Ideje o objedinjavanju tri hriršćanske relikvije i prezentaciji ikone Filermose, kao i mišljenja da bi realizacija ovakvih projekta donijela Cetinju ekonomski prosperitet, već više godina su prisutne u crnogorskoj javnosti. Sve je počelo sredinom 90-ih i inicijativom mitropolita Amfilohija Radovića da Narodni muzej Crne Gore, ustupi ikonu Filermosu, Riznici Cetinjskog manastira u čijoj su postavci u to vrijeme bile izložene druge dvije relikvije. U tom smislu Mitropolit Amfilohije je 1998. godine uputio zahtjev Ministarstvu kulture, u kojem pored ustupanje Ikone traži i finansiranje izgradnje objekta u kojem bi tri hrišćanske relikvije bile izložene. Ideja ja naišla na puno razumjevanje tadašnjeg ministra kulture Budimira Dubaka i Predsjednika Vlade Filipa Vujanovića, pa je u unutrašnjem dijelu dvorišta Cetinjskog Manastira, neposredno ispod isposnice sv. Petra Cetinjskog, započeta izgradnja novog objekta, čiji je projektant bio nikšićki arhitekta Petar Todorović. Jedinistvenim stavom zaposlenih u Narodnom muzeju, ideja o objedinjavanju relikvija nije realizovana, ali je donešena odluka da se Ikona sa Rodosa učini dostupna javnosti. Tako je prema ideji istoričara umjetnosti Petra Ćukovića i arhitekte Predraga Spasića osmišljena Plava Kapela u Vladinom domu. Ikona je u Umjetničkom muzeju izložena 2002. godine, a u isto vrijeme Mitropolija je završila novi objekat u Cetinjskom manastiru, gdje su smještene druge dvije relikvije.
Čudesno putovanje: Ideja o objedinjavanju relikvija ponovo je aktuelizovana početkom 2006. godine, prilikom posjete Predsjednika Filipa Vujanovića Vatikanu, kada je upriličena i posjeta Suverenom Malteškom redu. Tom prilikom suveren malteškog reda Andreas Bertije, iskazao je nezadovoljstvo činjenicom da se za njih Sveta Ikona sa Rodosa, nalazi izložena u Umjetničkom muzeju i Plavoj Kapeli. Iste godine, ali par mjeseci kasnije, druge dvije relikvije, Svetiteljska ruka i Časna čestica, su na molbu Fonda Svetog Hvaljenog Andreja, krenule na svoj četrdesetodnevni put po Ruskoj Federaciji, Bjelorusiji i Ukrajini. U pratnji mitropolita Amfilohija, Relikvije je u Moskvi dočekala visoka crnogorsko-ruska delegacija na čelu sa tadašnjim izaslanikom crnogorske vlade Milanom Roćenom i ruskim patrijarhom Aleksejom drugim. Narednih dana u Crnu Goru su stizale informacije o čudotvornom dejstvu relikvija, velikom oduševljenju i suzama radosnicama. Posebnu važnost za crnogorsku javnost imala je informacija da se ovim relikvijama za 40 dana poklonilo više od tri miliona vjernika. Ova informacija sama po sebi takođe je čudesna, jer matematika govori da je ovakva posjeta u vremenskom intervalu od 40 dana moguća jedino ako je svaki posjetilac uspio da uđe, pokloni se relikvijama i izađe za nešto malo više od jedne sekunde. Ovaj rekord, jedna sekudna jedan hodočasnik, mogao bi se postići samo uz preduslov, da je posjeta organizovna danonoćno i neprekidno svih 40 dana. O kojem se broju posjetilaca radi, najbolje se razumije kroz primjer Vatikanskih muzeja koji su rekordnu posjetu zabilježili jubilarne 2005. godine. Naime, prilikom proslave 500. godina svog postojanja, najveći relikvijarni i vjerski muzejski centar na svijetu, čitave jubilarne godine posjetilo je 4,2 miliona turista. Istovremeno, posjeta Umjetničkom muzeju Crne Gore na Cetinju, u kojem je smještena Ikona Bogorodice, već godinama se konstantno kreće do granice od 10 hiljada posjetilaca. Razumno gledano, tri miliona turista ili hodočasnika i na godišnjem nivou za Cetinje izgleda naučno fantastično, a toliki broj turista, žargonskog računicom bi predviđao da Cetinje svakog dana u godini posjeti preko 200 autobusa punih turista.Fondacija za izgradnju svetilišta: Primjedbe koje su dobijene od Suverenog malteškog reda i neviđeno interesovanje u Rusiji, uvjerili su Predsjednika Crne Gore da bi se objedinjavanjem relikvija, podstakao razvoj vjerskog turizma, preduzetništva i cjelokupnog razvoja Cetinja. Svoju ideju o objedinjavanju relikvija i izgradnji hrama, predsjednik Vujanović je podijelio sa rukovodstvom Narodnog muzeja i Mitropolitom crnogorsko-primorskim. Ideja je u tom prvom krugu konsultacija ocjenjena kao fascinantna i simbolički utemeljena u Jevanđelju. Kako Predsjednik države nije ni teolog, ni muzeolog, ni prostorni planer ili arhitekta, odnosno ove oblasti nijesu prevashodne u njegovom životnom interesovanju, on je svoju ideju na realizaciji ovog projekta povjerio osobama, koje su svojim profesijama i bile stručne i stoga bile u mogućnosti da predlože riješenja koja će dovesti do realizacije Predsjednikove zamisli ili njenog odbacivanja. Kruna ove ideje bilo je formiranje Fondacije za izgradnju svetilišnog hrama Svete trojice, koja je svečano najavljena jula 2007. godine. Tom prilikom u rezidenciji Predsjednika Crne Gore, prezentovana je ideja i projekat ali i saglasnost Mitropolije i Narodnog muzej Crne Gore o objedinjavanju relikvija. Mediji su ovaj događaj direktno prenosili, a za relizaciju projekta te večeri su dobijeni i značajni grantovi.
