Na nišanu je sve i država u krvi stvorena - u krvi uništena i svi narodi i narodnosti, razbijeni i raseljeni i sve vjere osim jedne, mantijaško-litijaške. Na udaru su podugo i spomenici partizanske pobjede nad fašizmom, koji žive i umiru uspravno - žive u sjećanju i istorijskim čitankama, umiru od maljeva novih ,,maloumnika“ koji zadojeni mržnjom kidišu na sve što podsjeća na petokraku, na zajedničku pobjedu nad okupatorom i domaćim izdajnicima - četnicima, ustašama…
Stradali su spomen-kompleks na Tjentištu, Muzej Sremskog fronta, spomenik na Kozari. I tako redom u svim bivšim jugoslovenskim republikama.
Najnoviji sramni čin je novo uništavanje partizanskog groblja u Mostaru, vječne luče slobode, pravog remek
djela savremene arhitekture sa porukom za sva vremena: ,,Za slobodu ginu samo veliki“.
Nažalost, sveta obilježja uništavaju mali nepostojeći ljudi uz blagoslov velikih nacionalista koji su u crno zavili stotine hiljada ljudi, svoj narod i na kraju pred istorijom i sebe.
Mostarski most je srušen, ali ponovo povezuje obale nezaboravne krvave Neretve. Mostarsko partizansko groblje je polomljeno, gotovo uništeno, ali nije ubijeno. Jer mostarski, bosanskohercegovački i jugoslovenski antifašisti pa i razumni ljudi iz roda rušitelja ovu svetinju prije ili kasnije će obnoviti.
Jer, pjesnik je fašistima svih boja u svim narodima davno zavjetnu poruku uputio: ,,I kad nam muške uzmete živote, grobovi naši boriće se s vama“.
Autor je generalni sekretar SUBNOR-a i antifašista Crne Gore
