Vlada i Ministarstvo pravde i ljudskih i manjinskih prava ni juče se nijesu zvanično oglasili i saopštili javnosti ko je, gdje i kada uradio Prijedlog izmjena i dopuna Zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom pložaju vjerskih zajednica koji će, kako je najavio aktuelni ministar pravde, ljudskih i manjinskih prava Vladimir Leposavić, biti usvojen već sljedeće sedmice i procesuirana Skupštini.
On je u srijedu dnevniku Dan, koji je izjavu objavio u izdanju od četvrtka, rekao da je Prijedlog izmjena i dopuna gotov, da je urađen u intenzivnoj komunikaciji sa predstavnicima „tradicionalnih vjerskih zajednica“, u koje je ubrojao Srpsku pravoslavnu crkvu, odnosno kako je rekao Mitropoliju crnogorsko-primorsku, Islamsku zajednicu i Katoličku crkvu.
Komunikacija
Da nije bilo, takoreći nikakve, a ne intenzivne komunikacije, jasno je na osnovu proste činjenice da je Vlada konstituisana u ponedjeljak, 7. decembra, a da su predstavnici Islamske zajednice i Katoličke crkve na razgovor pozvani u srijedu, kada im je i uručen gotov Prijedlog izmjena i dopuna Zakona i još saopšteno da sugestije treba da dostave najkasnije za dva-tri dana?!
Samo na osnovu toga proizilazi da je dokument urađen u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, koja je jedina bila protiv ovog zakona, a član ekspretskog tima te crkve, koji je bio zadužen za pregovore o izmjenama tog zakona sa prethodnom vladom, bio je i aktuelni ministar Leposavić.
On nije sačekao ni tih dva-tri dana koje je ostavio predstavnicima dvije vjerske zajednice, koje je, mimo SPC, udostojio makar da im uruči dokument, da se izjasne, već je, odmah nakon sastanka sa njima, dnevniku Dan saopštio da je Prijedlog izmjena i dopuna Zakona gotov i da će se naći na Vladi već početkom sljedeće sedmice.
Dokument je urađen bez javne rasprave, a Leposavić je pokušao to da opravda hitnom procedurom, nije bilo nilo kakvog društvenog dijaloga i, naravno, bez ocjene Venecijanske komisije.
- Mi ćemo tokom vikenda ministru na mjel proslijediti neke naše sugestije, ali to neće biti zvaničan stav Islamske zajednice o ovom aktu, već je to iskaz naše dobre volje da izađemo u susret i ne budemo remetilački faktor – kazao je juče Pobejdi reis Islamske zajednice Rifat Fejzić.
Ministar Leposavić, kako nam je rekao, telefonom ga je pozvao u utorak veče da se sretnu u srijedu i to je bila sva njihova komunikacija o Zakonu.
- Pošto u srijedu nijesam bio u Podgorici, na sastanak su pošla naša dva pravnika. Rečeno im je da sugestije dostavimo u roku od dva-tri dana – dodao je Fejzić.
Ističe da je taj rok nemoguće ispuniti, jer dokument mora proći organe Islamske zajednice da bi oni iznijeli zvaničan stav.
- Rekao sam to i ministru, ali da ne bi bili mi neki koji uršavamo Zakon prihvatili smo da mu tokom vikenda mejlom uputimo neformalne sugestije – kazao je Fejzić.
On smatra da u Zakonu nema značajnih izmjena.
- I prethodnoj vladi dostavljali smo prijedloge i sugestije, ali se na kraju sve svelo na pregovore između države i jedne vjerske zajednice – podsjetio je Fejzić.
Kako smo već objavili, prema informacijama koje Pobjeda ima, duh Zakona je temeljno izmijenjen i tim dokumentom ozakonjuje se preuzimanje istorijskog postojanja i apsorpcija autonomne-autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve u Srpsku parvoslavnu crkvu.
„Vjerske zajednice koje su pravni subjektivitet stekle po svom istorijskom kontinuitetu i ranijim propisima do dana stupanja na snagu ovog zakona upisuju se u evidenciju postojećih vjerskih zajednica, koju vodi Ministarstvo, po službenoj dužnosti“, navodi se u dokumentu.
Iz ovoga jasno proizilazi da je Srpska crkva u Crnoj Gori ostvarila jedan od svojih glavnih ciljeva – a to je da ne mora da se registruje, odnosno ona će, ako ove izmjene Zakona prođu u parlamentu, sada biti registrovana po službenoj dužnosti, po osnovu istorijskog kontinuiteta.
Reakcije
- Pripremljene izmjene Zakona o slobodi vjeroispovijesti pisane su u Srpskoj pravoslavnoj crkvi i po političko-ideološkoj narudžbi iz ove organizacije, a ministar Leposavić, kao dojučerašnji uposlenik kod SPC, samo je glasnogovornik i promoter njenih stavova i interesa – saopštio je juče član Predsjedništva SDP-a Ivan Vujović.
