Ova knjiga predstavljena je treći put u Baru, a prema riječima moderatora, novinara i publiciste Željka Milovića, svako novo izdanje donijelo i stotine novih strana.
Razlog leži u tome što je za Janjatovića pisanje terapija, duhovit je bio autor.
„Krajem osamdesetih išao sam naokolo i govorio da pišem enciklopediju a da jednu jedinu riječ nisam napisao već samo skupljao podatke i arhivirao brojne novine. Kada su počeli ratovi devedesetih i bili smo zatrpani lošim vijestima, ja sam stavio slušalice na uši, kupili smo prvi kompjuter i počeo sam da pišem knjigu. Shvatio sam da se mnogo dobro osjećam dok je pišem i zaista mi je terapeutska. Kada je krenula korona i kada smo svi imali nevjerovatno mnogo vremena shvatio sam da mi se za posljednjih 10 godina u kući nagomilalo puno knjiga sa ex yu prostora koje prate lokalne scene i onda sam počeo pažljivo da čitam te knjige i dopunjavam enciklopediju raznim podacima”, kazao je Janjatović.
Enciklopedija sadrži blizu 350 monografskih jedinica i podatke o bendovima i pojedincima bivše Jugoslavije i novih zemalja, časopisima, gitarijadama, TV emisijama, sajtovima i sajmovima.
Knjiga je pokrenula lanac pisanja sličnih knjiga u regionu a ovaj začetnik rok publicistike kaže da nije vjerovao da će knjiga tako zaživjeti i dobiti toliko dopunjenih izdanja jer godine u kojima je nastala nisu ulivale nadu da će se ikada obnoviti jugoslovenski kulturni prostor. Na sreću, kaže, dobro se prevario.
Novinarstvom se počeo baviti još u gimnaziji kao saradnik emisije „Veče uz radio“ Prvog programa Radio Beograda. Pisao je za novine i magazine „Džuboks“ i „Start“ i osamdesetih uživo svjedočio stvaranju Novog talasa.
„Imao sa 24 godine, što će reći da sa bio četiri godine stariji od Koje, dvije godine od Milana Mladenovića, šest godina od Caneta… Imao sam privilegiju da ih upoznam dok su bili demo muzičari, na početku, i prisustvujem koncertima, pišem o njima, intervjuišem ih za radio. Prvo sam bio prijatno iznenađen njihovim obrazovanjem, a poklopilo se da je ozbiljan broj talenata u istom trenutku izašao. To je bio intenzivan period koji je trajao ne više od dvije i po godine. Sada kad o tome pričamo izgleda kao da je trajao deset jer je izašlo mnogo muzike koja je i danas jako bitna”, prisjeća se Janjatović.
Dalje kroz karijeru, on je pisao za novine, časopise, pripremao je i vodio brojne muzičke radio i TV emisije. Učestvovao je u stvaranju i popularizaciji raznih kultnih izdanja magazina, uvijek u dodiru sa muzikom. Bio je dopisnik časopisa „Bilbord“, saradnik radija BBC i Slobodne Evrope. Od marta 2003. godine je predstavnik izdavačke kuće Dallas Records za Srbiju. Za savremenu rok scenu kaže da je i dalje kvalitetna ali da je novim bendovima teško da ponude nešto novo.
„Toliko toga je već snimljeno, otpjevano, nema onoliko velikih pjesama koje će ostati, kao što je to bilo ranije. Ako me pitate koga bih preporučio sa srpske scene ja ću da pričam o bendovima koji postoje već dvadeset godina. Ovi klinci imaju problem da funkcionišu ekonomski, pragmatičnija su djeca danas. Kada govorimo o muzičarima koje bihpreporučio, tu je Kralj Čačka. Čovjek je ’79. godište a mi kao pričamo o novim bendovima. Drugi je još stariji, to je Nikola Pejaković Kolja kome je prije neki dan izašao novi album koji je fenomenalan. Dakle, na ljudima koji su već duboko u srednjim godinama je ostala scena“, ocijenio je Janjatović.
Književni rok ugođaj izvođenjem su obogatili su Ivana i Nebojša iz grupe Grim, akustičnim izvođenjem pjesama „Par godina za nas“ Ekatarine Velike i „Samo jednu ljubav imam“ Vlade Divljana.
