Američko psihijatrijsko društvo 1973. godine uklanja homoseksualnost s liste mentalnih bolesti i rasprave o uzroku prelaze u biološko-medicinske teorije.
Iako je nauka još prije četrdeset godina utvrdila da homoseksualnost nije bolest, mentalni poremećaj niti emocionalni problem, javno mnjenje je daleko od slaganja sa stavom nauke. Nauka je u modernom dobu uspjela da svojim autoritetom određene pojave učini prihvatljivijim, ali to nije slučaj i sa homoseksualnošću. Sa procesima emancipacije i rađanja svijesti o različitosti među osobama “drugačijeg” seksualnog opredjejenja, prestaje potreba isključivo za istraživanjem porijekla homoseksualnosti, a jačaju nastojanja za sociološkim analizama (ne)prihvatljivosti homoseksualnosti i društvenih grupa čiji članovi dijele ovu orjentaciju. Savremena sociološka teorija i empirija pokušavaju da daju odgovor na to, ne zašto je neko homoseksualac, već kakve reperkusije ima ova pojava, čije postojanje niko ne može više negirati.
Od 3000 proučavanih, homoseksualnost je zabilježena u oko 450 životinjskih vrsta, poput grizli medvjeda, gorila, bonobo šimpanzi, ovaca, delfina, guštera, pingvina bonobo, 130 različitih vrsta ptica, 60% insekata. Šimpanze i delfini, smatra se, u potpunosti su biseksualni. Stoga, mnogi naučnici smatraju da je homoseksualnost prirodna pojava za što postoje najvjerodostojniji dokazi u životinjama u prirodi.
Problem nije u homoseksualnosti, već homofobiji: Problem koji se treba temeljito istraživati jeste, dakle - homofobija. To je poremećaj čiji uzrok leži duboko u tami ljudske psihologije, neprihvaćanja drugačijega i straha od drugačijega, čije posljedice vidimo ne samo u homofobiji.
Iako mnogi pokušavaju da negiraju postojanje homofobije u crnogorskom društvu, bilo koje površno ispitivanje pokazalo bi sasvim drugojačiju sliku. Uostalom to demantuju i mnogi događaji. Samo u posljednjih nekoliko mjeseci desilo se nekoliko događaja koji su direktna posljedica homofobnog izražavanja. Prvo je usred Podgorice zapaljena zastava duginih boja, zatim su mladići cijepali postere jedne NVO u kojoj su govorili protiv homofobije, uz psovke i uvrijedljive povike. Posljednje u nizu je batinanje glumca Todora Vujoševića, režisera Danila Marunovića i novinara RTCG Mirka Boškovića, aktera spota koji se bavi pravima LGBT populacije. Uz ovo ide konstantno ispisivanje navijačkih grafita uvrijedljive sadržine namijenjenih “gej” osobama. Kolika je svijest o tome na kojim načelima počivaju građanska društva govori i to da je u cijepanju plakata protiv diskriminacije LGBT osoba učestvovao Uglješa Boljević, aktivista Studentske unije, jedan od predvodnika “građanskih protesta”, koji su se odvijali ulicama Podgorice.
Crna Gora: Prioritet ili „vješta medijska kampanja”: Prvo i osnovno: ukoliko Crna Gora želi da bude dio civilizovanoga svijeta mora se zakonski definisati da je homofobija diskriminacija i da se homofobne izjave ne mogu opravdavati slobodom govora. Oni koji se ponašaju homofobno i daju takve izjave moraju biti zakonski sankcionisani! Ne može se po forumima i portalima objavljivati poruke homofobnih sadržina bez odgovornosti onih koji emituju poruke takve sadržine.
