Sasvim pojednostavljeno, situacija bi izgledala ovako: najprije neko uloži svakovrsni trud da vas identitetski preoblikuje ili uzurpira, da vam do neprepoznatljivosti izmijeni ono što zovemo kolektivnom hemijom, a onda vas, ukoliko se ovakvom pregnuću na bilo koji način oduprete, proglašava ekstremistima, fašistima, nacistima, identitetski obnevidjelim i ostrašćenim crnogorskim nacionalistima kojima napredak njihove države nije na srcu i koji, upravo suprotno, žele da u njoj izazovu konflikte i krvoproliće, isključivo zbog toga da bi joj vratili nekadašnje političke i vladajuće strukture.
Nakon čitavog uzurpacijskog kruga ovi ideolozi nekog novog poretka i politički mešetari izraziće ,,spremnost da stave moratorijum na sva identitetska pitanja koja dijele društvo ili oko kojih u ovom trenutku nije moguće postići širi društveni konsenzus…“ Upravo ovo je formulacija koja se našla u sadržaju sporazuma o novoj vladi, koju bi prema njihovim planovima, projekcijama i dogovorima pravila većina iz 2020. godine u Crnoj Gori.
Na ovakvu ćutnju o ,,identitetskim pitanjima“ za koje smatraju da nijesu dobar put za izgradnju građanskog društva (koje je Crnoj Gori, nakon dvije godine konsekventnog ideološkog inženjeringa i klerikalizacije, izvjesno neophodno) pristao je, nažalost, i dobar dio crnogorske intelektualne elite, novinari, književnici, ali i predstavnici nekih organizacija civilnog društva. Oni koji, ipak, uporno ukazuju na to da se u aktivnom procesu identitetske i kulturne asimilacije priča o identitetskim pitanjima ne može preskočiti ni brzo, ni lako, ni bez posljedica, ovih dana bivaju oštro prozivani i stigmatizovani u nekim crnogorskim prorežimskim medijima, čak i u Skupštini.
Među onima koji pokušavaju da alarmiraju kako crnogorsku, tako i evropsku javnost, nalazi se i Zlatko Vujović, profesor na Fakultetu političkih nauka u Podgorici. Između ostalog, u intervjuu za radio Slobodnu Evropu, iznio je i dvije konstatacije koje bi mogle biti dobri orijentiri, pod pretpostavkom bezinteresnog stava i dobre volje, svima onima koji i dalje zagovaraju nevažnost identitetskih pitanja na aktuelnoj crnogorskoj političkoj sceni. Prva profesorova konstatacija je da je jasno ,,da se u Crnoj Gori nastavlja odmjeravanja snaga između predsjednika Vučića, odnosno, zvanične Srbije i Moskve i zapadnih partnera. Čini mi se da bi gospodin Vučić i Rusija odnijeli veliku pobjedu ako pomenuti sporazum dovede do formiranja vlade“. A druga je da se sada ,,očigledno dešava pokušaj preuzimanja svih institucija i stavljanja Crne Gore pod punu kontrolu Beograda i Moskve (…) Čini mi se da je, s obzirom na metode koje koristi predsjednik Vučić, potrebno mnogo snažnije i otvorenije angažovanje naših zapadnih partnera“… Ukoliko se to ne dogodi, smatra profesor Vujović, izvesno je da će doći do trajnog gubljenja prozapadne većine u Crnoj Gori, a u tom slučaju će ona narednih decenija ,,biti izgubljena za Zapad“.
A prema Janušu Bugajskom, višem saradniku fondacije DŽejmstaun, pozornica je već uveliko pripremljena za nove krize na Zapadnom Balkanu, koje bi mogle prerasti u nasilne konflikte, budući da Kremlj Balkan vidi kao svojevrsno ,,strateško bogatstvo“, u kojem može da podrije ulogu zapadnih institucija, kao i da je Putinov primarni saveznik u regionu Aleksandar Vučić i da ,,Moskva pomaže Beogradu u izgradnji srpskog sveta, po kome svi Srbi treba da žive u jednoj proširenoj državi“.
Baš u danima kada je potpisan sporazum o novoj vladi u Crnoj Gori, ruska televizija Russia Today emitovala je dokumentarnu emisiju ,,Srbija: znaci rata; oštra budućnost kosovskog konflikta“, u produkciji RT, ANO i TV Novosti. Osnovne propagandne poruke emisije sadržane su u riječima predstavnika srpske ekstremne desnice, a one su vrlo eksplicitne - kao što Rusija uspijeva da denacifikuje, demilitarizuje i oslobađa ,,ruski svet“, tako i Srbi imaju pravo da kroz specijalne operacije stvore ,,srpski svet“ koji će živjeti u miru i slobodi, da je vrijeme da se pitanje Kosova riješi onako kako je Rusija uradila s Krimom i da srpske patriote neće ostaviti nijedno dijete, makar ono živjelo u Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini ili na Kosovu, da niko neće biti ostavljen i niko zaboravljen i da je sa njima mnogo ratnih veterana i mnogo ljudi koji su ,,prošli Siriju, Ukrajinu, bombardovanje 1999“. Najzad, u emisiji je nedvosmislenu poruku poslao i ruski ambasador u Srbiji, govoreći o ,,potrebi da se u Srbiji otvori ruska vojna baza, kako bi se napravila protivteža NATO bazi na Kosovu“. Prema nezvaničnim informacijama iz jula ove godine, televizija Russia Today uskoro planira da počne sa emitovanjem programa iz studija u Beogradu.
Ovaj, prilično neveseli, kolaž mogao bi čak i onom dijelu javnosti Crne Gore i Srbije koji sebe smatra apolitičnim da sugeriše nekoliko činjenica: ,,srpski svet“ više nije samo ideološki fantazam… Po ugledu i uz pomoć ideologa ,,ruskog sveta“ prijeti da postane nova politička stvarnost na Balkanu. Ono što bi svakako građane balkanskih država koje su obuhvaćene ovim projektom srpsko-ruskog prisajedinjenja trebalo da zabrine jeste upravo njegova isključiva i nemilosrdna ekspanzivnost kao i njegova sklonost militarističkim rješenjima.
Dok veći dio intelektualnih elita, kao i predstavnika medija i civilnog društva, manje ili više bezinteresno prećutkuje ,,identitetska pitanja“, žonglirajući između tema ekonomije, korupcije i površno purifikovane verzije građanskog društva, i koji nezainteresovano, kao pitanja drugog reda, posmatra čak i probleme ideološke okupacije i kulturne asimilacije, svima nam se može dogoditi da se, još jednom, probudimo u ,,danu poslije“, a to će buđenje, prema svemu što znamo, izvjesno zaličiti na beskrajni košmar. NJegovi će uzroci, ukoliko se istorija ovoga puta ipak ne ponovi kao farsa, opet biti oni poznati i stari - koristoljublje i ravnodušnost.
Da se to ne bi dogodilo, važno je znati upravo suprotno: identitetska pitanja zahtijevaju identitetske odgovore.
