- Na Konferenciji u Sarajevu na kojoj se raspravljalo o suočavanju sa prošloću, načinu utvrđivanja istine što se sve dogodilo u nedavnoj prošlosti za vrijeme ratova na prostorima bivše Jugoslavije, o pomirenju i slično dogodio se slučaj brutalne diskriminacije po obrascu klasičnih diskriminacija rasističkog tipa. Bila je to diskriminacija po nacionalnom osnovu, iako je pokušano da se to prikrije razlozima međucrkvenih nesporazuma i netrpeljivostima po osnovima različitih tumačenja prava pojedinih crkava, rekao je Franović.
Pobjeda opcije koja je protiv ideje ljudskih prava: Franović je dodao da je „pobjedu“ odnijela opcija koja se dokazala kao protivnik moderne ideje ljudskih prava.
- Civilno društvo je ustuknulo i odstupilo od ideje odbrane ljudskih prava, umjesto da je postupilo u duhu poruka protestantskog svještenika pastora Martina Niemollera, iz Njemačke koji je Drugi svjetski rat proveo u koncentracionom logoru i dobro shvatio značaj odbrane ljudskih prava kao univerzalnog principa. Ideja pomirenja je doživjela težak udarac. Pomirenje, naime, počinje iskazivanjem volje da se prihvati postojanje drugog, objasnio je Franović.
Crnogorski helsinški komitet jeistovremeno pozdravio usvajanje Zakona o zabrani diskriminacije, iako nije zadovoljan nekim riješenjima toga Zakona, posebno onima koja su trebala – a nijesu – da osiguraju građanima, koji smatraju da su žrtve diskriminacije, i pravo na djelotvorni pravni lijek na nivou međunarodnih standarda.
- Takođe CHK smatra pozitivnim što je u izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika ugrađen i dio koji se odnosi na zločin učinjen iz mržnje, ali ni to nije uradjeno u cjelosti, pa pozivamo Vladu i Parlament da obaveze u vezi sa problematikom „zločina iz mržnje“ ispune u potpunosti, a u skladu sa odlukama Ministarskog savjeta OSCE-a održanog u Mastrihtu 2003. g. i drugim odlukama toga Savjeta koje se odnose na „Borbu protiv antisemitizma“, rekao je Franović.
- Zločini iz mržnje su inače krivična djela motivisana mržnjom i netolerancijom prema odredjenim grupama u društvu, ona imaju potencijal da stvore podjele u društvu i cikluse nasilja i odmazde. Iz tih razloga potrebna je energična reakcija na takva krivična djela. Naše društvo ne smije tolerisati takva ponašanja. Zato je potrebno i u zakonu cjelovito urediti krivična djela počinjena iz mržnje, poručio je Franović.
Slučaj Islamske zajednice u Tivtu: Franović se osvrnuo i na nekoliko karakterističnih „slučajeva“ iz Crne Gore ili vezanih za Crnu Goru, na koje nije bilo potpuno adekvatnog institucionalnog pa i ni društvenog odgovora.
- Nedavni brutalni napad (u dva navrata) na prostorije koje Islamska zajednica u Tivtu koristi za odrzavanje religijskih obreda ima elemente zločina iz mržnje i vlasti su u obavezi sprovesti brzu i djelotvornu istragu i u potpunosti rasvijetliti ovaj slučaj, a odgovorne „privesti pravdi“, rekao je Franović.
Slučaj ministara u Vladi Republike Srbije: Franović je naglasio da je na prije desetak dana održanim proslavama vjerskih praznika i obilježavanja 180 godina od smrti Petra I Petrovića Njegoša u organizacji eparhija Srpske pravoslavne crkve ministar vjera u Vladi Republike Srbije Bogoljub Šijaković zloupotrijebio ove svečanosti u političke svrhe, održavši pri tome i programski politički govor sa neprihvatljivim porukama.
- Govoreći o „Testamentu“ Petra I (verzija Ministra vjera Republike Srbije) i obavezama iz njega, On je, pored ostaloga, govorio o tome da su kod Petra I „naši ključevi“, da su ti naši ključevi „Ključevi grada Skadra, od Pećke patrijaršije i Visokih Dečana“, te o našoj obavezi da ispunimo taj „Testament“, itd. Sličnu zloupotrebu vjere u političke svrhe na teritoriji Države Crne Gore napravio je i Ministar inostranih poslova Republike Srbije Vuk Jeremić ranije ove godine u Bijelom Polju, rekao je Franović.
Antisemitska literatura i govor mržnje: Franović je upozorio da antisemitska literatura se nalazi ili se povemeno nalazila u prodaji u Crnoj Gori i tokom ove godine. Naročito je prodaja takve „literature“ bila vrlo prisutna na Crnogorskom primorju tokom ljetnje turističke sezone. Pored „Protokola sionskih mudraca“ različitih izdavača, naročito su bila prisutna izdanja izdavača IHTUS-a (Hrišćanska knjiga), koja su opremljena predgovorima i pogovorima koji ih čine još otrovnijim pamfletima.
Prodavana je i knjiga Švajcarskog istoričara Jirgena Grafa „Mit o Holokaustu“, zbog koje je on osuđen u Švajcarskoj na 15 mjeseci zatvora, ali je pobjegao u neku od bivših Sovjetskih republika, gdje navodno i sada živi. To što nijedan od izdavača tih knjiga nema sjedište i nije iz Crne Gore ne može biti opravdanje za odsustvo bilo kakvog institucionalnog odgovora. Slično je bilo i sa govorom mržnje, naveo je Franović.
Revizija istorije : Crnogorski helsinški komitet je ocijenio da su kontinuirani pokušaji revizije i iskrivljavanja istorije tadašnjeg prostora Crne Gore i prostora tadašnje Jugoslavije apsurdni i potpuno neprihvatlji, posebno se to odnosi na pokušaje da se snažnom i širokom antifašističkom pokretu koji je postojao na području Crne Gore pripiše uski ideološki (isključivo komunistički) karakter i isti minimizira, kao i da se neki kolaboracionistički pokreti proglase antifašističkim.
- Antifašizam, naime, nije ni lijeva ni desna ideologija, on je jednostavno civilizacijska tekovina, pogled na svijet, životni stav i kao takav ne pristaje ni uz koju ideologiju, već upravo suprotno, on je ne tako rijetko i odgovor na vladajuću ideologiju. Crnogorski helsinški komitet smatra da je ovom prigodom potrebno upozoriti vlasti i gradjane Crne Gore na opasnosti od razvoja i eskalacije ekstremno desnih radikalnih ideja i politika, posebo na opasnost od grupacija koje zagovaraju konzervativne ideje koje se temelje na rasizmu, netrpeljivosti i diskriminaciji, naveo je Franović.
- Izostanak adekvatnog institucionalnog i društvenog odgovora na slučajeve i pojave takve prirode je evidentan i više je nego opasan za budućnost Crne Gore, za razvoj ljudskih prava, za vladavinu prava i demokratiju u Crnoj Gori. Tendencije povlačenja pred pojavama agresivnog nacionalizma, bezobzirne netolerancije i diskriminacije, pa i pred nekim pojavama koje poprimaju karakter neofašizma suočavaju nas iznova sa vječnim i univerzalnim problemom moguće zloupotrebe demokratije od strane nedemokratskih snaga, koja se na osnovu iskustava Njemačke Vajmarske Republike sa Hitlerom i nacional-socijalistima naziva “Vajmarskim sindromom”, zaključio je Franović.
