- Samo neko totalno neupućen mogao bi reći da se Jugoslavija 1991. iznenada našla u ratu. Sve se to događalo vrlo polako - kroz ekonomsku krizu, antibirokratsku revoluciju, kroz procese ukidanja autonomije u pokrajinama i nerede na Kosovu, zveckanje oružjem, prijetnje mijenjanjem granica. Sve je to bilo vrlo dobro dokumentovano - otkrio je Gaurdić dijelove svoje knjige “Vrijeme Evrope”.
On je prisjećajući se 1990. godine rekao da za one koji su pratili situaciju nije bilo iznenađenja.
Druga je stvar, napominje on, što neki političari nisu vjerovali u informacije koje su im servirale obavještajne službe.
- Vjerujem da je to bio slučaj i sa pričama koje su najavljivale raspad Jugoslavije - naveo je Gaurdić i dodao da zapadni političari jednostavno neke stvari ne žele da vide.
- Džordž Buš stariji je došao iz CIA, ali nije joj vjerovao zato što je organizacija u to vrijeme prolazila kroz proces čišćenja. Na njenom čelu je bio Viliam Vebster koji je bio doveden iz FBI-a da je pročisti - objašnjava profesor.
Vebster, prema Gaurdiću, nije bio čovjek sistema i Buš ni njemu, ali zato ni cijeloj organizaciji nije vjerovao. Slično se, dodao je, dogodilo i u slučaju Iraka.
- CIA je najavljivala da će Irak napraviti invaziju na Kuvajt. Buš je nazvao svoje naftaške prijatelje, šeike, i oni su rekli da je riječ o blefu. Vjerovao je šeicima, a ne svojim obavještajcima”, kaže on.
Isto je, podsjeća, bilo i u slučaju Rusije.
- CIA je savjetovala da se odmah, umjesto Gorbačova, podrži Jeljcin kako bi se spriječio puč. Zbog dobrih ličnih veza s Gorbačovom nisu im povjerovali. I to se pokazalo pogrešno. Tako je bilo i ovdje. Obavještajni podaci bili su iscrpni i prilično precizni, ali Buš je odlučio da vjeruje (Lorensu) Iglbergeru zbog njegovih dobrih ličnih veza koje je imao sa Slobodanom Miloševićem - naveo je Gaurdić.
(Dnevni avaz)