Prof. dr Martin Henzelmann naučni je saradnik na Institutu za slavistiku Univerziteta u Greifswaldu, a predavač je i na Univerzitetu „Friedrich Schiller“ u Jeni. Član je Komisije za balkansku lingvistiku pri Međunarodnom slavističkom komitetu i u stručnom povjerenstvu doktorskog programa „Slavenski jezici“ na Masarikovom Univerzitetu u Brnu u Češkoj. Objavio je nekoliko zbornika lingvističke tematike i kourednik je njemačkog godišnjaka Bulgarica.
Iskoristili smo njegovu pośetu našoj ustanovi da s njim obavimo kratak razgovor.
𝐒𝐚𝐦𝐨 𝐭𝐨𝐤𝐨𝐦 𝐩𝐨𝐬𝐥𝐣𝐞𝐝𝐧𝐣𝐞 𝐠𝐨𝐝𝐢𝐧𝐞 𝐧𝐚𝐩𝐢𝐬𝐚𝐥𝐢 𝐬𝐭𝐞 𝐝𝐯𝐚 𝐩𝐫𝐢𝐥𝐨𝐠𝐚 𝐳𝐚 č𝐚𝐬𝐨𝐩𝐢𝐬 𝐋𝐢𝐧𝐠𝐮𝐚 𝐌𝐨𝐧𝐭𝐞𝐧𝐞𝐠𝐫𝐢𝐧𝐚 𝐭𝐞 𝐫𝐚𝐝 𝐳𝐚 𝐳𝐛𝐨𝐫𝐧𝐢𝐤 𝐂𝐞𝐭𝐢𝐧𝐣𝐬𝐤𝐢 𝐟𝐢𝐥𝐨𝐥𝐨š𝐤𝐢 𝐝𝐚𝐧𝐢 𝟑...
Henzelmann : Moje interesovanje za crnogorski jezik je jako veliko. To je zato što je proučavanje crnogorskog pomalo u sjeni srpskog i hrvatskog, iako ima bogatu istoriju i razvoj. Aktuelne trendove takođe vrijedi istražiti, a to mi je važna motivacija. U okviru južnoslavenskih studija crnogorski jezik i dalje ima značajan istraživački potencijal. Želim se uključiti i dati doprinos ovom istraživanju, makar i da bude skroman. Ali važno mi je da ljudi u Njemačkoj nauče više o Crnoj Gori, njenom jeziku i kulturi.
𝐏𝐫𝐢𝐣𝐞 𝐧𝐞𝐤𝐨𝐥𝐢𝐤𝐨 𝐝𝐚𝐧𝐚 𝐮 𝐏𝐨𝐝𝐠𝐨𝐫𝐢𝐜𝐢 𝐬𝐭𝐞 𝐨𝐝𝐫ž𝐚𝐥𝐢 𝐩𝐫𝐞𝐝𝐚𝐯𝐚𝐧𝐣𝐞 𝐧𝐚 𝐭𝐞𝐦𝐮 „𝐒𝐞𝐦𝐢𝐨𝐭𝐢č𝐤𝐢 𝐩𝐫𝐨𝐬𝐭𝐨𝐫 𝐮 𝐂𝐫𝐧𝐨𝐣 𝐆𝐨𝐫𝐢“. 𝐊𝐨𝐥𝐢𝐤𝐨 𝐕𝐚𝐦 𝐣𝐞 𝐂𝐫𝐧𝐚 𝐆𝐨𝐫𝐚 𝐳𝐚 𝐭𝐮 𝐯𝐫𝐬𝐭𝐮 𝐢𝐬𝐭𝐫𝐚ž𝐢𝐯𝐚𝐧𝐣𝐚 𝐢𝐧𝐭𝐞𝐫𝐞𝐬𝐚𝐧𝐭𝐧𝐚?
Henzelman: Teorija „semiotički pejsaž“ bavi se hvatanjem semiotičkog sadržaja određenih jezičnih iskaza u javnom prostoru i povezivanjem njihove interakcije s parametrima kao što su vizuelni dojam, boje, oblici, veličine i drugi faktori. Dakle, postupak je lokalno specifičan te se, na primjer, pojedinačni natpisi vrednuju u odnosu na okolinu u kojoj se nalaze. Neki autori ga shvataju kao prostorni koncept u kojem je moguće propitivati kako promatramo i interpretiramo određeni prostor ili mjesto na određeni način. To pak zavisi od geografske, društvene, ekonomske, pravne, kulturne i emocionalne stvarnosti. Korišćenje fizičkog okoliša kao prirode i teritorija igra važnu ulogu u estetskim procjenama, ali takođe i u sjećanju i mitu kada se govori o povijesnom diskursu, politici ili etnicitetu. Crna Gora je vrlo interesantna za ovu naučnu disciplinu. Iznad svega, ispituje se uloga jezika u javnom prostoru i obrađuju se semiotički koncepti. Interakcija jezika i prostora propituje se tako na širokom području, ali ne kvantitativno, nego eksplorativno.
𝐏𝐨 č𝐞𝐦𝐮 𝐣𝐨š 𝐛𝐢𝐬𝐭𝐞 𝐩𝐫𝐞𝐩𝐨𝐳𝐧𝐚𝐥𝐢 𝐣𝐞𝐳𝐢č𝐤𝐢 𝐩𝐫𝐨𝐬𝐭𝐨𝐫 𝐂𝐫𝐧𝐞 𝐆𝐨𝐫𝐞 𝐤𝐚𝐨 𝐤𝐨𝐫𝐩𝐮𝐬 𝐳𝐚 𝐝𝐢𝐬𝐜𝐢𝐩𝐥𝐢𝐧𝐮 𝐬𝐞𝐦𝐢𝐨𝐭𝐢č𝐤𝐢 𝐩𝐞𝐣𝐳𝐚ž?
