Marko je, kako su Pobjedi ispričali članovi njegove porodice, u Opštu bolnicu u Nikšiću primljen 13. januara, na odeljenje neurologije, a primila ga je dr Joksović, s dijagnozom moždanog udara.
- S velikom profesionalnošću pacijenta je zbrinula i obradila. Angažovanjem internista za veoma kratko vrijeme otkrila je cijepanje torakalne aorte i 18. januara uputila ga u Klinički centar na Kardio-hirurgiju – navode oni.
U Podgorici im je saopšteno da je „svaki sekund bitan“ i da je Marku život ugrožen.
- Dr Aleksandar Mugoša pozvao nas je, kao familuju, da nas upozna sa tokom i ozbiljnošću intervencije koju je trebalo da uradi. Saopšteno nam je da je operacija jako teška i rizična da je mali broj ljudi preživi, te da traje između osam i 12 sati. U razgovoru je dr Mugoša posebno naglasio da veliku zahvalnost duguje kolegama iz Nikšića, koje, kako je rekao, ne poznaje, ali im je odao priznanje da su dobro zbrinuli Marka i za veoma kratko vrijeme otkrili problem. Tu smo vidjeli i osjetili da je dr Mugoša veliki čovjek, humanista i stručnjak kod kojeg nema ni trunke sujete – ističe Mladen Nikčević, brat Marka Nikčevića.
Kaže da porodica osjeća potrebu da se zahvali „cijeloj Kardio-hirurgiji – medicinskim tehničarima, anesteziolozima, doktorima, sestrama i fizijatrima“.
- Moramo javno da zahvalimo čitavom osoblju Kardio-hirurgije. Poslije završetka operacije dr Mugoša nas je obavijestio da je operacija prošla dobro i da je kritično narednih 24 sata. Na svaki poziv, ja kao brat, sam dobio potpune informacije. Rekao mi je, citiram: „Zovi Mladene, ne smetate. Njegovo stanje je teško za nas kao doktore, a kamoli za porodicu“. Po tome sam zaključio da se radi o velikom čovjeku, velikog srca, humanisti i ljekaru – naglasio je Nikčević.
Kaže da se njegov brat i dalje oporavlja, a da im je dr Mugoša uvijek dostupan.
- Reagovao je, ne samo kao ljekar, već i kao čovjek. Bio nam je moralna porška u najkritičnijim trenucima, bio je uz nas ne samo kao stručnjak, već nam je davao snagu da prevaziđemo taj težak period – zaključio je Nikčević, uz konstataciju da vjeruje da će „i ostali ljekari naučiti da je pacijentima i njihovim porodicama potrebna ne samo njihova stručna pomoć, već da mnogo znači moralna podrška“.
