Prema njegovim riječima, dobro je da je Crna Gora otvorila proces rasvjetljavanja tih zločina, a naročito je značajno što je dosta uradila i što prednjači u regionu u priznavanju prava žrtvama ratnih zločina na reparacije.
- Na taj način Crna Gora ispunjava i svoju međunarodnu obavezu nadoknađivanja štete žrtvama ratnih zločina, počinjenih na njenoj teritoriji, kazao je Franović.
Dokumentacija Tribunala u Hagu (Optužnica protiv Slobodana Miloševića iz 2002. g. gdje je iz poznatih razloga izostala presuda) pokazuje da je u vojnom skladištu JNA u Morinju bilo oko 320 zatočenika, a u kasarni JNA u Kumboru „na desetine“ zatočenika.
- Koliko je meni poznato u slučaju „Kumbor“ u Crnoj Gori još uvijek nije otvorena krivična istraga, niti bilo kakva druga procedura (građanska na primjer), kazao je našem portalu Franović.
Crna Gora je, napominje Franović, u tome sudjelovala i snosi dio odgovornosti, i neophodno je da učini sve da svi slučajevi gdje postoji sumnja za ratne zločine budu u potpunosti rasvijetljeni, te odgovorni za počinjene zločine budu privedeni pravdi, uz poštovanje prava žrtava tih zločina.
- Kad je u pitanju garantovanje prava na reparacije, svojevremeno su se pojavili i nesporazumi kod ustanovljavanja Tribunala u Hagu (donošenja Statuta Suda), te kako bi se izbjegli problemi koji su mogli ugroziti osnivanje Suda, prevagnulo je shvatanje da glavni cilj treba biti kažnjavanje krivaca teških povreda međunarodnog humanitarnog prava, a pitanje prava žrtava je ostavljeno nacionalnim pravosuđima, rekao je Franović, napominjući da to nije bilo u skladu sa međunarodnim dokumentima, uključujući Deklaraciju Ujedinjenih Nacija o pravima žrtava.
On ističe da je Crna Gora posljednjih nekoliko godina ostvarila značajan napredak u suočavanju sa nedavnom pročlošću, naročito od kada je 97 / 98, kako kaže, „od većine građana odbačen Velikosrpski projekat“.
- Od tada Crna Gora u tome ide ispred zemalja u regionu, što je od ključnog značaja za procese obnove povjerenja i pomirenja, te izgradnje dobrih odnosa i saradnje među državama nastalim u procesu razgradnje bivše Jugoslavije, kao i za pravdu i katarzu koja se mora osigurati žrtvama zločina, odlučan je predsjednik CHK.
- Našoj javnosti je ostalo gotovo nepoznato da je za zločine vezane za zatočeničke logore u Kumboru i Morinju pred MKSJ- om (Tribunalom u Hagu) bio optužen Slobodan Milošević (optužnica za Hrvatsku, tačke od 6 do 13). Da se tu prema toj opužnici radilo o „udruženom zločinačkom poduhvatu“ čija je svrha bila „prisilno uklanjanje većine hrvatskog i drugog nesrpskog stanovništva“ sa više područja Hrvatske uključujući tu i područje tzv. „Dubrovačke Republike“. U optužnici su zločini počinjeni u Zatočeničkom logoru Morinj kvalifikovani kao „zločini protiv čovječnosti“ i „teške povrede Ženevskih konvencija iz 1949. g.“ (Protivpravno zatočenje, mučenje, okrutno postupanje, nehumana djela itd.), rekao je Franović.
Tek kasnije je otvorena i jedna istraga u Crnoj Gori i jedan proces je u toku pred domaćim sudovima.
Predsjednik Crnogorskog helnsiškog komiteta nadalje kaže da je važno podsjetiti se i ne zaboraviti nikada što se dogodilo u nedavnoj prošlosti, kakvi su sve užasni zločini počinjeni (uključujući i genocid na području Srebrenice) , i to prije svega kako bi spriječili svaki pokušaj da nam se tako nešto u budućnosti ponovi.
- Nažalost opasnosti od ponavljanja su prisutne i dalje, posebno to kažem imajući u vidu neke negativne procese u nekim državama u okruženju, pa i neke stvari iz izbornog procesa koji je još u toku u našoj zemlji, zaključio je Franović.
