U godinama koje su na evropskom kontinentu proticale u znaku brojnih tenzija, a koje su kulminirale krvavim raspadom naše nekadašnje države, dvije članice nekadašnje Čehoslovačke rastale su se mirno i diplomatski, daleko od bilo kakvih situacija koje bi sa sobom nosile žrtve.
Tri decenije kasnije, ništa se nije promijenilo – osim toga što su dvije države nezavisne. Susjedi sada imaju harmoničan i blizak odnos, pri čemu su i Češka i Slovačka članice Evropske unije i NATO.
“Ovdje granice i ne postoje. Svakodnevno ulazimo u slovačke vode i za to nam nije potrebna dozvola. Za mene, sve je ostalo isto”, kaže za BBC češki ribar Filip Svrček koji živi na 500 metara od granice dvije države, a koji dane provodi pecajući na rijeci Moravi.
Prilikom razlaza, nijesu čak održani ni referendumi. Te 1992. godine, odluku o samostalnosti donijeli su premijeri tadašnje federalne države.
Jedna od razlika je danas u valuti. Dok su Slovaci prešli na euro, u susjedstvu i dalje koriste češku krunu.
Na suprotnoj strani granice, u slovačkom gradiću Holiču, Miroslav Milota prisjeća se dana ‘razvoda’.
“Pamtim doček 1992. godine. I te noći pjevali smo himnu Čehoslovačke. Ona je imala dva dijela – češki i slovački. Bilo je emotivno. Od tada smo polako počeli da shvatamo kako ćemo ubuduće pjevati samo našu polovinu. Dakle, tog dana baš i nijesmo bili svjesni kako će sve biti podijeljeno”, objašnjava on.
Iako su sve podijelili između sebe, mirno i sasvim civilizovano, Česi i Slovaci i danas su najbolji prijatelji. Tri dekade kasnije, jasno je – rastava je uspjela, a njenim su ishodom svi zadovoljni.
