Ona dodaje kako agresiju Rusije na Ukrajinu prati „propagandna kampanja koja negira samo postojanje ukrajinske nacije, genocida koji se aktivno čini nad Ukrajincima, a sve zajedno sa kolonizacijom okupiranih teritorija koju čine etnički Rusi“.
„To je ono što se dešava u Mariupolju, Donbasu ili Bahčisaraju. Ruska politika je tamo identična onoj sa Krasnaje Poljane ili Kamčatke iz 19. vijeka“, piše Fotiga, a povod tekstu je forum „Imperijalna Rusija: Osvajanje, genocid, kolonizacija“ koji će 31. januara biti održan u sjedištu Evropskom parlamentu.
„Bilo da je riječ o carskoj, sovjetskoj ili onoj koju vodi Putin, Rusija se vjekovima nije promijenila. Vode je isti imperijalni instinkti i ponavlja se ista šema: osvajanje, genocid, kolonizacija, a potom se traži tiho prihvatanje statusa quo podmićivanjem međunarodne zajednice lažnom ekonomskom saradnjom ili iluzijom ogromnog ruskog tržišta. Ne smijemo se varati mišlju da je Moskva dio rješenja bilo kojeg globalnog problema“.
Bivša šefica diplomatije Poljske dalje ističe da, „čak i onda kada se Rusija lažno prikazivala kao stabilizacijska snaga Evrope, to su platile nacije moje regije, a moju državu je Rusija podijelila i okupirala“.
„Čak i tada je Moskva planirala dalje ‘ići na Zapad’, izvoziti svoju ‘stabilizaciju’ u 19. vijeku ili revoluciju u 20. Moskvu nije sram što otvoreno ponavlja svoju imperijalističku šemu u Ukrajini u 21. vijeku. Zato se moskovski imperijalizam jednom za sva vremena mora okončati.“
Ona navodi kako Putin i „njegova banda ratnih zločinaca nisu uzrok, već posljedica problema, korijen na kojem počiva autoritarna i imperijalna bit Moskve“, te kako ruski imperijalizam „ima jako duboke korijene“.
„No, mi danas ne živimo u 16. vijeku Ivana Groznog ili 18. vijeku Katarine II, već u 21. vijeku međunarodnog prava, zajedničkih organizacija i vrijednosti koje dijelimo. Evropski parlament i drugi parlamenti u svijetu trebaju označiti Rusku Federaciju terorističkom državom. Takva oznaka ima određene posljedice. Ova teroristička organizacija, iako je neki smatraju carstvom, treba biti rastavljena.“
Istorija ruskog imperijalizma
„U suprotnosti, nema mjesta sumnji da, u slijepoj želji očuvanja ‘carstva, drugi kriminalci na mjestu lidera će nastaviti stvarati stalne prijetnje, destabilizaciju, hibridne napade i ratove protiv susjeda i drugih država, te porobljavati i napadati vlastite građane. Zato, kao što je bio slučaj sa Njemačkim Trećim Rajhom kao egzistencijalnom prijetnjom čovječanstvu i međunarodnom redu, Ruska Federacija mora proći kroz drastične promjene.“
Fotiga je stajališta da je naivno misliti kako će Ruska Federacija, „nakon što bude poražena, ostati u istim ustavnim ili teritorijalnim okvirima“ i ukazuje kako se nikada nije u istoriji desilo da takva centralizovana carstva „koja su potčinila tolike narode, ostanu nepromijenjena nakon poraza u ključnom ratu“.
„Međunarodna zajednica zato ne smije imati ugodnu poziciju na marginama, čekati razvoj situacije, već mora povesti hrabru inicijativu koja podržava re-federalizaciju ruske države, uzevši u obzir istoriju ruskog imperijalizma, a sve poštujući prava i želje svih nacija. Žrtve ruskog imperijalizma trebaju biti u mogućnosti obnove vlastitih država, uz sva prava na tradiciju i odlučivanje vlastite budućnosti.“
Poljska europarlamentarka piše kako se ne mogu izvući pozitivni zaključci iz protivratnih demonstracija u ruskom društvu, u državi ili van nje, jer nije bilo takvih protesta, te dodaje kako lekcije treba naučiti iz masovnih protesta protiv pritiska Moskve u regijama Federacije, od Ingušetije do Habarovska na dalekom istoku.
„Ne postoje stvari kao što su ruski plin, nafta, aluminij, ugalj, uranij, dijamanti, žito, šume, zlato… Svi ti resursi su tatarski, baškirski, sibirski, karelijski, ojratski, čerkeski, burjatski, sahanski , uralski, kubanski, nogajski… Za većinu stanovnika regija, bilo da su etnički Rusi ili autohtoni narod, Moskva predstavlja samo rat, represiju, iskorištavanje i beznađe. Nasilje i diskriminacija nad etničkim manjinama u Rusiji su uobičajeni… Nadalje, sa ovom agresijom, Moskva šalje etničke manjine kao topovsko meso i provodi istinsku etničku politiku daljom štetom i Ukrajini i već pokorenim narodima Dalekog istoka.”
Obaveza međunarodne zajednice
Fotiga smatra kako treba uzeti u obzir etničku i nacionalnu mapu teritorije Ruske Federacije i povesti raspravu o stvaranju slobodnih i nezavisnih država u post-ruskom prostoru, kao i o njihovoj stabilnosti i prosperitetu.
„Međunarodna zajednica ima obavezu podržati prava autohtonih nacija koje, zbog ruskog osvajanja i kolonizacija, sada postoje u okvirima Ruske Federacije. Ne smijemo se fokusirati na očuvanju samo nekih naroda, ista prava moraju pripadati Kakajcima, Tuvancima, Sahancima ili Evencima. Ne možemo zanemariti činjenicu da su Rusi, iako najveća nacija Ruske Federacija, tek jedni od mnogih. Trebamo više pratiti regije i nacije Ruske Federacije, njihove kapacitete, perspektive, znati njihove lidere, istorije…“
Europarlamentarka dalje ističe kako „trebamo biti svjesni kako je Rusko Carstvo negiralo samo postojanje kulture potčinjenih nacija, često im otimavši nasljeđe“.
„Trebamo biti svjesni kako bi raspad Ruske Federacije mogao donijeti neke probleme i rizike, kao i svaki tranzicijski period. No, to je daleko manje opasno od ostavljanja agresivnog carstva bez promjene. Nakon što odspava, ono će se vratiti sa novim agresijama, kao što je i radilo prije. Postoje moguća rješenja i strategije za kontrolisano, konstruktivno i nenasilno rastavljanje posljednjeg kolonijalnog carstva u Europi.“
Raspadanje Ruske Federacije će donijeti nepobitne koristi sigurnosti, uključujući i energetsku sigurnost, i ekonomiji Evrope i Centralne Azije, piše poljska političarka.
„Raspad posljednjeg kolonijalnog carstva u Europi je neizbježan, Zato on mora biti kontrolisan i konstruktivan, te rješenje problema imperijalnih politika ‘Ujedinjene Rusije’. Raspad SSSR-a je bio katastrofa za Putina i njegove kolege iz KGB-a. Za Baltik, Ukrajince, Gruzijce, kao i za Kazahstance i Kirgistance je to bio blagoslov. Uvjerena sam da će tako biti i sa Ruskom Federacijom, da će doći sloboda za Ičkerijance, Čerkeze, Burjate, Čukote i mnoge druge“, na kraju navodi bivša ministarka vanjskih poslova Poljske i europarlamentarka Fotiga.
