Nakon litija nastupila je “smrt Montenegra”. Žao nam je stranci,slomite jezik malo. Ili učite ruski,možda i crkvenoslovenski. Jer ako kažete Montenegro,govorite o nečemu čega više nema i plus vas niko razumjet neće.
Nakon smrti Montenegra,vaskrsla je “preobražena Crna Gora”. Ta Crna Gora je krštena. Dakle, jasno vam je. Krstiće se i ko neće. Gradjanska država? Ustav? Član 46? Ma kakvi, samo krštenicu na vidjelo.
Ta nova Crna Gora neće odustati od „borbe neprestane“. Od borbe “protiv zla i ropstva u ime vječne istine i zlatne slobode”. Što će za to vrijeme radit ona Crna Gora koja se još nije pokrstila, naslutite sami.
Svi prethodni dobitnici književne nagrade „Miroslavljevo jevanđelje“ su bili nezaslužni, jer je Mićović njen “prvi zaslužni dobitnik”. Mrtva usta ne govore,ali izgleda da se i njihov glas jače čuje od glasa živih. No dobro, možda ovi što koporaju zasluže neko priznanje za ćutnju u “duhovno preporođenoj Crnoj Gori”.
Usporedbu sa Njegošom ću preskočiti, da ne frustriram dodatno autora nagradjenog štiva,jer mislim da ovolika količina podilaženja i dodvorništva prevazilazi čak i sva njegova očekivanja. A o raskoraku sa realnim dometima njegovih skromnih književnih sposobnosti da i ne govorimo.
Nakon što je elaborirao temeljne duhovne postulate “vaskrsle Crne Gore”, ovaj član stručnog žirija i profesor državnog univerziteta,u maniru najprljavije totalitarističke odmazde, osuo je salvu uvreda ka onima koji su se drznuli da progovore o nagradjenom štivu i ukažu na njegovu višestruku problematičnost.
Imajući u vidu da čovjek najbolje govori o sebi onda kada govori o drugima,može se zaključiti da je Golović izgleda baš dugo i dubinski vršio introspekciju, nosio ta zapažanja o sebi u sebi,pa odušio.
Koliko je samoubijedjen u vlastitu supremaciju spram “duhovno infantilne, laičke i neznavene, polupismene ili čak potpuno nepismene pučine“, najbolje potvrdjuje to što Golović u zapregu antologijske odbrane Mićovićevog (ne)djela upreže plejadu najvećih umova,od Heraklita i Platona,preko Gogolja i Dostojevskog,do Hegela. I ore tako Golović duboke brazde,sije uvrede,taloži klevete. Sve spoznaje do kojih je u svojoj karijeri univerzitetskog profesora došao, uvezao je Golović u ovo eruditsko slovo. Kakva bi šteta bila da je um ovakvih hrestomatskih dometa bio uskraćen za ovu priliku da sublimira i obznani svoje majstorstvo.
Posebna je zagonetka kakvo mjesto u tom briljantnom intelektualnom manifestu imaju “suve šljive sa Tuške pjace”, ukrštene riječi i stručna literatura o kaljenju čelika. Ako je pažljivi čitalac naslutio prizvuk pežorativnog, to je samo do njegovog nedovoljno istančanog sluha za duhovno milovanje. U vjerujućem maniru pomilovao je i medije,doduše one koji su u vaskrsloj Crnoj Gori “ubjedljivo poraženi”, prvenstveno dnevni list “Pobjeda”,ali i druge “komunističko-nacističko-globalističke medije”.
Traume iz djetinjstva ostavljaju dubok trag u čovjekovoj duši,a toga nije poštedjena čak ni dobra duša jednog izbalansirano umnog, duhovnog i srčanog čovjeka,kakav je profesor Golović. Samo on zna koliko mu je teško bilo da se prisjeti školske lektire “Družina Pere Kvržice” i tih davno minulih dječačkih dana. Eto, “grupica ideološki kontaminiranih, frustriranih, primitivnih i neobrazovanih ljudi” natjerala ga je da takne u tu bolnu ranu.
