Vrijeme je da pseudoistorija i na mitovima temeljene balkanske zablude ustupe mjesto nauci koja će omogućiti da se neistraženi slojevi bliže i dalje prošlosti na najbolji način iskoriste i kao prednost u turizmu.
Genetičar i molekularni biolog profesor Miodrag Grbić sa univerziteta u Zapadnom Ontariju u Kanadi ima takvu viziju. On smatra da upravo međunarodna saradnja, uz aktivno uključivanje crnogorskih institucija i podršku vodećih svjetskih stručnjaka koji proučavaju staru DNK, mogu i Crnu Goru da promovišu kao markantnu tačku na arheo-turističkoj mapi.
- Realna šansa za tako nešto je proučavanje materijala iz brojnih tumula iz bronzanog doba koje je mapirao crnogorski arheolog Miloš Petričević na potezu od Kotora do Budve, za koje je - kada sam mu objasnio razmjere, njihov broj i pretpostavljenu starost - interesovanje pokazao dr Karles Lalueza Foks sa Instituta za evolutivnu biologiju u Barseloni. Toliko tumula na malom prostoru do sada nije zabilježeno u arheologiji. To je prostor za saradnju ovog velikog stručnjaka sa crnogorskim naučnicima, prvenstveno kroz arheološka istraživanja koje bi pratila i analiza osteo materijala (proučavanje kostiju) o čemu smo već napravili konkretne dogovore sa Crnogorskom akademijom nauka i umjetnosti – kazao je Grbić u razgovoru za Pobjedu.
POBJEDA: Da li bi takvo istraživanje dovelo i do popunjavanje istorijske „praznine“, budući da na karti DNK ispitivanja drevnog stanovništva gotovo da nema podataka iz Crne Gore?
GRBIĆ: Jedan od razloga dovođenja dr Lalueze Foksa u Crnu Goru je upravo ovo što ste istakli: podataka o staroj DNK iz Crne Gore gotovo da nema i jedini koji je publikovan je iz tumula iz Velike Grude kod Radovića, ali nažalost bez participacije crnogorskih autora. Sa Karlesom sarađujemo na projektu Lepenskog Vira koji smo dobili u programu „Easy Genomics“ Evropske unije u kolaboraciji sa arheologom dr Sofijom Stefanović iz Beograda i evolutivnim biologom dr Tonijem Gabaldonom iz Barselone. Ovaj projekt je počeo analizom genoma prvih poljoprivrednika koji su dolaskom iz Male Azije, negdje 10.000 godina prije naše ere, zatekli tadašnje evropske lovce sakupljače.
Prenos znanja o poljoprivredi i genetsko miješanje ove dvije grupe je uslovilo prvi značajan porast populacije u Evropi, nazvan Neolitska demografska tranzicija, gde dolazi do eksplozije populacije. Dakle, dolina Dunava i ovi krajevi Balkana su srce evropske kulture i tehnologije i tek na osnovu izdvajanja stare DNK ovo zaista možemo da utvrdimo i da pratimo migracije i miješanje stanovništva od prošlosti do danas. Ako idemo od najstarijih kultura do danas postavlja se i pitanje porijekla populacije sa Balkana gdje vidimo progresiju najstarijih kultura poslije Lepenskog Vira, do Starčeva (gdje je ispečen prvi hljeb u Evropi) po dr Stefanović, pa do Vinče sa progresijom kroz bakarno, bronzano pa do gvozdenog doba. Kao rezultat pandemije kovid-19 zatekao sam se u svojoj kući u Donjoj Lastvi i razmišljajući o tome šta ima od starih kultura u Crnoj Gori došao u kontakt sa izuzetnim arheologom Milošem Petričevićem iz Centra za konzervaciju i arheologiju Crne Gore. On mi je pokazao nevjerovatno blago na tlu Boke Kotorske i šire u Crnoj Gori. Naime Miloš je mapirao 210 tumula (sahranbenih gomila) i to samo od Kotora do Budve iz bronzanog doba. Kada sam Karlesu pričao o tome on je bio zapanjen jer tolika gustina tumula na tako malom prostoru nije dokumentovana do sada u arheologiji. Nažalost ovo blago se rapidno smanjuje prevashodno uništavanjem zbog nekontrolisane gradnje, a ne shvata se značenje ovih ostataka za svjetsku nauku, našu kulturu i kao baze arheo-turizma koji nema sezonu. Zbog toga sam predložio Karlesu da dođe u Crnu Goru i kada smo naišli na svesrdnu i entuzijastišku podršku CANU za ovu inicijativu organizovali smo njegovu posjetu.
