Simonćeli je poginuo u drugom krugu trke, kada je izgubio kontrolu nad svojim motorom, a potom su u njega udarili i Kolin Edvards i Valentino Rosi.
Mladom Italijanu je od jačine udarca spala kaciga i on je ostao da leži nepokretan na stazi, a iako je medicinski tim brzo reagovao, on je podlegao povredama manje od sat vremena kasnije.
Svijet motociklizma i sporta uopšte je tom tragedijom izgubio mnogo, jer je Italijan bio jedan od najboljih vozača, ali i najzanimljivijih momaka u cijelom šampionatu. Mnogi su ga smatrali pravim nasljednikom Valentina Rosija, a i “Doktor” je sam više puta istakao da bi volio da njegov veliki prijatelj to na kraju i bude.
Još od debija u klasi do 125 kubika 2002. godine u Češkoj Simonćeli je mnogo obećavao, a dvije godine kasnije na „Heresu“ je po kiši došao do prvog trijumfa. Poslije tri pune sezone u najslabijoj klasi prešao je u klasu do 250 kubika i dvije godine nije imao baš najbolje rezultate, da bi 2008. godine pokazao svoj puni potencijal i osvojio titulu za Đileru. Naredne sezone ponovo se borio za titulu, ali mu je ona izmakla prije nego što je prešao u kraljevsku klasu.
Kao vozač San Karlo Honde Gresini u prvoj sezoni postizao je prosječne rezultate i šampionat je završio na osmom mjestu. Ipak, da svi možemo mnogo da očekujemo od njega vidjelo se još na početku šampionata, kada je uspio da izazove i vozače Repsol Honde i Jamahe, ali i da se poigra sa Rosijem. Tako je i došla prva pol pozicija u Kataloniji, a potom i prvi podijum u Češkoj, da bi najbolji plasman ostvario nedjelju dana prije pogibije, drugim mjestom na Velikoj nagradi Australije.
Prošlog vikenda na „Sepangu“ je u krivini u kojoj je Simonćeli poginuo postavljena bronzana plaketa u znak sjećanja na njega. Svi vozači, članovi timova i ostali zvaničnici zajedno su otišli do tog mjesta i odali počast mladom Italijanu koji i dalje svima mnogo nedostaje. U posljednjih godinu dana mnogi su se potrudili da na svoj način odaju počast Simonćeliju, pa je tako engleski bend „The Rainband“ napisao pesmu „Rise again“ za njega i fondaciju „Marko Simonćeli“, koju je osnovala njegova porodica, a staza u Mizanu je ponijela njegovo ime.
(B92)
