„Donald Tramp je odlukom da pregovara direktno s Moskvom u određenoj mjeri prihvatio njihov stav da je ono što se dešava u Ukrajini zapravo rat između Amerike i Rusije“, ocijenio je u razgovoru za Portal Analitika profesor međunarodnih odnosa na Univerzitetu u Bostonu Vesko Garčević.
Ukazuje i kako to nije iznenađenje imajući u vidu ranije stavove Trampa u odnosu na Putina i Rusiju.
Minerali najveći adut Ukrajine
„U tom pogledu ne iznenađuje ni tretman koji je imao predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski kada se sreo sa Trampom u Vašingtonu“, dodaje Garčević.
Objašnjava i da su Tramp i Zelenski prilikom susreta u Bijeloj kući imali različite ciljeve.
8„Za Zelenskog to nije bilo koji rat, već rat za opstanak Ukrajine. Bez čvrstih bezbjednosnih garancija Amerike teško da može da prihvati bilo kakav sporazum. Posebno imajući u vidu iskustvo u odnosima s Rusijom, koja može ponovo da prekirši dogovor i pokrene vojnu aktivnost protiv Ukrajine u bilo kom trenutku“, objašnjava Garčević.
S druge strane, sagovornik Analitike kaže kako za Amerikance, odnosno Trampa, primirje nije bilo glavni cilj već sredstvo koje bi im omogućilo da dođe do minerala koje posjeduje Ukrajina.
„Za Ukrajinu je to i najveći adut koji ima u rukama i ako bi ga tek tako predala, praktično bi sama sebe uklonila iz pregovaračkog proces i prije nego je on počeo“, ističe Garčević.
EU ne može da nadomjesti pomoći SAD
Kaže i kako Evropska unija (EU) pokušava da izraženom podrškom Ukrajini nametne sebe kao jednog od partnera u pregovaračkom procesu.
„Ipak, čak i da EU odluči da preuzme ulogu koju je imala Amerika do sada, u nekim pogledima ona ne može da nadomjesti američku pomoć jer ne radi se isključivo o finansijama, nego prije svega o razmjeni obavještajnih informacija“, navodi Garčević.
Smatra da će do sporazuma doći jer je Ukrajini smanjena mogućnost manevrisanja, no kako će on izgledati kaže da to sada nije moguće reći.
„Ne vjerujem da ćemo ući u period stabilnosti. Naprotiv, mislim da će se nestabilnosti nastaviti zato što će svi akteri, izuzev Amerike, vjerovatno slijediti istu politiku kao do sada, koju možemo da opišemo kao vrstu krhke multipolarnosti“, ukazuje Garčević.
Rusija ne želi zapadne trupe u Ukrajini
Sagovornik Analitike ističe i kako je veliko pitanje koja će biti uloga Sjedinjenih Američih Država, ne samo u Ukrajini nego i u Evropi. Ali i da li će evropske zemlje u Ukrajinu da pošalju trupe kao bezbjednosne garantore, ako to ne učini Amerika.
„Mislim da će se Rusija tome protiviti i da će pokušati da tu opciju izbaci iz igre u potpunosti. Za Rusiju je najbolji ishod da se napravi sporazum kojim bi se cementiralo postojeće stanje. Da zadrže ono što su osvojili i da se Ukrajina ostavi oslabljena bez garancija da će postati članica NATO-a ili da će imati drugu vrstu bezbjednosnih garancija u vidu zapadnih trupa na svojoj teritoriji“, ocijenio je Garčević.
Kaže kako će poslije nekog vremena sigurno doći do obnove saradnje no ostaje upitno kako će se to odvijati.
„Dok god traje sjećanje na agresiju i osjećaj da se može ponoviti, nećemo imati stabilne odnose u Evropi“, kazao je Garčević.
U našoj vlasti su ljudi kojima je Rusija bliža i od EU i od NATO-a
Naš sagovornik se osvrnuo i na poziciju Crne Gore u novim geopolitičkim okolnostima.
„To da smo zbunjeni ne bi me ni malo čudilo jer nijesmo samo mi nego i mnoge druge države“, kaže Garčević.
Ističe i kako odnosi između Evrope i Amerike, i u NATO i u EU, dobijaju novu dinamiku.
„Na to treba dodati našu unutrašnju priču. Naime, u našoj vlasti postoje ljudi koji igraju vrlo važnu ulogu, i u Vladi i u parlamentu, kojima je Rusija bliža i od EU i od NATO-a i koji bi, da se stvarno mogu pitati, slijedili politiku koju danas vodi Srbija. Ne samo u smislu njenog geopolitičkog opredjeljenja nego i u smislu načina vladanja s nekom vrstom malog Vučića koji bi sjedio u Podgorici i koji bi za svoje poslove odgovarao većem Vučiću u Beogradu, a preko većeg Vučića još većem Vučiću u Moskvi“, objašnjava Garčević.
Poručuje da u predstojećem periodu može biti bitno za Crnu Goru ako EU odluči da uzme jednu ili dvije države sa Zapadnog Balkana kako bi pokazala snagu i da proces proširenja teče bez obzira na okolnosti u Evropi.
„Ako je naš interes zaista da budemo dio EU onda politika treba da se prilagodi novoj realnosti i da slijedimo taj put. EU mnogo više nego SAD u narednom periodu može da bude korektivni faktor za autoritarne tendencije u Crnoj Gori“, izričit je Garčević.
Vrata EU mogla bi se brzo zatvoriti
Ipak, upozorava kako Crna Gora nije pokazala posvećenost reformama i da klima u EU može u bliskoj budućnost da se promijeni.
„Stvari su vrlo otvorene. Možemo da razgovaramo o dva scenarija. Jedan je da bi nakon primirja koje bi možda odvuklo Ukrajinu od evropskih integracija, EU jednostavno okrenula leđa ili stavila na čekanje ideju o proširenju za narednih 10, 15, 20 godina. Što god mi tada uradili šanse da uđemo bile bi minimalne“, smatra Garčević.
Drugi scenario je da se, kako kaže sagovornik Analitike, proces koji je počeo prije tri godine agresijom Rusije na Ukrajinu nastavi. Tada bi, prema njegovim riječima, EU pokušala da pronađe rješenje za zemlje kao što je Crna Gora koje nijesu napravile napredak.
„Kao što je, na primjer, bio slučaj sa Bugarskom i Rumunijom. Možete postati članica EU, ali da imate poseban tretman unutar Unije u kojem biste imali mehanizam koji bi i dalje pratio vaš razvoj u oblastima u kojima zaostajete“, zaključio je Garčević.