Prof. dr Miodrag Grbić
POBJEDA: Kakav je značaj tumula na potezu od Kotora do Budve i kojem periodu pripadaju budući da se i u drugim krajevima Crne Gore pominje veliki broj „gomila“ ili „mogila“ ?
GRBIĆ: Nalaz je stvarno izuzetan i zaista se može valorizovati samo analizom kostiju izdvajajući staru DNK. Da bi se dokumentovalo ko su bili ti naši prastanovnici i kolika je starost te kulture potrebno je datovanje pomoću ugljenika C14. Prema Milošu, tih gomila ima mnogo u Crnoj Gori, od Boke pa čak do Sinjajevine. Svega nekoliko je analizirano arheološkim metodama, a sa prvim DNK podacima moćićemo da kažemo nešto više o ovoj kulturi. Prvo se mora urgentno zaustavi njihovo uništavanje nekontrolisanom gradnjom, gdje se ovi ostaci prekopavaju bez kontaktiranja arheologa. Žalosno je što je to do sada ignorisano jer ovo predstavlja bukvalno uništavanje nacionalnog arheološkog blaga i baze budućeg potencijalnog arheo-turizma. Nadamo se da ćemo se poslije međunarodne popularizacije ovih otkrića okrenuti njihovom detaljnom izučavanju, konzervaciji, restauraciji ovih zajednica i razvoju arheo-turizma. Ovo vidimo kao saradnju između države i privatnog sektora na čijoj zemlji stoje neki od tumula i nadamo se da ćemo one koji su već oštećeni, ili im prijeti nestajanje, moći da istražimo i da obogatimo osteološke nalaze koji bi nestali njihovom destrukcijom.
Dakle, očekujemo da se ovo arheološko blago hitno zaštiti od nestajanja i da krenemo u istraživanje koje će nam reći pravu istinu o našoj prošlosti.
POBJEDA: Koji je red poteza, kakvu saradnju na tom planu očekujete, odnosno koja je uloga crnogorskih naučnih institucija?
GRBIĆ: Na veliko zadovoljstvo, CANU je, što sam shvatio u razgovoru sa predsjednikom dr Draganom Vukčevićem, kao i dr Ljubišom Stankovićem i dr Predragom Miranovićem, podržala ovaj projekt i saradnju na zvaničnom nivou kao projekt od izuzetne važnosti za nauku i kulturu Crne Gore. Na sastanku poslije predavanja dr Lalueze Foksa, crnogorskim arheolozima su predloženi modaliteti saradnje i priprema se zvanični memorandum o saradnji. Ovo je veoma važno pošto saradnja treba da bude institucionalna. U prošlosti je, što iz našeg neznanja o vrijednosti ovog materijala, što iz nebrige, on davan inostranim istraživačima. To je rađeno bez koncepta o saradnji gdje je bilo kakav kasniji kontakt izostao i ovo područje je tretirano kao „bantu zemlja“ iz koje se vadi interesantan materijal ali gdje ona i njeni istraživači ne učestvuju i ne pojavljuju se na radovima koji su bazirani na njihovim otkrićima. U prethodnom projektu o genetskom diverzitetu DNK vinove loze pokazali smo kako treba raditi ovakve projekte. Naš rad na pedigreu crnogorske vinove loze je objavljen prije nekoliko nedjelja u Nature Scientific Reports https://www.nature.com/articles/s41598-020-71918-7 gdje je prvi autor ovog kapitalnog genomskog istraživanja, prvog na teritoriji Crne Gore, crnogorska naučnica, dr Vesna Maraš. U toj studiji Crna Gora je ravnopravni partner stranim saradnicima bez kojih ovakvi visoko-tehnološki projekti jednostavno nijesu mogući.
POBJEDA: Genetska istraživanja potvrdila su da je stari evropski korijen dominantno sačuvan na Balkanu i da je ovo podneblje u tom pogledu svojevrsni „relikt“ jer su u drugim djelovima Evrope pod naletom nomadskih migracija iz Azije iščezli stari narodi... Sve te informacije zapisane su u genima?
