Kultura

Fahredin Šehu - pjesnik, slikar, erudita, kulturni poslenik Kosova

Fahredin Šehu (alb: Fahredin Shehu) je rodjen 1972 u Orahovcu, Kosovo. Fahredin Šehu je pesnik, književnik, esejist i nezavisni naučni istraživač na polju svjetske duhovne baštine i sakralne estetike.

Fahredin Šehu - pjesnik, slikar, erudita, kulturni poslenik Kosova Foto: Privatna arhiva
Portal AnalitikaIzvor

Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista

Diplomrao je na katedri za orijentalistiku, imazvanje profesora orijentalnih studija na Prištinskom univerzitetu. Autor je 20 knjiga, poezije, romana, eseja, naučnih radova u oblasti sakralne umjetnosti, antologije, i prevoda. Vrstan je majstor kaligrafije i stalno je u traganju za novi medij i izraz u toj oblasti likovne umjetnosti. Bavi se i slikanjem. Objavljen je u znacajnim Svjetskim Antologijama i drzavama. Preveden je na jezicima Južnoslovenskih naroda 2014, dok ga je Balkanski Književni Glasnik je prvi predstavio i otkrio njegovu eruditnost. Njegova poezija je prevedena na više od dvadeset jezika.

Šehu je dobitnik mnogih književnih nagrada medju kojima u Filipinima, Italiji, Iranu, Švajcarskoj. Nominovan je za Pulitzer-a 2018. Direktor je za van Američku poeziju pri Inner Child Press u Nju Džerzi. Doctor Honoris Causa Universum Academy Lugano i stalni akademik pri toj Instituciji. Direktor je Medjunardonog Knjizevnog Festivala koji se odrzava svakog Septembra od 20015. Osnivač i Direktor je Fonda sa Kulturno Obrazovanje i Nasljeđe.

Poezija Fahredina Šehu-a svojim vandimezionalnim filozofskim pristupom donosi poesebnu poetsku ljepotu na momente misticizma i neobjašnjivog. Dakle, posebno je ovaj pjesnikov vapaj ili usklik aktuelan jako prezentovan u pjesmi ,,Bljesak.” Da li je to lični (autentični) autorov bljesak patnji koje prožimaju ne samo njega već čitavu civilizaciju i društvo. Da li je ta zemlja samo stvorena da po njoj lutaju melanholični stradalnici koji upravo poput bljeska postoje samo tren na Planeti. Egzistencijalizam i mogućnosti usamljenog stvaraoca koji pokušava da održi zlatne niti poetske slobode i pokušavajući izbjeći emocionalnu prazninu. U pjesmi ,,Ne mjesto” sam stvaraoc želi da zakorači u vječnost. Da li je život paradigma, i jedan putopis u kom se ljubav prepliće a sam autor želi da svoja biografska iskustva pretoči u pismo nepoznatom primaocu, jer na taj način se oslobađa tajne (ispovjesti) koja je karakteristična za mnoge stvaraoce. Fahredin Šehu svoju poeziju ne mijenja ali je usmjerava ka svojim sagovornicima makar oni bili njegov unutrašnji glas . I iz tog novog imaginarnog lika nastavlja svoju metamorfozu, koja je nenametljivo, asocijativno umrežena, usklađena i sa mjerom. I to procesom slika koje se pojavljuju iz samog života.