Poslije objavljivanja ove informacije otpočele su i reakcije u javnosti. Ideja je od nekih stručnjaka ocjenjena kao vitlajemska, ekumenska, ekonomski opravdana i sjajna. Sa druge strane značajan broj organizacija sa crnogorskim predznakom, kao i neke javne ličnosti, ovakvu idejnu smatrali su neprihvatljivom. Istovremeno su predlagana i nova riješenja i lokacije, a bilo je i onih koji su se odlučili za šutnju, jer još nije bilo izvjesno koji stav i koje mišljenje je u tom trenutku bilo svrsishodnije zastupati. Bilo je naravno i onih drugih koji su vremenom mijenjali svoj stav. Pokretani su sudski sporovi, najavljivani protesti i organizovani okrugli stolovi. Sve ovo je uticalo da se stvori nepremostivi jaz između mogućeg prosperiteta Cetinja i arhitektonske i duhovne degradacije i devastacije prostora.Dok se sa jedne strane uporno govorilo da projekat ne devastira prostor, da je svetilišni hram zapravo "neobjekat", druga strana je pokušavala da objasni da se ovdje radi o devastacija nematerjalnog prostora i unošenja novih duhovnih vrijednosti u cjelinu koja je vjekovima identitetski i duhovno oprijediljena i definisana. U takvoj atmosferi, naučni aspekt tretiranja relikvija nikoga nije zanimao, pa ni do danas ne postoji interesovanje da ovi predmeti, prođu ozbiljan naučni test određivanja njihove starosti i autentičnosti. Dok je istorijat relikvija, njihovo putovanje po Evropi, i konačno smještanje u sef Državne bezbjednosti bilo poznato do detalja, potreba da se uradi ozbiljna naučna i istraživačka analiza ovih relikvija nije bila tema ni jedne rasprave.
Otvoreno pismo predsjednika: Mučnu atmosferu prekinuo je početkom februara 2008. godine, Predsjednik Crne Gore Filip Vujanović otvorenim pismom, sa ciljem da crnogorskoj javnosti objasni svoju ulogu i namjere u vezi objedinjavanja tri relikvije i osnivanja Fondacije za izgradnju hrama. Predsjednik je u svom autorskom tekstu, potencirao da raspolaže informacijama koje upućuju na opravdanost objedinjavanja relikvija, izgradnje ekumenskog Hrama i neminovnu ekspanziju vjerskog turizma. Predsjednik Vujanović i u ovom tekstu iznosi podatak o preko 3 miliona vjernika koji su se poklonili relikvijama tokom njihovog boravka u Rusiji. Svoje obraćanje crnogorskoj javnosti, predsjednik Vujanović je završio ocjenom da postoji jedna očigledno značajna grupa nedovoljno informisanih i očigledno zloupotrijebljenih intelektualaca i građana prema kojim nema nikakvu zamjerku, ali je izrazio žaljenje da se jedna sjajna ideja za dobro Cetinja i Crne Gore pokriva plaštom destrukcije i rizikom neuspjeha. Tekst je zapravo zvučao kao Predsjednikovo odustajanje od ideje, ali i do prekida usmene saglasnost o objedinjavanju relikvija koju su Mitropolija i Narodni muzej Crne Gore ranije dogovorili.
Deklaracija cetinjskog parlamenta: Ideja je ponovo vaskrsla aprila 2009. godine, kada je Vlada Crne Gore usvojila Menadžment plan Cetinja. U ovom dokumentu se konstatuje da "tri hrišćanske relikvije Ikona Bogorodice Filermske, Ruka Svetog Jovana Krstitelja i Čestica Časnog krsta, predstavljaju izuzetan potencijal za razvoj kulturnog i vjerskog turizma".A onda stvar ponovo kreće iz početka. Implementirajući vizije i potencijale sugerisane u Menadžment planu, odbornici Cetinjskog parlamenta krajem maja 2010. godine, donijelu su deklaraciju o izmještanju ikone Bogorodice Filermose iz Plave Kapele u pećinu iznad Cetinjskog manastira. Idejni projekat, predviđa preuređenje pećine u atrijum, a realizaciju ovog projekta procjenjena je na 10. miliona eura. Deklaracija je skoro plebiscitno usvojena, a rijetkim protivnicima ove ideje ostalo je samo da započnu ponovno prikupljanje potpisa.
Na Cetinju se ovih dana pominjala mogućnost da Crna Gora i njene institucije učine još jedan veliki duhovni poklon cijelom ruskom pravoslavnom narodu. Taj poklon trebao je da bude izlaganje ikone Bogorodice sa Rodosa u Patrijarhovoj palati u Kremlju. To bi svakako bila prilika da se obori postojeći rekord posjete zabilježen 2006. godine, kada su u Rusiju putovale druge dvije relikvije.
U međuvremenu, Narodni muzej Crne Gore pokrenuo je i inicijativu da se Ikona bogorodice Filermose, nakon punih 70 godina boravka u Crnoj Gori, proglasi za nacionalno kulturno dobro od najvećeg značaja. To je bila dobra prilika da se u postupku utvrđivanja kulturne vrijednosti Ikone, izvrše dodatna stručna i naučna istraživanja.
