Trebalo je, ali nijesu! Zato je obraz, prvi put u istoriji Crne Gore, postao praktično bezvrijedan! Još gore - postao je jeftina roba, bofl, bižuterija u idiotskom poimanju ljudskih prava, koncipiranom tako da fetišizira slobodu govora, čak i kada se zloupotrebom te tekovine demokratije najdirektnije krše prava drugih i, često, razaraju ne samo pojedinačni životi, nego i cijele porodice. Prve žrtve neobaveznog odnosa prema ljudskom dostojanstvu postali su nosioci javnih funkcija, jer je princip po kome su oni dužni da trpe više, kod nas falsifikovan u pravilo da treba da trpe svašta. Kad je, jednom, uspostavljen za glavare, valjda u nekom iščašenom poimanju jednakosti i pravde, manir kasapskog baratnja javnom riječju očas je proširen na puk.
Tako je cijelo društvo postalo meta. Pritom, realnu mogućnost da pruže otpor imali su samo javni djelatnici, jer su njima bili dostupni mediji. Objektivno, ni pare I dobri advokati nijesu garantovali zaštitu, jer je naše sudstvo počelo da postavlja standarde Strazburu! Kao da je komunikacija među Crnogorcima oduvijek počinjala sa - majke ti ga spalim?!
Zašto mi je ova tema preča od Nikšića ili Đukanovićevog zahtjeva da javni funkcioneri kovertiraju ostavke? Da li zato što je nikšićka lakrdija kolosalna do granice koja ostavlja bez teksta? A Đukanovićev zahtjev samo najava ozbiljnog pospremanja, čije bih domete, ipak, radije da vidim, nego da predviđam?
Ne, nego zato što suđenje bez suda, to pravo koje su za sebe prigrabile ideološke komisije i interventne jedinice za očuvanje morala, smještene u medijima, nvoima i pojedinim strankama – objektivno jeste dramatičan problem crnogorskog društva!!! U prethodna tri dana imali smo dva savršena primjera za dokazivanje ispravnosti mojih teza. Barem sam uvjeren da je tako.
Iz Barija je stigla vijest koju su objavila sva crnogorska i mnoga glasila u regionu: Sutkinja Suzana De Feliće odlučila je da se pokrene sudski postupak pred tužilaštvom u Bariju u kojem se za šverc cigareta i mafijaško udruživanje terete crnogorski državljani Veselin Barović, Branko Vujošević, Branislav Mićunović i Dušanka Jeknić.
Dakle - sudski postupak tek treba da počne! U Cnoj Gori je odavno povodom tog slučaja stvorena atmosfera u kojoj je postalo nepreporučljivo, opasno po ugled onoga ko ih javno saopšti, rizično reći neporecive fakte: Miroslav Ivanišević je 2010.godine oslobođen svih optužbi u tom slučaju; ročišta za nabrojanu četvorku odgađana su godinama, svaki put na zahtjev Tužilaštva iz Barija; Tužilaštvo je arhiviralo predmet Mila Đukanovića i brisalo njegovo ime iz spisa; Đukanović je zahtjev za saslušanje pred Sudom u Bariju podnio sredinom 2007., kad nije bio na državnoj funkciji; poziv na saslušanje dobio je tek u martu 2008. kada je opet bio na premijerskoj funkciji; kao premijer, imao je imunitet i nije se morao odazvati pozivu da svjedoči!
To su, dakle, apsolutno provjerljivi fakti! Uprkos kojima je “slučaj Bari” agresivno nametan crnogorskoj javnosti kao gotov i neupitan dokaz da su osumnjičeni ili čak samo pomenuti tokom postupka - šverceri i mafijaši! Bila je to zacijelo najduža i najorganizovanija medijsko-politička kampanja, motivisana, od starta je to bilo očigledno, interesima određenih političkih i medijskih interesnih grupa. U tom obračunu sa Đukanovićem ne samo da nijesu bile važne činjenice, nego je potpuno ignorisana potencijalna šteta za Crnu Goru. Pokušajte da zamislite kakav bi bio međunarodni ugled Crne Gore da su njeni zvaničnici osuđeni za šverc cigareta i mafijaško udruživanje, kad je sama istraga podstakla stotine negativnih tekstova o, ako smijem reći - našoj zemlji!?
Kad je, naglašavam, usred Crne Gore kreiran ambijent u kojem se priklanjanje činjenicama, a ne koncernovom medijsko-političkom projektu, kažnjavano salvama najprljavijih diskvalifikacija iz pera misionarovih specijalaca!
Priča je, međutim, ovdje tek na polovini. Rekao sam - dva savršena primjera presude u medijima, prije nego se i sjelo na optuženičku klupu. Da u prethodnom nije bio u igri i državni interes, drugi događaj bi, u stvari, bio neuporedivo važniji! Jer, iza nastavnice u školi “Dragiša Ivanović” ne stoji niko. Barem pretpostavljam, jer ne znam ženu (ili đevojku) kojoj su mediji presudili da diluje heroin! Ali znam da se njena i moć Mila Đukanovića nikako ne mogu uporediti. Ona, naprosto, ne može imati ni djelić Đukanovićevih ili Ivaniševićevih mogućnosti da se brani.
Ali, fenomen je isti - osuđena je, prije nego je izgovorila rečenicu odbrane, prije nego je, koliko mi je poznato, postupak protiv nje uopšte pokrenut!!! Objavljivanje punog imena i prezimena, tvrdnja da je “uhapšena zbog droge” i ciničan naslov “Učiće djecu dok ne utvrde je li diler droge”, ishitrene i prejudicirajuće izjave roditelja… Kompletan scenario moralnog linča, medijski topli zec na crnogorski način, inkvizicija u kojoj se žrtva ne čereči na španskim ljestvama, nego na stupcima štampe!
Ja ne znam, niti mogu da znam, da li je nastavnica iz ove priče narkomanka, diler droge, jatak ili kolateralna šteta poročnosti njenog brata?! Kao što to ne znaju, niti mogu znati novinari koji su potpisali i oni što su objavili tekstove u kojima za sva vremena uništavaju, bojim se ne samo, karijeru MOŽDA nevine osobe!? Ne znam ni da li su učenici do prije koji dan na njenim časovima primjećivali štogod neobično ili sumnjivo? Logiciram kako bi, da jesu, đeca to kazala roditeljima. Valjda bi i kolege primijetile da se dešava nešto čudno!? Ne vidim u tekstu, međutim, da je takvih nagovještaja bilo.
Čemu, onda, trka da se slučaj objavi na način koji krši Kodeks u stotinu komada?! Hoće li opet neko da nam, kao objašnjenje, poturi stupidariju o pravu javnosti da zna? Da zna šta? Presudu koju je umjesto suda donijelo štampano glasilo! Možda im je taj slučaj poslužio da ubiju dosadu, dok su virili kad će konkurentske novine izaći iz štamparije sa pogrešnim naslovom o “slučaju Nikšić”?
Prije nego, konačno, završim i prepustim emisiju vama, sažeću svoj utisak u rečenicu-dvije. Fenomen koji sam opisao svojevrsno je ludilo, a na njegovo širenje blagotvorno utiču tupe državne institucije. Na ruku mu, srećom, ne ide sve manji broj zainteresovanih da ga kupe na trafici. Kombinacija prosvjetljenja i manjka para u bazi, tako, pegla štete od kompromiserstva zarad očuvanja privilegija elite.
Darko ŠUKOVIĆ
Radio veza 29. novembar
