Kao i u mnogim drugim stvarima, tako je Crna Gora kasnila i sa pojavom štampe na svome tlu. Blještavi trenutak sa prvom državnom štamparijom na svijetu i prvim ćirilskim knjigama na slovenskom jugu, zagubio se u borbi neprestanoj. Pred idealom slobodarstva morala su da pričekaju neka civilizacijska dostignuća. Za praznik crnogorske štampe izabran je 23. januar, datum iz 1871. godine, kada je na Cetinju izašao prvi broj lista za politiku i književnost „Crnogorac“.
Nepravedno bi bilo, u bilo kakvom pregledu istorijata crnogorske štampe i pisanja štampe o Crnoj Gori, zaboraviti faktički drugu državnu štampariju, koju je donio Njegoš iz Rusije. U njoj je 1835. štampan i prvi crnogorski književni časopis, odnosno kalendar/almanah „Grlica“. Čini se da ni na ovaj značajni datum i časopis ne obraćamo dovoljno pažnje. Nemaran odnos prema nasljeđu i istorijskoj građi gotovo da je postao manir.
Dobar dio podataka, posebno o periodu između pojave prvog almanaha i prvog lista, moramo tražiti u štampi iz tadašnjeg okruženja i u nekim evropskim reportažama. Jedan dio je dolazio iz Italije, a drugi iz Austrije, odnosno Austro-Ugarske, đe je izlazio veliki broj listova na slovenskim jezicima (Hrvatska i Vojvodina bili su u sastavu austrijske carevine). Ništa manje značajan izvor napisa, dolazio je iz Srbije i jednim dijelom iz Bugarske, koje su se nalazile pod turskom dominacijom. U Hrvatskoj se prvi list na narodnom jeziku pojavio u Zadru 1806. godine, u periodu kada se taj dio Dalmacije nalazio pod francuskom upravom. List je izlazio subotom i zvao se „Il Regio Dalmata – Kraglski Dalmatin“. Štampan je dvojezično, na italijanskom i hrvatskom jeziku.
Kod Bugara je bila specifična situacija. Njihov prvi časopis „Bъlgarski orel“ (Bugarski orao), pojavio se u njemačkom gradu Lajpcigu 1846. godine. Kasnije, tokom njihovog Preporoda i oslobođenja od turske vlasti većina listova je opet izlazila u inostranstvu, u Carigradu, Rumuniji i Ukrajini. Najpoznatiji list na bugarskom bio je „Carigradski vestnik“, koji se štampao u Carigradu. Za nas su zanimljivi listovi „Svoboda“ i „Nezavisimost“, koji su izlazili u Rumuniji, a čiji je urednik bio legendarni pjesnik i revolucionar Hristo Botev. Veliki broj tekstova Botev je posvetio južnoslovenskoj ideji ujedinjenja i crnogorskom slobodarstvu, kao idealu na koji bi svi trebalo da se ugledaju.
Istorija štampe u Srbiji počinje 17. januara 1834, kada se u Kneževini Srbiji pojavio prvi broj „Novina srbskih“. Zanimljivo je da je Srbija sljedeće, 1835. godine, dobila svoj prvi ustav, nazvan Sretenjski. Iste te godine turski sultan Mahmud II odobrio je i nacrtao Srbima zastavu, koja je ostala sa istim rasporedom boja i danas. Jedino je ispao detalj, koji je bio potvrđen fermanom, da se u uglu zastave nalaze četiri šestokrake zvijezde, kao simboli teritorija sa autonomijom, tj. turskih vazalnih oblasti – Vlaška, Moldavija, Samos i Srbija.
„Novine srbske“ kasnije su promijenile naziv u „Srbske novine“, da bi od 1870. prešle na novi pravopis i nazvale se „Srpske novine“. Izlazile su do kraja Prvog svjetskog rata. Ove novine donose obilje podataka o Crnoj Gori i kroz njihovo pisanje se može sagledati dobar dio srpsko-crnogorskih odnosa i problema. Kako su počele sa izlaženjem u vrijeme kada je na vlasti bio Njegoš, razumljivo je da su mu posvećivali posebnu pažnju.
U „Novinama srbskim“, u broju od 1. H 1838, zabrinuti su zbog lošeg uticaja kojega na Njegoša imaju Rus Kovaljevski i učitelj francuskog Antid Žom: „Vladika je sožalenija dostojan, što se u ovakvim rukama nalazi.“ Osim toga kritički se osvrću na Njegoševu namjeru da proda manastir Stanjeviće, uz pretpostavku da će za to dobiti makar odgovarajuću nadoknadu: „Crnogorci će po svoj prilici ono parče zemlje monastira Stanjevića, koje je davno već u parnici Austriji ustupiti, a jošt i mala neka parčeta Zemlje: naprotiv toga pak, valjda će im se sotvestvujuća naknada podneti...“
U mnoštvu vijesti izdvajaju se tekstovi o Njegoševom boravku u Italiji i njegovom susretu s papom. U „Srbskim novinama“, u broju od 23. januara 1851, na strani 33, nalazi se kratki tekst o poćeti papi: „...Sutradan otišao je u Vatikan, da bude papi predstavljen. Tri gospodina iz njegove pratnje, u crnogorskome odijelu, sa sabljom i pištoljima, želili su takođe ove česti udostojiti se. Na to im se primijeti, da bi morali po običaju oružje položiti, no na to rekne jedan između nji(h): „Crnogorac polaže svoje oružje samo zajedno sa svoim životom.” Papa je poslije zapovijedio, da svu troicu, sasvim naoružane, pred njega puste. Vladika se ovdje zanima posještavanjem ovdašnji znanosti i gledao je paradu cijele francuzske vojske na pijaci sv. Petra.“
U broju od 22. februara 1851. pisalo se o Njegoševom susretu s napuljskim kraljem. Tu se kaže da je u Njegoševu čast sa jednog francuskog parobroda ispaljen „dvadeset i jedan top“. U nekim drugim tekstovima nailazi se na podatak da je riječ o američkom brodu. Na žalost, to su samo dodavanja putopisaca, jer nema stvarne potvrde da se nešto takvo desilo. Ipak, to je mali ukrasni detalj, u odnosu na ono u što se kasnije pretvorila štampa.