Istakao je da to nije ništa čudno „kada znamo da je nova parlamentarna većina ustanovljena na talasu političkog djelovanja SPC, da je i sama Vlada kreirana na sastancima održavanim u vjerskim objektima, a premijer direktno postavljen iz ove vjerske organizacije“.
- Danas je svakome više nego jasno da se brže bolje sklepanim izmjenama ovoga Zakona izlazi u susret političkim željama SPC i beogradskim velikodržavnim krugovima. Njima se ne samo poklanja crkvi druge države crnogorsko sakralno-kulturno nasljeđe, već i očigledno pokušava falsifikovati crnogorska istorija i zatrijeti trag da je ikada postojala autokefalna Crnogorska crkva – upozorio je on.
Naglasio je i da će biti „veoma zanimljivo vidjeti kako će se povodom ovakvog Zakona odnijeti pojedini poslanici u crnogorskom parlamentu i pojedine partije, navodni zaštitnici crnogorskih nacionalnih interesa“.
Oglasili su se i iz Liberalne partije uz ocjenu da ministar pravde Vladimir Leposavić demonstrira nacionalističku ostrašćenost, „uprkos tome što je nabavio zaštitnu masku sa crnogorskim grbom“, jer „velikosrpsku ideologiju ne uspijeva da zamaskira“.
- Ako je nova vlast zaista htjela dijalog i dogovor, dala bi takve prijedloge javnosti na uvid i omogućila da svako da svoje sugestije – istakli su oni i dodali da podsjećaju Leposavića da on nije ministar za potiranje identiteta Crne Gore već je ministar pravde u crnogroskoj Vladi zadužen da sprovodi pravdu i zakone jednako prema svima, a ne po svojoj volji i hiru.
Iz Patriotsko komitskog saveza podržali su apel mitropolita CPC Mihaila da se „organizovano i zajednički ustane u odbranu slobode i nezavisnosti države koju je napala njena Vlada“.
Novi ministar, ističu oni, izmjenama članova 24, 62, 63 i 64 Zakona o slobodi vjeroispovijesti, namjerava da na „tacni“ preda crkvenu imovinu države Crne Gore Srpskoj pravoslavnoj crkvi.
- Izmjenama članova 62, 63 i 64 država Crna Gora bi bila natjerana da dokazuje na sudu da jeste vlasnik i Cetinjskog manastira i Manastira Ostrog i crnojevićkih i balšićkih manastira, i grobljanskih crkava i grobova naših predaka, koje su, kao kuriozitet u pravoslavlju, građene samo u Crnoj Gori, dogovorom porodica i plemena – saopštili su oni.
Srpski Zakon
Srpski Zakon o crkvama i verskim zajednicama u poglavlju Tradicionalne crkve i vjerske zajednice u članu 10 precizira da su „tradicionalne crkve one koje u Srbiji imaju viševjekovni istorijski kontinuitet i čiji je pravni subjektivitet stečen na osnovu posebnih zakona, i to: Srpska pravoslavna crkva, Rimokatolička crkva, Slovačka evangelička crkva a. v., Reformatska hrišćanska crkva i Evangelička hrišćanska crkva a. v.“.
Navodi se da su tradicionalne vjerske zajednice one koje u Srbiji imaju viševjekovni istorijski kontinuitet i čiji je pravni subjektivitet stečen na osnovu posebnih zakona, i to Islamska vjerska zajednica i Jevrejska vjerska zajednica.
U poglavlju Srpska pravoslavna crkva, u članu 11, navodi se da se ovoj crkvi priznaje kontinuitet sa pravnim subjektivitetom stečenim na osnovu Načertanija o duhovnoj vlasti (Odluka Narodne Skupštine Knjaževstva Srbskog od 21. maja 1836. godine) i Zakona o Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi („Službene novine Kraljevine Jugoslavije“, broj 269/1929).
- Srpska Pravoslavna Crkva ima izuzetnu istorijsku, državotvornu i civilizacijsku ulogu u oblikovanju, očuvanju i razvijanju identiteta srpskog naroda – piše u članu 11.
Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori formalno je uvedena 1920. kada je nakon ankesije naše zemlje i prisilnog pripajanja Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, ukazom regenta Aleksandra Karađorđevića ukinuta autokefalna Crnogorska pravoslavna crkva.
Ta odluka u Beogradu je verifikovana 1929. godine, aktom na koji se poziva srpski zakon.
Za sada nije jasno na koje akte će se pozvati Srpska crkva u Crnoj Gori, kako bi dokazala svoj istorijski kontinuitet, jer jedini validan dokument je odluka iz 1929. godine.
Prije aneksije naše zemlje Srbiji ovdje je nesporno bitisala autonomna-autokefalna Crnogorska pravoslavna crkva, koja je obnovljena 1993.