GRBIĆ: To je vrlo interesantna tema i ovo pitanje se mora potkrijepiti naučnom literaturom, jer samo iznošenjem čvrstih činjenica možemo da razgovaramo o ovoj problematici. Naime u našem genomu imamo 22 autozomna hromozoma i jedan hromozom koji determiniše pol: kod žena je to X hromozom, a kod muškaraca Y hromozom koji se nasljeđuje po ocu. Y hromozom je mali i ne rekombinuje se sa X hromozomom, te možemo da pratimo specifične markere na njemu i na taj način da pratimo našu očinsku liniju. Naime, rad Regueiro et al. / Gene 498 59–67 (2012) pokazuje da je najčešći Y hromozom marker u modernoj populaciji u Srbiji I2a, i ova I-grupa je bila dominantna u neolitskoj populaciji Evrope i u populaciji Lepenskog Vira. Slovenski marker je R1a. On je prisutan u modernoj populaciji našeg stanovništva, ali „stari“ genotip I2a je gotovo dvostruko češći, te rad zaključuje da imamo „visoku paleolitizaciju“ Y hromozoma na ovoj teritoriji. Sličan zaključak donosi i rad Sarac et al. American Journal of Human Biology 28: 837–845 (2016), takođe pokazujući da I2a je dominantan haplotip Y hromozoma u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Sličnu analizu nisam našao u naučnoj bazi podataka za Crnu Goru, što ostaje da se uradi. Ali pretpostavljam da je situacija ovdje vjerovatno vrlo slična prethodnim dvjema. Dakle, bar što se tiče Y hromozoma, postoji velika sličnost ovih populacija i to je marker koji i ja imam u svom genomu. Na autozomima takođe postoje markeri karakteristični za različite populacije i na osnovu njih se takođe može vidjeti genetsko porijeklo (kao što smo utvrdili porijeklo sorti vinove loze u Crnoj Gori). Mnogi prijatelji koji su genotipizirali genom iz različitih predjela bivše Jugoslavije, na primjer preko kompanije „23 and me“, i kod svih rezultati pokazuju dominantno balkansko porijeklo sa primjesom manje ili više slovenskih genetskih markera. Ovo sugeriše naše dominantno balkansko porijeklo, da smo na Balkanu od davnina a ne kasniji doseljenici. Ovo su tek prvi podaci iz ovog novog polja i naravno treba više naučnih podataka da se analiziraju moguće hipoteze. Naročito je značajno da vidimo koja je kontribucija starih populacija u modernom DNK, jer stari narodi nisu „netragom nestali“ već su ostavili trag u našem genetskom nasljeđu. Pretpostavljam da naši čitaoci znaju da se naša vrsta Homo sapiens ukrštala po dolasku iz Afrike sa neandertalcem, tako da svaki Evropljanin i Azijat nosi u svom genomu više od dva odsto DNK neandertalca. Znači, svi smo jedna mješavina DNK i ljepota u biologiji je naša raznolikost. U okviru ovog projekta vidjećemo da li u našoj modernoj populaciji imamo tragove DNK iz tumulusa iz Boke Kotorske i ko su bili, sto Miloš kaže, naši prvi Bokelji. Prema tome, ako „koza laže, DNK ne laže“!
Genetika ne daje materijal za nacionalizam
POBJEDA: Proučavanje genoma ljudi starog doba omogućilo je utvrđivanje pravaca migracija i porijekla naroda i pokazalo, kako ističete, u kojoj mjeri su obesmišljene vatrene nacionalističke i nerijetko šovinističke platforme kakvih nama na Balkanu ne fali?