Henzelman: U Crnoj Gori se koriste različiti jezici koji imaju različiti status. Osim crnogorskih, srpskih ili albanskih, brojni su natpisi na engleskom i ruskom, posebno u turističkim područjima. To mnogo govori o relevantnosti ovih jezika u zemlji, iako engleski i ruski nisu službeni jezici. U budućnosti se mogu provesti zanimljiva istraživanja o ulozi ovih jezika na određenim mjestima, a korištenje latiničnog pisma i ćirilice takođe se može semiotički istražiti (npr. u crkvi). Uglavnom su interesantna prirodna područja, jer u Crnoj Gori postoji pet nacionalnih parkova koji se odlikuju izuzetnom prirodnom ljepotom i značajnim i rijetkim prirodnim fenomenima. Svi oni čine ekološko-geografsku cjelinu, koja je pod posebnom zakonskom zaštitom. Naprimjer: jedan od ovih pet crnogorskih nacionalnih parkova je Nacionalni park Lovćen, dakle, područje koje je veoma značajno iz geografske, geološke, pravne i kulturno-istorijske perspektive. Vrijedno je raspraviti koja se semiotička svojstva mogu identifikovati na licu mjesta i koju simboliku impliciraju; važno je takođe sagledati konkretnu upotrebu jezika u javnom prostoru i sastavnice koje su s njim u interakciji. Kako se jezik koristi ciljano i u kombinaciji s kojim drugim elementima se to događa? Kakvu ulogu imaju oblici, boje i obrađeni materijali? Postoji li nešto posebno u korištenju sistema pisma? To su važna pitanja za istraživanje semiotičkog pejsaža.
𝐍𝐚𝐬𝐭𝐚𝐯𝐥𝐣𝐚𝐭𝐞 𝐬𝐚𝐫𝐚𝐝𝐧𝐣𝐮 𝐬 𝐅𝐂𝐉𝐊. 𝐊𝐨𝐥𝐢𝐤𝐨 𝐩𝐫𝐚𝐭𝐢𝐭𝐞 𝐧𝐚š𝐮 𝐢𝐳𝐝𝐚𝐯𝐚č𝐤𝐮 𝐝𝐣𝐞𝐥𝐚𝐭𝐧𝐨𝐬𝐭?
Henzelmann: Pomno pratim aktivnosti FCJK i čitam svaki broj časopisa Lingua Montenegrina, kao i radove iz zbornika Cetinjski filološki dani. Ovo je vrlo značajan i prepoznat doprinos znanstvenom proučavanju montenegristike i slavistike. Dodatnu vrijednost prije svega čini taj časopis koji je posebno posvećen crnogorskom jeziku i njegovom razvoju i nama jezikoslovcima u inostranstvu donosi mnogo novih informacija. Mislim da to treba podržati u budućnosti.
𝐔 𝐩𝐨𝐬𝐥𝐣𝐞𝐝𝐧𝐣𝐞 𝐯𝐫𝐢𝐣𝐞𝐦𝐞 𝐧𝐞𝐤𝐢 𝐚𝐤𝐭𝐢𝐯𝐢𝐬𝐭𝐢 𝐩𝐨𝐤𝐮š𝐚𝐯𝐚𝐣𝐮 𝐧𝐚𝐦𝐞𝐭𝐧𝐮𝐭𝐢 𝐭𝐞𝐳𝐮 𝐨 𝐧𝐚𝐜𝐢𝐨𝐧𝐚𝐥𝐢𝐳𝐦𝐮 𝐮 𝐜𝐫𝐧𝐨𝐠𝐨𝐫𝐬𝐤𝐨𝐦 𝐣𝐞𝐳𝐢𝐤𝐮. 𝐊𝐚𝐤𝐯𝐚 𝐬𝐮 𝐕𝐚š𝐚 𝐳𝐚𝐩𝐚ž𝐚𝐧𝐣𝐚 𝐤𝐚𝐨 𝐢𝐧𝐨𝐬𝐭𝐫𝐚𝐧𝐨𝐠 𝐟𝐢𝐥𝐨𝐥𝐨𝐠𝐚 𝐩𝐨 𝐭𝐨𝐦 𝐩𝐢𝐭𝐚𝐧𝐣𝐮?
Henzelmann: „Jezički nacionalizam“ je nešto što se često preuranjeno spočitava onima koji imaju poseban pogled na povijesne, savremene i kulturne pojave. Pojam se ne razlikuje od „patriotizma“ u svrhu diskreditovanja drugih. Po mom mišljenju, trebali bismo puno više slušati jedni druge, poznavati mišljenja drugih, učiti razloge njihovih svađa i argumente. Diskreditovati nekoga nije moj stil, ali ne vidim jezički nacionalizam u Crnoj Gori, pogotovo što je taj pojam previše nejasno definisan od onih koji ga plasiraju. I, konačno, kolege u Crnoj Gori standardizaciju crnogorskog jezika sprovodili su prema postupcima koji se inače slijede u savremenim kulturama, pa u tome ‒ kad je crnogorski standard u pitanju ‒ ne vidim ništa sporno.
