u toku Drugog svjetskog rata sa područja Podgorice bilo oko 6.000 boraca, od kojih je, ističe, 1.600 poginulo.
“Nikad na našim prostorima da saznamo koliko nas ima, i koliko nas nema, od popisa do zapisa. Ono što smatram važnim da kažem jeste da je čak 476 boraca ponijelo epitet prvoborca. Imali smo 55 narodnih heroja na području opštine Podgorica, od kojih je 34 ostavilo svoje živote u ratu, a koliko su svi krajevi između dva svjetska rata, prisjetimo se Belvedera, Ravnog laza i ostalog, dali svoj doprinos, možda, najbolje svjedoči primjer Pipera gdje je bilo 18 narodnih heroja i istovremeno 18 generala. To su krajevi, kao i svekolika Crna Gora uostalom, koja je dala izuzetan pečat, ne samo na našim, nego na jugoslovenskim prostorima, ne samo tokom Drugog svjetskog rata, nego i između dva svjetska rata, kada su Crnogorci sa ovih prostora išli u Španiju. Možda mnogi sa ovih prostora nijesu ni znali gdje Španija, ali su znali da treba pružiti nekome ruku kada je riječ o slobodi. A sloboda, rekao je davno taj veličanstveniAtaturk, da narodi koji se uspavaju,ili nestaju, ili se bude kao robovi. Imam utisak da smo se mi u Crnoj Gori debelo uspavali”, istakao je Đurović.
Mladima treba okrenuti pogled prema pravoj budućnosti, poručuje Đurović, bez zaborava za prošlost, jer se svjetla deset vjekovna crnogorska prošlost očito zaboravila.
“Ja sam neko ko smatra da bez pogleda unazad nemamo puta u budućnost. Sve naše pobjede, i oslobodilačke i one druge, su znakovi pored puta naše budućnosti…Mi nijesmo tu da gasimo vatru ili da palimo nove vatre, nego smo tu da održavamo vatre, a ta naša vatra se zove antifašizam. Antifašizam na crnogorskim prostorima je uvijek bila sloboda, način življenja, poštovanje drugoga, čak i poštovanje ratnog neprijatelja”, zaključio je Đurović.
