Tmuran jesenji dan, prigušeno svijetlo, kafanski zrak zamućen dimom, zaudara na životinjske strvine i deponije, nema sumnje u Nikšiću sam. Idu dobro poznati stihovi...
Gateov Faust je gradonačelnik, a njegov Mefisto, đavolak, nije pas koji ga prati, već predsjednik Skupštine
"Opet jesen,
Opet tutnje beskrajne kiše po Nikšiću,
Opet iste stare slutnje..."
Kraj je drugačiji... nezauzdana mašta stvara slike u skladu sa naučno-fantastičnom stvarnošću. On sjedi kraj mene... i nastavlja...
"Dal' može još niže,
Pitanje je, Nikoliću?"
Okrenuo sam se ka njemu, a on nastavi... Vidim ga kao na javi...
"Kako da objasnim okupljenoj masi, jednu misao na um što mi pade..."
Prekidoh ga...
"Ej, moj Vito, ne hapse više pjesnike, ni umjetnike, zašutali su, ali ne oni... omraženi... nego mi i vi... A niže sigurno može... Ali, luđe..."
Zainteresovah ga, pa nastavih... U ovom snu sve je bilo odveć čudno.
Nikad više književnih i lirskih subjekata nije bilo na manjem prostoru... Sve od Petrarke pa do posljednjih modernih poeta-revolucionara, sve je stalo u skupštine, ministarstva, kancelarije... A Živka nema... Đekna još nije umrla... I neće, mi joj ne damo...
Hiljade godina bile su potrebne majmunu da se uspravi i dobije obrise racionalnog bića, mnogo manje da dođe do vlasti... a svega par mandata da se teorija evolucije zaista i dokaže... I ne, nije Orvelova "Životinjska farma" vjerodostojno podražavanje... Ođe bi se i enciklopedisti "o jadu zabavili" da zabilježe i objasne pojave.
"Zapisi iz mrtvog doma" su Skaj, a "Zapisi iz podzemlja" nacionalni dnevnik...Fašista je sve više, a Lada Tajovića ni na pomolu...
Tarzan i Džejn sreli su se u opštinskim sekretarijatima i tu je krenula njihova romansa... Tarzan skačući ne sa lijane na lijanu, nego sa brijega na brijeg širokom ulicom, verući se po ukrasnoj, a ne uličnoj rasvjeti, i Džejn krećući raskopanim, reklo bi se, seoskim ulicama od Carevog mosta preko Kličeva dolaze do svog prvog poljupca i stalnog zaposlenja. Dal' će stići do ljubavnog gnijezda, pitanje je...
Flojd juri ulicama, ali ne u dugo sanjanoj novoj Alpini, već u Ladi Nivi NK CG.
Maratonci trče počasni krug... ali po ekonomiji... sekta DOO, vaša smrt je naš posao...
Kum Žorž ima stranku, malo ljubavi sa ovima, malo sa onima, ali na kraju svi ostanu goli... Paja i Jare su direktori Solara, a savjetnik niko drugi nego Dimitrije Pantić, mlađi referent...
Kafka po elektroprivredi traži Jozefa, njegov Jozef K. luta nepreglednim kancelarijama gurajući se sa zaposlenima, ne iz nekulture, već zbog gužve, beznadežno tražeći pult na kome bi platio troškove zbog gubitaka u prenosnom sistemu... Tu upoznaje Don Kihota, ministra održivog razvoja, i njegovog šofera Sanča Pansu, koji su krenuli službenim vozilima na Krnovo da provjere vjetrenjače...
Gateov Faust je gradonačelnik, a njegov Mefisto, đavolak, nije pas koji ga prati, već predsjednik skupštine... Petrarka je državni poslanik, a njegova Beatris je preminula draga koju nikako nije uspio uhapsiti, za kojom jednako pati kao i za potonulim gradonačelničkim snovima...
Beketov Godo je ministar pravde, svi ga čekaju, njega nema, čak se postavlja pitanje da li postoji. Ne pravda, nego on... Mada i pravda i pravosuđe...
Pinokio je direktor javnog servisa, lično Ana Karenjina mu je sekretarica, a cijeli gradovi izlijepljeni plakatima "Dobrodošli u 1986."
Raskoljnikov je predsjednik fudbalskog kluba, a njegov zločin nema kaznu, uspješno je ubio ne staricu, nego čitav sport u jednom gradu...
Deveti krug pakla smješten je u državnoj Vladi, široka paleta izdajnika, Vergilije i Dante rade za EK, a Danteov pakao nije više književno djelo, nego izvještaj Evropske komisije...
Dado Đurić i Salvador Dali su nezaposleni... propala im je umjetnička karijera jer sve što je bilo apstraktno i nadrealno, postalo je surova stvarnost. Munkov čuveni "Krik" je portret potrošača nakon što je vidio cijene u marketima. Da Vinči nikada nije uspio uslikati Mona Lizu jer je u njenom separeu uvijek gužva, Van Gog je ostao i bez drugog uha kad je čuo cijene Suncokretovog ulja...
"Zapisi iz mrtvog doma" su Skaj, a "Zapisi iz podzemlja" nacionalni dnevnik... Fašista je sve više, a Lada Tajovića ni na pomolu...
Kafka po elektroprivredi traži Jozefa, njegov Jozef K. luta nepreglednim kancelarijama gurajući se sa zaposlenima, ne iz nekulture, već zbog gužve,
I da, polako ovo sve liči na "Prokletu avliju", samo fali Karađoz... "Pokondirenih tikvi" je napretek, dok šetaju gradom "u novom kaputu", ne obraćajući pažnju na svu "tugu", revolt i bijes koja se krije ispod "Šinjela", a koji se jednom moraju preliti... Isplešće tad ona "Gorski vijenac", a oni će pasti, kao da ih i nije bilo...
Doći će vrlo brzo njihovo "Zlo proljeće", krenuće "Hajka", a njihova ljubavna gnijezda zaličiće na "Lelejsku goru", i to sve zato što nisu pratili "Znakove pored puta", niti "Gledali dolje niz drumove", kako ih guta "Plamen tame" i postaju sopstveni "Zatoci".
A u martu "Svadba"... „Živjela nam ova naša.....“
Orvel je ipak za nešto bio u pravu... Na kraju "životinje su ih promatrale i gledale čovjeka, pa svinju, ali više nisu mogle da razpoznaju ko je tu čovjek, a ko svinja..."
Trgnuh se i vidjeh da sam sam, nesvjestan dal' je ovo sve san ili java, opazih na stolu stajaše hartija...
"OSLUŠNI, PONEKAD, TAKO KRIŠOM,
I ČUĆEŠ KAKO KISNU NAŠE KOSTI,
POD NEKOM TAMO TAMNOM KIŠOM
U TOJ SVIJETLOJ BUDUĆNOSTI."
(Vitomir Vito Nikolić)
