Najkraća rijeka u Evropi duga je svega 135 metara, ali je vjerovatno najbrža i najsnažnija na starom kontinentu. Riječ je o crnogorskoj Ljutici. Ova rječica lijeva je pritoka Tare, a kada je vodostaj u punoj snazi u sekundi izbaci i do 1.000 litara.
Od siline i snage, Ljutica je pjenušava i veoma hladna. Zbog siline i snage vode je “bijela” pa s edno korita, od izvora do ušća, ne vidi. Prava divlja ljepotica, izvire ispod stijene i uklesala je put među kamenjem.
“Upisana je dva puta u Ginisovu knjigu rekorda, kao najkraća i najjača rijeka, sa najvećim proticajem na svijetu, a koja u proljeće kada se snjegovi tope i nadođu vode presijeca čuvenu plahovitu Taru”, priča za Portal Analitika predstavnik NVO “Da živi selo” Vaso Knežević.
Obavezna „stanica“ na rafing turama
Ljepote ove rijeke svake godine privuku hiljade turista. Obavezna je i “stanica” na rafting turama niz brzake Tare.
“Turisti su fascinirani. Kada se krivudavim putićem od Tare popnemo do izvorišta Ljutice, oduševljenje nikada ne izostane. Ljutica je najveći izvor vode za piće u Evropi, koja se može piti bez ikakvog prečišćavanja. Veoma je hladna, temperatura je svega od 3 do 5 stepeni”, priča nam skiper Bojan Milačić.
Ljutica je smještana ispod jedne strme stijene, odmah ispod magistrale, na pola puta između početne tačke raftera, između “Splavišta” i mosta na rijeci Tari u mjestu Đurđevića Tara. Krivudavi, strmi putić kroz šumicu vodi od magistrale prema Ljutici i Tari.
I dok kod turista izaziva oduševljenje, o ljepotama ovog prirodnog blaga, kako kaže Vaso Knežević, naši građani ne znaju mnogo.
“Građani Crne Gore malo znaju o zemlji u kojoj žive. Više se dive ljepotama u drugim djelovima svijeta, a da pritom ne znaju o svojoj državi dovoljno. Moramo upoznati svoj zavičaj da bismo ga više voljeli, kako nam o našim prirodnim ljepotama ne bi držali predavanja stranci. Nažalost i naši mediji bi trebalo da budu posvećeni takvim stvarima, da predstavljaju naše prirodne ljepote, jer današnje generacije su previše statične i bez istraživačkog duha. Svi hoće da im se informacije serviraju”, ističe Knežević za Portal Analitika.
A brzacima Ljutice do sada je uspio da se spusti samo kajakom Mojkovčanin Radovan Čobeljić, i to u ljetnjim mjesecima kada je vodostaj bio nizak. Tokom ostatka godine njena snaga prkosi svim živim bićima, pa u njoj nema ni ribe. Takođe, nemoguće je i plivati u ovoj snažnoj i brzoj rijeci.
Brzaci Ljutice pokretali dvije vodenice
Nekada su se na ovoj rijeci nalazila dva mlina, na kojima su okolna bratstva mljela žitarice. Tokom sušnih i gladnih godina, stanovnici ovog kraja su u istim tim vodenicama brašno pravili od suvih divljih krušaka. Danas pokraj korita Ljutice postoje samo drvene grede i kamen, svjedočanstvo nekih prošlih vremena.
Arhivski snimak jedne od vodenica
“Vodenice nisu sačuvane.Rukovodstvo Nacionalnog parka bi trebalo da ih obnovi na osnovu izgleda sa starih fotografija, kako zbog budućih pokoljenja tako i zbog turizma.Ljutica je glavno mjesto gdje se splavari zaustavljaju, prave pauzu i obilaze ovu nesvakidašnju rijeku. Takođe, Nacionalni park bi trebao da poradi i na stazi za pješake od magistrale do Ljutice u cilju njene turističke valorizacije”, poručuje Knežević.