GRBIĆ: Kao što sam rekao već, genetika i nauka će pobijediti svaki nacionalizam i pseudonauku objektivnim naučnim podacima. Kao što znamo, istoriju pišu pobjednici i pisana istorija često ne odgovara istini. Kada pročitamo Orvelovu 1984. vidimo kako ovaj mehanizam radi. Nažalost, mi ne znamo svoju stvarnu istoriju i često vjerujemo u mitove koji nemaju naučnu osnovu. Kako nauka može da dokaže pravu istinu? Samo na osnovu jednog primjera, koji me čudi da još niko nije do sada uočio i prokomentarisao. U našem istraživanju genetskog diverziteta vinove loze najstarija vinova loza po pisanim podacima u Crnoj Gori je loza Svetog Vasilija Ostroškog, koja je prema predanju iznikla iz sjemena 1672. godine. Starješine Manastira Ostrog su nam dale listiće vinove loze za našu naučnu analizu, pokazujući multidisciplinarnu osnovu ove saradnje i participaciju svih subjekata. Analiza uzorkovanih listova je pokazala da je ova vinova loza zaista iznikla iz sjemena, kao rezultat ukrštanja sorte ,,razaklija“ i sorte koja je nova za nauku, pod lokalnim nazivom ,,velja pergola“ koju smo našli ispod Manastira. Ti podaci potvrđuju legendu koja sada ima genetske podatke kao podlogu. Što se tiče naših grupa u okviru bivše Jugoslavije sve one predstavljaju „balkanski genetski klaster“ tako da genetika ne daje materijal ni za kakav nacionalizam već obrnuto za saradnju sa genetskim rođacima.
DNK proučavanja ,,kratošije“ - putokaz i za arheologe
POBJEDA: Opsežna studija o genetskom diverzitetu vinove loze svrstala je Crnu Goru rame uz rame sa najpoznatijim svjetskim vinogorjima. To se dogodilo upravo zahvaljujući DNK istraživanjima. Može li proučavanje loze da bude dobar smjer i putanja za proučavanje čovjeka na ovom prostoru?
GRBIĆ: Bez DNK analize i to sveobuhvatnog genotipiziranja sa više od 500 starih čokota ovo jednostavno ne bi bilo moguće. Ovo pokazuje da zaista kapitalni projekti moraju da budu multidisciplinarni. Ključna je bila naša saradnja sa jedinom od najboljih institucija u Evropi, Institutom za vino i vinovu lozu u La Riohi, Španija. Španski stručnjaci predvođeni dr Hoze Migel Zapaterom i dr Havijerom Ibanjesom su uspjeli da na osnovu genomskih markera konstruišu pedigre crnogorske vinove loze. Crnogorski tim Plantaža, predvođen dr Vesnom Maraš i njenim entuzijastičnim timom mladih saradnika obavio je uzorkovanje, analizu i spašavanje ovog materijala od nestajanja, tako da ga imamo sačuvanog u Plantažama kao osnovu autohtonog vinarstva Crne Gore. Ovaj genetski pedigre pokazao je genetsku strukturu crnogorske vinove loze veoma sličnu strukturama starih tradicionalnih vinogorja u Evropi, kao na primjer Bordo i Burgundija u Francuskoj i La Rioha u Španiji, gdje je jedna sorta progenitor pedigrea vinskih sorti. U slučaju Crne Gore to je ,,kratošija“. Naime ,,kratošija“ je centralna sorta koja je iznjedrila u svom ukrštanju sa drugim lozama crnogorski sortiment vinskih sorti vinove loze. ,,Kratošija“ predstavlja majku ili oca za 12 vinskih sorti vinove loze i najčešća je bila uzorkovana u starim vinogradima. Sa svojim diverzitetom i biotipovima kao i istorijskim podacima iz Budvanskog ustava iz 1427. godine koji opisuju gajenje ,,kratošije“ u srednjem vijeku, ovo istraživanje pokazuje da je ,,kratošija“ vjekovima centralna sorta gajena u Crnoj Gori. Među mnogim potomcima ove sorte je i kruna crnogorske vinske proizvodnje, ,,vranac“, čiji je otac ,,kratošija“ a majka je sorta ,,duljenga“ koja je pronađena samo na jednom lokalitetu u Crmnici. Mislim da opseg i značaj ovih rezultata još nije shvaćen u Crnoj Gori, ali ovaj projekat je utro put za šire izučavanje genetskog diverziteta u Crnoj Gori. Takođe je pokazao pravo partnerstvo u saradnji gdje su institucije blisko sarađivale godinama i proizvele naučne podatke sa ravnopravnim učešćem crnogorskih i stranih autora, publikovane u jednom od najprestižnijih časopisa u svijetu. Svakako, posjeta dr Lalueze Foksa Crnoj Gori, saradnja pod pokroviteljstvom CANU i participacija crnogorskih arheologa je odlična osnova da pokrenemo saradnju i u oblasti stare DNK Homo sapiensa.
Tim koji je radio na projektu diverzititeta vinove loze