U crnogorskom društvu se vrlo često poteže argument da jedna, po njima, tako sporedna društvena problematika određenih pojedinica ili manjih društvenih grupa, “vještom medijskom kampanjom” postaje državni i politički problem visokog prioriteta. Ovo je vrlo često korišćena floskula, jer se njome vrši zamjenu teza. Nemoguće je nešto kandidovati kao problem visokog prioriteta ukoliko ne postoje razlozi za to. Kad je u pitanju prioritet, različiti ljudi različito doživljavaju prioritete. Nekome je prioritet nestašica vode i to mu predstavlja najveći problem, nekom je to sporedna stvar jer ima stalno vodu. Nekome je prioritet da može slobodno prošetati sa zastavom duginih boja, a da ga niko ne pljuje, psuje, vrijeđa ili čak fizički zlostavlja, nekome je to sporedna stvar.
Vrlo često se stavovi o pravima LGBT osoba posmatraju kao pravo na različito mišljenje. To je potpuno neodrživu teza. Ljudska prava su definisana aktima UN koja su integrisana u legislative svih demokratskih zemalja i onih koje žele biti demokratske. U toj oblasti se može imati privatno mišljenje, ali ljudska prava se ne mogu sprovoditi na način da se različito tumače. Ili ih sprovodite u svom izvornom značenju ili ih kršite. Mnoge osobe koje su visoko na društvenoj ljestvici su, kad je spaljena zastava duginih boja, iznosile svoje stavove sa dozom ironije. Reći da, eto, i “Cimbaljićeva organizacija” ima zastavu, za nekoga može biti vrlo uvrijedljivo. Ko sve danas nema zastavu pa niko ne komentariše na taj način. Pri tom je zastava u duginim bojama mnogo ljepša od mnogih. A nije ni Cimbaljićeva nego je međunarodno priznata zastava. Eto, primjera radi, vlasti Crne Gore se bave takvim temama da Crna Gora pored zvanične zastave ima nekakve surogate. Izvinite, ali meni je to mnogo problematičnije nego što LGBT populacija ima svoju zastavu. Paljenje zastave duginih boja je nešto što bi svaki čovjek sa senzibilitetom doživljavao kao par exelance udar na temeljna ljudska prava. To je djelo koje mora biti kažnjivo jer u osnovi ima mržnju prema jednoj društvenoj grupi. Uostalom, ambasadori zapadnih zemalja su to i saopštili vlastima Crne Gore. Izvrtanje je činjenica da problem prave oni čija je zastava spaljena, a ne oni koji su je spalili.
Problemi drugih društvenih grupa ne mogu biti opravdanje za marginalizaciju bilo koje društvene grupe. Ljudi iz LGBT grupe ne biraju svoju seksualnu orijentaciju, oni je prosto imaju. Ljudski je tražiti da ti ljudi žive svoj život onakvim kakav je , da ne žive tuđe živote samo zato što sredina nema razumijevanja za njih. Civilizovano bi bilo da se ohrabre da budu ono što jesu, jer se oni ne osjećaju dobro u koži koju im je homofobno društvo namjenilo. Izjave da su homoseksualci na svim medijima, na ulicama, da imaju svoje zastave, paradiraju ponosno, imaju svoje državnike koji će da predvode paradu, spadaju u klasičan homofobni repertoar.
Gej filozofija – što je to: Mogu pouzdano reći, a živim u velikom gradu, da se niko ne raduje životu u kome ga je čitava ili dio porodice potpuno odbacio, da se niko ne raduje provjerama svaki put kad ulazi u ulaz zgrade đe stanuje, prebijanjima i prijetnjama mladih srpskih fašista … Hoću da vam kažem da nije baš tako “popularno” biti gej (ogromni su koraci do sopstvenog priznanja da si gej, a još veći da to i javno saopštiš). To je samo jedna od podmetačina, uz mnoge druge kao što su “gej filozofija”, “način života” i slične stvari. Usput vam mogu reći da je segment LGBT populacije u Srbiji i politički i kulturološki i u odnosu prema drugim nacijama, možda i najzdraviji segment društva. Ovo piše čovjek koji ne pripada toj populaciji, ali koji se čitav svoj život borio i bori se i dalje za poštovanje ljudskih prava, kao vrhovnog principa ljudske egzistencije, svih društvenih grupa, a pogotovu marginalizovanih i ugroženih.
