Međutim, otkriće koje se događa jednom u životu, nazvano Thorin po liku iz "Hobita", ostalo je dobro čuvana tajna dugo vremena dok su Slimak i njegovi kolege razotkrivali važnost otkrića, napornog poduhvata koji je suprostavio stručnjake za drevnu DNK protiv arheologa.
"Suočili smo se s velikim problemom. Genetika je bila sigurna da je neandertalac kojeg smo zvali Thorin star 105.000 godina. Ali po arheološkom kontekstu (uzorka) znali smo da je star negdje između 40.000 do 50.000 godina. Ono što je DNK sugerisao nije bilo u skladu s onim što smo vidjeli", rekao je Slimak, istraživač u francuskom Nacionalnom centru za naučna istraživanja i Univerziteta Paul Sabatier u Toulouseu, piše CNN.
Timu je trebalo gotovo 10 godina da sastavi priču o zagonetnom neandertalcu, dodajući novo poglavlje u dugotrajnu misteriju zašto su ti ljudi nestali prije otprilike 40.000 godina.
Istraživanje, objavljeno u srijedu u časopisu Cell Genomics, pokazalo je da je Thorin pripadao lozi ili grupi neandertalaca koji su bili izolovani od drugih grupa oko 50.000 godina. Ova genetska izolacija bila je razlog zašto se činilo da Thorinova DNK potiče iz ranijeg razdoblja nego što je zapravo bila.
Do sada su genetičari mislili da je u vrijeme izumiranja postojala jedna neandertalska populacija koja je bila genetski homogena, ali nova studija otkriva da su u to vrijeme u zapadnoj Evropi bile prisutne najmanje dvije populacije i živjele su iznenađujuće blizu jedna drugoj.
"Populacija Thorina provela je 50.000 godina bez razmjene gena s drugim neandertalskim populacijama. Imamo dakle 50 hiljada godina tokom kojih su dvije neandertalske populacije, koje su živjele desetak dana hoda jedna od druge, koegzistirale potpuno ignorišući jedna drugu", rekao je Slimak u saopštenju za javnost.
Slimak je rekao da otkriće sugeriše da su neandertalske zajednice bile male i ostrvske, faktori koji bi mogli biti ključni za razumijevanje njihovog izumiranja jer se izolacija generalno smatra evolucijskim nedostatkom.
Manje genetske varijacije mogle bi otežati prilagođenje promjenjivoj klimi ili bolesti, dok manja društvena interakcija među grupama otežava razmjenu znanja i tehnologije.
“Oni su bili srećni u svojoj dolini i nisu se morali seliti, dok Homo sapiens cijelo vrijeme želi istraživati, vidjeti što ima nakon ove rijeke, nakon ove planine. (Imamo) ovu potrebu, ovu potrebu za kretanjem i ovu potrebu za izgradnjom društvene mreže,” rekao je Slimak.
Ovaj obrazac malih populacija, međusobno izolovanih kulturno i genetski, vjerojatno je bio glavni faktor iza izumiranja neandertalaca, koje se dogodilo otprilike u isto vrijeme kada je Homo sapiens stigao u Evropu.
DNK iz fosila Homo sapiensa iz tog vremena pokazuje da su se ti rani došljaci ukrštali s neandertalcima, tragovi tih susreta ostali su u današnjoj ljudskoj populaciji.
Međutim, u neandertalskim fosilima iz tog vremena, uključujući Thorinove ostatke, nisu pronađeni odgovarajući genetski dokazi tog ukrštanja, navodi se u studiji.
Kakvo god ponašanje dovelo do nedostatka genetske isprepletenosti s jedne strane, zajedno s malim i izolovanim populacijama neandertalaca poput one koju su identifikovali Slimak i njegovi kolege, vjerovatno je doprinijelo nestanku neandertalaca, rekao je Chris Stringer, voditelj istraživanja ljudske evolucije u Londonskom prirodnjačkom muzeju, koji nije bio uključen u istraživanje.
"Kakvi god bili razlozi za ovu neravnotežu (društvenu, biološku?) ona je doprinijela smrti posljednjih neandertalaca, budući da je njihova ionako mala populacija gubila jedinke reproduktivne dobi u korist druge vrste, bez ikakvog povrata. Zajedno s ekonomskim „takmičenjem“ pridošlica oko resursa, ovo je mogao biti recept za demografski kolaps", rekao je Stringer.
