"Predloženi Zakon o Vladi ne donosi neophodna rješenja koja bi osigurala efikasniji i odgovorniji rad Vlade, niti odgovore na ključne probleme koji su se u praksi pojavljivali u funkcionisanju izvršne vlasti", poručila je zamjenica izvršnog direktora CDT-a, Milena Gvozdenović.
Iako, kako navodi Gvozdenović, rad na izradi Zakona o Vladi traje gotovo tri godine, ovo vrijeme nije iskorišćeno za pronalaženje najboljih rješenja uz dosljedno usklađivanje sa preporukama međunarodnih institucija i ekspertskih tijela. Umjesto toga, dok su se razmatrala njihova mišljenja, neka dobra rješenja su “izgubljena” – poput odredbi koje su definisale rad Vlade u slučaju prestanka njenog mandata, odnosno u slučaju tzv. tehničkog mandata.
"Predlog Zakona o Vladi koji je upućen na mišljenje Evropskoj komisiji, a koje je CDT dobio od Ministarstva javne uprave po zahtjevu za slobodan pristup informacijama, ne definiše ovlašćenja vlade u slučaju prestanka njenog mandata. Drugim riječima, ne ograničavaju se ovlašćenja Vlade kojoj je u Skupštini izglasano nepovjerenje, iako je upravo to u praksi stvaralo političke i pravne dileme i otvaralo vrata zloupotrebama u periodu od kraja mandata odlazeće i početka rada nove Vlade", poručuje Gvozdenović.
Podsjeća da je u nacrtu Zakona o Vladi bila predviđena zabrana novih finansijskih obaveza bez odobrenja Skupštine i zabrana novih imenovanja i postavljenja.
"Predloženi zakon definiše dozvoljeni broj ministarstava – ali umjesto 15 kako je to bilo predviđeno u nacrtu, sada taj broj iznosi 18. Međutim, predlog zakona i dalje ne daje nikakve kriterijume za osnivanje ministarstava, ostavljajući tako i dalje prostor za njihovo formiranje kroz partijsku trgovinu kao jedini kriterijum", navodi Gvozdenović.
Predlogom zakona se, pojašnjava, definiše sedam obavezujućih ministarstava.
"No, iako se razlozi zašto su ona obavezna mogu samo naslutiti, nejasno je zašto među njima nema ministarstva obrazovanja i ministarstva za planiranje i uređenje prostora, imajući u vidu da je posle ljudskog, prostor najvredniji resurs kojim raspolaže Crna Gora", ističe Gvozdenović.
Interesantno je, poručuje Gvozdenović, da se sadašnjih 25 ministarstava štite kroz prelazne i završne odredbe, koje predviđaju da se odredbe zakona o sastavu Vlade primjenjuju tek od narednog dana od dana proglašenja konačnih rezultata narednih parlamentarnih izbora. Stoga, i u slučaju da Crna Gora uskoro dobije Zakon o Vladi, broj članova Vlade neće biti smanjen do novih izbora, što znači najkasnije do 2027. godine.
"Iako je pohvalno što se u predlogu zakona propisuju obaveze u pravcu povećanja transparentnosti sjednica Vlade, neriješeno ostaje pitanje održavanja telefonskih sjednica. Posebno je problematično što nije precizirano šta se smatra "hitnim slučajem" za donošenje odluka putem telefonskih sjednica, što je ključno s obzirom na dosadašnje iskustvo u kojem su redovne sjednice postale izuzetak", navodi Gvozdenović.
Takođe, u predlogu zakona se, dodaje Gvozdenović, navodi da se na telefonskim sjednicama ne može odlučivati o predlozima zakona koji zahtijevaju dvotrećinsku većinu u Skupštini, no nije jasno zašto u izutetke nijesu uvršteni i zakoni koji se donose većinom ukupnog broja poslanika, među kojima su zakoni kojima se uređuju način ostvarivanja sloboda i prava građana, crnogorsko državljanstvo, referendum, materijalne obaveze građana, državni simboli i upotreba i korišćenje državnih simbola, odbrana i bezbjednost, vojska, osnivanje, spajanje i ukidanje opština, proglašavanje ratnog i vanrednog stanja, donošenje prostornog plana…
"Od izuzetnog je značaja da Crna Gora konačno dobije Zakon o Vladi, ali je još značajnije da to ne bude zakon radi zakona, već zakon koji će imati rješenja za sva pitanja koja su se pojavljivala ili se mogu pojaviti u praksi. Preporuka CDT-a je bila da se Zakon o Vladi donese istovremeno sa Zakonom o Skupštini, jer bi se samo uz usklađenost ova dva zakona na cjelovit način uredile ove dvije grane vlasti i njihov međusobni odnos", zaključila je Gvozdenović.