Često se manipulativno koriste đeca kao argument jer neko, navodno, primorava roditelje da uče đecu kako trebaju biti homoseksualci i da je to ispravna i moralna stvar. To niko ne radi, uključujući i gej osobe. Čak i da roditelji to rade, djeca će biti ono što jesu. Upravo je u tome nesporazum.
Uticaj crkve: Sad dolazimo do delikatnog problema i uticaja crkve. Ne treba dokazivati koliko je porastao uticaj Crkve u crnogorskom društvu u posljednjih tridesetak godina i koliko ljudi vjeruje da je stav crkve utemeljen u tradiciji i etici koja je formirala civilizaciju kojoj pripadamo. Kako reče jedan komentator na Analitici: “Ovdje je napadnut od strane gej populacije temelj javnog morala na kome počiva javni red i mir od iskona. Napadnuta je osnovica civilizovanog svijeta". No, vjerujte mi da i ja imam visokomoralna načela, koja kod mene nijesu utemeljena u hrišćanskoj religiji (nadam se da ne mislite da je to eksluzivitet religije), ali i poštujem svačija koja to jesu. Ono što mi smeta je da se ljudi u Crnoj Gori pozivaju na svoju hrišćansku tradiciju. Odrastao sam u Crnoj Gori, otišao sam iz nje kao odrastao čovjek, odlično se sjećam kakav je bio odnos Crnogoraca i prema Bogu i prema Crkvi. Čak sam kao neko ko je u srednjoj školi pročitao sva jevanđelja u izdanju Vuka Karadžića, bio predmet ismijavanja. Moje nevjerovanje nije laičko, potrudio sam se da proučim sve svete knjige, mislim da sam upućeniji u hrišćansku vjeru od mnogih vjernika i tamo i amo. Nego nije to poenta. Sve ovo navodim kao razlog velike rezervisanosti prema tvrdnji da je odnos prema homoseksualnoti pitanje osnovne vrijednosti hrišćanske vjere i tradicije na kojima je temeljio i moral i svi zakoni cijele evropske civilizacije, a na kojima se gradilo i naše crnogorsko društvo vjekovima, kako mnogi kažu.
Neću ulaziti u raspravu oko evropske civilizacije, odvelo bi nas daleko, ali mi djeluje vrlo tanko teza da su današnje generacije Crnogoraca naslijedile hrišćanske tekovine od svojih roditelja, tj. teza o nekom kontinuitetu. No, kad već govorimo o vezi evropske civilizacije i hrišćanstva, ne mogu a da ne skrenem pažnju da su mnoge evropske crkve revidirale stavove po pitanju LGBT populacije. Kako pravoslavna crkva iskače svojim prozilotizmom u mnogim stvarima, tako i prema ovom pitanju ima izrazito konzervativan stav.
Klišei sa kojima su izvršena mnoga nepočinstva: Znam da će mnogi reći da većinska Crna Gora ne dijeli moje stavove i da građani Crne Gore većinski ne žele da imaju bilo kakve kontakte i budu svedoci javnih istupanja LGBT populacije. Meni to samo pokazuje da je potrebno mnogo toga objašnjavati građanima Crne Gore i razbijati stečene predrasude. Itekako sam svjestan stavova skoro čitavog stanovništva Crne Gore. Pa ja sam Crnogorac, Crna Gora je moja otadžbina u kojoj žive svi moji najbliži rođaci. Ja se i sa njima sporim. I ne ponašam se licemjerno ni kad razgovaram sa njima. Iritirajuće su teze kojima se plaše ljudi kako se “oni” ne bore za ljudska prava več je to “akcija” kojom će osvojiti javni prostor, nametnuti nekakvu “gej kulturu”,…kao da se radi o invaziji vanzemaljaca. To bi trebalo biti uvredljivo za svako misleće biće. Pogotovu što je to jedan izanđali kliše sa kojim su izvršena mnog nepočinstva u istoriji čovječanstva.
Slobodan Jovanović
