01.03.
16:16h
Trebalo bi obavezno da pročitate, u davnom je “Prosvetinom” izdanju, knjigu sačinjenu od radova Jovana Cvijića i tekstova Iva Andrića, a zove se “O balkanskim psihičkim tipovima”.
U etnopsihološkim Cvijićevim radovima, kojima je diskurs sa romantičnog skrenut ka istorijskom sagledavanju realiteta, vidimo uslovljene traume koje su kod naših predaka očigledno dovodile do, kako kaže Cvijić, izopačenosti u ponašanju i doživljavanju iskustvenog.
To i danas može da pomogne.
Da se makar uvjerimo da je glupo stalno “biti u pravu”.
Iskreno, i dosadno je to.
Ja sam, uistinu, samo jednom bio u pravu.
Ali, da vas uvedem u priču…
Kod nas se sve zna o klanovima.
Ima ih mnogo.
Dva iz Kotora, šumski klan, šljunarski takođe.
Grand production klan.
Niko ne zna da je u Crnoj Gori prvi klan bio - klan S.Č.
Nastao je 1.12.2002. i trajao je do 30.12.2005, i čiji su članovi postali: najviši funkcioneri MUP-a, plus Milan Paunović i njegova ekipa, tri - četiri NVO, urednici onomadni DAN-a i Vijesti, te sudija Ana Vuković, koja će, ako Bog da, biti šef Vrhovnog suda.
Djelovali su u međunarodnim razmjerama (Hegla Konrad, Mauricio Masari, Kraford), i svaki član je imao svoj zadatak.
Bili su tu i dva tužioca, koje pomenuti neću, iz razloga mentalne higijene.
Time što je bio prvi crnogorski klan, imao je i svoje navijače - sve crnogorske Srbe. Moje.
Klan S.Č. je imao za cilj da me eliminiše iz tužilaštva, a po mogućnosti i iz života.
Djelovao je i sa istim željama i prema Đukanoviću.
Klan S.Č. je koristio i državnu infrastrukturu, što znači da je bio preteča svega.
Plašio sam se uvijek života u kojem bi bio prinuđen da se debelo zastidim.
Mršavo bi i istrpio.
Zatim sam se uplašio bio, da ću samoubistvom morati da se sačuvam od pripadnika klana S.Č.
P.S:1: Šta sam htio reći sa klanom S.Č. i Cvijićem.
P.S. 2: Umiru klanovi.
Dobre klanovske doktrine - nikada.