Svestrani Golović impresionira i u pogledu medicinske struke. Stručnjak je za “šizofrenu i autističku logiku”, a predstavlja ozbiljnu konkurencuju “psihijatrima i logoterapeutuma” kada je u pitanju “patološki i autistički diskurs”.
A kakva je to medicina,ako ne daje lijeka. Duhovni vidar Golović, propisuje melem za ozdravljenje: “Proces ozdravljenja naroda, njegov povratak pravim duhovnim vrijednostima i njegoševskoj tradiciji iniciran trudom i ljubavlju blaženopočivšeg mitropolita Amfilohija je nezaustavljiv proces i jedinstvo crnogorskog i srbijanskog naroda nikada više neće biti dovedeno u pitanje.” In medias res! Lijek je u srpskom svijetu. Dobro ajd,ovaj recept može da se propiše i na engleskom, kao Open Balkan. I ne,nijeste pogrešno pročitali,ne piše srpskog naroda,nego baš srbijanskog. On sam zna koliko je teško bilo posegnuti za tim omraženim izrazom, ali moralo se podcrtati buduće ujedinjenje i na tom nivou.
Za otkriće aritmetike “tročetvrtinskih glava” i postavljanje teoreme o “atrofiji moći metafizičkog mišljenja” zaslužuje posebno odlikovanje.
Inače,da biste se kvalifikovali za bilo kakvo “smisleno i teorijski relevantno tumačenje, kritičku analizu ili stručni komentar” morate imati “intelektualni pedigre”. A pedigre te rasne sorte se potvrdjuje poveljom,koju naravno izdaje vrhovni autoritet,spram bodova koje ste stekli na kolokvijumima,pardon litijama. Toliko makar znamo. Tako da “zapjenušane patrijote i kumrovačke kursadžije, mraksistička elito, politički i ideološki brlogu prethodnog režima”,ovo nije vaša predstava. Odlukom novih reditelja “ekskomunicirani” ste čak i iz “sfere zdravog razuma”. Štaviše, vi ste “lešinari i duhovni teroristi”. A zna se kako se sa teroristima postupa.
Na toj novoj sceni važi i ovo: ako su vam “usta puna multikulturalizma” to znači da ste se “odrekli vlastite kulture”. Ako govorite o “multikonfesionalizmu” znači da ste “sopstvenu vjeru prađedovsku prodali za DPS-ovsku i globalističku večeru”. Što su pandani multikulturalizmu i multikonfesionalizmu svi znamo,a dobro pamtimo i po kakvom scenariju se pokušalo doći do tih čistih tvorevina! Ali, nema odustajanja za ove zanesene stvaraoce tog vrlog novog svijeta.
Ono što baca sjenku na ovu briljantno skopčanu apologetiku, jeste grijeh idolopoklonstva. Uporedjujući Milutina sa svetim Georgijem, diveći mu se i klanjajući se njegovim “besmrtnim lučama”, pokorno služeći odbrani njegovih redaka umjesto da ih pusti da se brane snagom sopstvene istine, iznikle iz duhovnih temelja “na izborima potvrđene većinske Crne Gore” i na kraju, stavljajući u istu ravan rodjenje smrtnog Mićovića sa rodjenjem besmrtnog sina božjeg, Golović krši božju zapovijest koja propisuje: “Ne čini sebi idola,ni nečesova lika. Nemoj im se klanjati,niti im služiti.”Pobožavanje bilo kojeg stvorenja je grijeh i zato profesoru Goloviću, iz čistog srca i vjere koja poznaje samo boga jednoga, želim da u sebi pronadje iskru božanske ljubavi za sve ljude i da se pokaje i pomoli za oprost svih šporkih riječi koje napisa na Božić,ljeta gospodnjeg 2022. Bog s tobom,Goloviću.