Pjesma ,,Povratak” daje jak emotivni naboj samog autora, u ovoj pjesmi. U vremenu kada dijelom svijeta pojavljuju se razni religijski proroci, a ljudi stradaju zbog svojih vjerskih ubjeđenja, čekajući da Bog bude milostiv dok praze duše vape za životom. Šaljući na kraju pjesme suštinsku snažnu poruku ne samo čitaocu nego i čovječanstvu. Iako svako nosi na svojim leđima (polumjesec, ili krst) ma koliko bio težak moraš ga sam nositi. Autor filigranski precizno razotkriva i demistifikuje vjerske dogme sa vječitim pitanjem: ,,Đe je povratak.” U pjesmi ,,Logos” arhitepski prikazujući ,,novi pristup” pjesnikove filozofije pokazuje njegov princip da u ovoj pjesmi naznači specifičnu modernost pokušavajući da spoji tačke Istoka i Zapada baš kao u pjesmi ,,Tačka.” I ma koliko ova dva (religijska i civilna ) svijeta za neke pjesnike bila (nespojiva), Fahredin Šehu pokušava da ih spoji u jednu tačku i novu ličnu dogmu prevazilazeći pjesničke principe, dajući im izuzetnu autentičnost u poređenjima vrta ,,Božanskog” ili onog sopstvenog nastalog često u polumračnim sobama koje kriju sve autorove tajne. Kroz ovu inspirativnu lirsku poeziju dolazimo do zaključka da suštinske (životne dogme) podstiču pjesnika da svojom poezijom izazove ali i izađe van postojećih pjesničkih klišea prepiuštajući se putanji sudbine. Autorove imaginacije o savremenom svijetu, koji stvara ideološku ali i ličnu pobunu želeći da prevaziđe sva nasljeđa i relikte prošlosti. Fahredin Šehu pripada jednim od značajnih savremenih pjesnika čije stvaralaštvo će sa vremenom dobijati i već dobija na značenju i u van evropskim razmjerama. Što govori o kvalitetu samog autora i nejgovom neumornoj posvećenosti i poeziji i kulturi.

BLJESAK

I gle bljesak

u tami stvorenoj

nesuvislo

Taj hod po slomljenoj srči

života

Čadj i budj odnijet

od vjetrova svih boja

Miomiris isparava

iz dna zemlje

nataloženoj ljudskih

patnji stazom

da se postane

Ja

NE-MJESTO

U Ne-Mjestu boravak

u toj vječnosti ima još koji dan više

od življenja mi ostade do-življenje

i mlaz svih boja i njijansi dok

se u svjetlost istope. Revno

zavolih da pisem tirkiznom bojom

debelom kao smola četinara

Tamo sto je pak Ovdje i Sada

ostaviše me kao kad vjetar

raspršuje leteće sjemenke

maslačka da po ko zna koji put

padnem na tlo patnje ili rijeku ljubavi

da zaplovim

a ja papirnat brodić nisam

Gle kako se suze u emulziju pretvaraju

i da ih još sunce ispeče pa u sedef

da se pretvore- taj biserni residuum

sto se vjerno čuva u plišanoj kutijici

Majčinih vjenčanih mindjuša

Eto sada ja progovorih ili neka

ovo bude samo

razglednica koju nisam

pravovremeno poslao

neznanom primaocu.

POVRATAK

Puna usta

praznih duša

toliko mržnje- ovdje

Vidim ljudi ginu

i celu Firdusijevu Šahnamu

u zgusnutim oblacima na nebu

Vidim svjetlost u čovjeku

u najtamnijim kutcimanjegovog bića

i suze njihovih majki

i tespihe za veličanje Boga

boga priglupih i slijepih vernika

neko je donio zlatnu kutiju

Belgijski Truffles i slane

Holandske bombone

okusa sladića

bio sam tada odsutan

vratio se da usmrtim

strah.

LOGOS

Pregršt udova

u čvor svezan

Zar se tako

čovjek postaje

Iznad tla i ispod

bijelih oblaka koji

stvaraše utvaru

cjelodnevnog epa

Još čemo mi pisati

i to kao na samom

početku kad su isprepletene

peptidne veze na potki života

Kortizol smo zvali Đavo a

Endorfin, Andjeo

Bjehosmo se mi zanijeli

ljepotom Vrta

koji bješe

samo prilika.

TAČKA

Još jedan nam poj

trebaše

tad kad bijah

u dvosunčevnom svijetu

ustaneš lijevo-

vidiš sunce

ustaneš na desno

drugo

U srcu sazvježđe

kad raspleta

svoja krila

Gdje je sad Istok

a gdje Zapad

u toj tački

našeg bitisanja.


Portal Analitika