Kad je Mujo otišao u Sarajevo da po prvi put vidi zoološki vrt najviše se zadržao kod kaveza sa majmunima. Slušao je njihovu dreku, gledao pentranje po žičanoj ogradi i vješanje čas o rep, čas o noge. A onda je Mujo sjeo na obližnju klupu, duboko uzdahnuo i onako filozofski više za sebe zaključio: Bezbeli, ima nas svakakvih.
Gotovo svi svjetski državnici uvijek su pod prismotrom javnosti, a najviše pažnje mediji im posvećuju prilikom posjete nekoj drugoj državi. To je prilika za satiričare i karikaturiste da istaknu ono što je nesvakidašnje i najviše interesuje gledaoce i slušaoce.
Međutim, za ponašanje našeg predsjednika države, prilikom nedavne posjete Beogradu nikakav komentar, pa čak ni ton kamere nije bio potreban. Kao u nijemom filmu dovoljno je bilo posmatrati kako se on od miline prosto topi samo zato što se našao u blizini svog velikog vožda. Gledajući tu nevjerovatnu i ogavnu poniznost, nedostojnu čak i jedne kućne pomoćnice, nijesam znao da li da se smijem ili da plačem. U tom momentu sjetio sam se jedne izjave nekadašnjeg američkog predsjednika Džonsona, kad je kazao: Od tih podrepnica očekujem ne samo da me ljube u zvjezdicu, već da stalno ponavljaju kako miriše kao ruža!
U okviru ponašanja našeg dičnog predsjednika Jakova prema sadašnjoj Vladi u Srbiji spada i njegovo cijepanje drva ujutro i cijepanje Pokreta Evropa Sad, zajedno sa podrivanjem nedavno izabrane Vlade poslijepodne. Svim njegovim izjavama o ubrzanju ulaska Crne Gore u EU kao građanske, multietničke države i odanosti zapadnim saveznicima može se vjerovati isto toliko kao kad bi Dritan Abazović parafrazirao vladiku Danila i kazao: Oh, da mi je očima vidjeti Crna Gora izgub da namiri!